Iz dalekog Luksemburga nam se za naš Flashback javio Denis Toroman, koji se danas bavi trenerskim poslom. Kaže, sigurno između 10 i 15 godina nije pričao sa nikim iz Hrvatskih medija, drago nam je da smo ga mi vratili bar malo na našu scenu. Denis se tim poslom bavi već pet godina, nakon što je igrački bogatu karijeru završio u još 2012. godine u Slavonskom Brodu u tadašnjem Đuri Đakoviću. Svoju je trenersku karijeru počeo u Njemačkoj u jednom malom klubu u Berlinu i malo po malo došao je do Pro B lige, gdje je bio glavni trener u klubu Rsv Eintracht, s kojim je osvojio regional ligu i bio proglašen trenerom godine u Njemačkoj, po izboru Eurobasket.com-a. Nakon toga je dobio zanimljivu ponudu da dođe raditi za košarkašku federaciju Luksemburga i da bude trener i izbornik njihovih reprezentacija, od kadetske do seniorske. Oni pokušavaju podići košarku na ozbiljniji nivo, a njihov projekt se bazira na sustavu cjelovitog razvoja igrača, na razini nacionalnog košarkaškog saveza. Imaju fenomenalne uvjete, a Denis kaže damu je drago da je dio tog dugogodišnjeg projekta, s obzirom da je potrebno najmanje 4-5 godina sustavnog rada, selekcije igrača i razvoj njihove kvalitete da bi se postigli određeni rezultati. U Luksemburgu živi i radi sa suprugom i sinom već godinu dana. Ipak, uz sve to, rado se sa nama prisjetio svoje igračke karijere i onoga što je prošao dok je igrao. Denis je bio dijete Cibone do seniora, onda Benston, Šibenka, Đuro Đaković iz Lijepe naše, zatim Kormend, Mafc, Atomeromu (Madjarska), Union Olimpija, Slovan, Koper ( Slovenija ), Azad ( Iran ), Eco Orebro ( Švedska ), Astrum Levice (Slovačka), Bc Vienna (Austrija)….
Godina prestanka igračke karijere i u kojem klubu ste završili karijeru?
Karijeru sam završio sad već davne 2012. godine u tadašnjem KK Đuro Đaković (Slavonski Brod)
Koji je bio razlog prestanka?
Dva su glavna razloga, ozljeda leđa koju sam vukao od 2008. godine, gdje sam sam sebe 3-4 sezone zavaravao da još uvijek mogu igrati na ozbiljnom nivou, a paralelno s tim sam bio “zapeo” na nivou koji me nije zadovoljavao niti kao igrača, niti kao čovjeka ( Iznimka u tom periodu je sezona 2009/10 u odlicnom klubu Astrum Levice u Slovačkoj). U toj zadnjoj sezoni sam igrao (jako lose) cijelo vrijeme sa jos jednom vrlo dosadnom i neugodnom ozljedom zvanom plantarni fascitis. Sve to skupa, i činjenica da više nisam uživao u igranju košarke, natjeralo me da napokon jedan dan usred sezone u Slavonskom Brodu objesim “kopačke o klin”.
Period, događaj ili utakmica koje se rado sjetite?
Puno je lijepih perioda u karijeri. Najljepše uspomene, vezane uz rezultate, su naravno naslovi prvaka, a ja sam imao sreću i privilegiju da budem dio šampionskih ekipa. Svaki naslov prvaka, od juniorskog Hrvatske s Cibonom, preko Goodyear lige (današnja ABA) sa Union Olimpijom, do naslova prvaka u Mađarskoj i Slovačkoj su uspomene koje uvijek izmame osmijeh na lice.
Ali najljepše uspomene općenito su vezane uz pregršt ljudi i suigrača koje sam imao sreću upoznati tijekom karijere, a neki od njih su mi i dan danas veliki prijatelji. Specifičnih utakmica i situacija također ima na pregršt i nisu sve isključivo vezane za moje nastupe. Na primjer, utakmica Eurolige sa Union Olimpijom u Ateni protiv Panathinaikosa, (da ne bilo zabune moj zadatak u toj ekipi su bili ručnici i voda ), gdje na predstavljanju ekipa kompletna O.A.C.A Arena ustane i napravi standing ovation Juri Zdovcu, koji naravno uopće ne igra za njihov klub niti je ikad igrao! I dok su mi prolazili trnci misleći kakva igračina sjedi do mene u svlačionici, na red dolazi ekipa Panathinaikosa i zadnje ime gospodin Željko Obradović, gdje ponovo cijela dvorana ustaje i daje standing ovation.
Najdraži i najbolji suigrači u mojoj karijeri su…
Najdraži suigrači su mi srećom i dan danas prijatelji, Ozren Mišić, Dražen Klarić, Zoran Huljev, Boško Bura i braća Lovro i Mladen Gligora.
Pet najboljih suigrača iz moje karijere su…
Napravit ću petorku po današnjim trendovima, 4 mala i jedan undersize visoki: Jure Zdovc, Zoran Planinić, Istvan Nemeth, Jiri Welsch i Tunji Femi Awojobi. Očigledno ova petorka radi switch u obrani, haha.
Trener kojem najviše dugujete…
Također sam imao privilegiju raditi sa par vrhunskih trenera, učitelja i psihologa, sve u jednom. Dr. Slavko Trninić, skoro 4 godine provedene s njim su bile kao ekspedicija osvajanja Mount Everesta, svaki dan ti prođe kroz glavu da odustaneš, ali kad dođeš na vrh shvatiš da si postao muškarac. I dva najpodcijenjenija trenera u Hrvatskoj, a obojica rade godinama odličan posao u inozemstvu su Ivan Stanišak, gospodin čovjek koji me najviše naučio o košarci i životu općenito, u međuvremenu smo postali najbolji prijatelji i kumovi. Te Marin Zirdum, prvi trener koji mi je rekao da sam ustvari odličan igrač i da samo budem to što jesam. Obojica su me i uvela u trenerski posao i kao posljedicu toga sam oćelavio, haha.
Da li postoji neki klub protiv kojeg ste bili posebno motivirani kada ste igrali?
Klub ne, ali uvijek sam volio igrati na “teškim” gostovanjima. Imao sam privilegiju igrati u prepunim Jazinama i u punom Pioniru.
Vrhunac vaše karijere bio je…
Kao što sam već spomenuo, svi naslovi prvaka, a individualno naslov prvaka u Mađarskoj davne 2003., kada sam bio i proglašen MVP-om finala.
Iz sadašnje perspektive, umirovljenog košarkaša, koji stil košarke vam se više sviđa: NBA ili Euroliga?
Definitivno Euroliga, iako pratim sve, pa tako i NBA.
Da možete, da li bi ponovili svoju karijeru na isti način?
Iz perspektive isključivo moje košarkaške karijere, da, puno stvari bi napravio drugačije, iako naravno to ne znači da bi na kraju imao bolju karijeru. No, gledajući općenito sigurno ne, sve što sam napravio, uključujući i puno grešaka i krivih odluka, me dovelo tu gdje jesam u životu, a ne bi htio biti nigdje drugdje.
S kim bi sada odigrali 1 na 1 da možete?
Da mogu, odigrao bi sa velikim Dimitrisom Diamantidis i probao bi ga usmjeriti desno, haha
Slijedeća osoba za koju želim da se prisjeti karijere je…
Slijedeća osoba koju nominiram je jedan od najvećih španera i najinteligentnijih igrača s kojima sam imao čast igrati, Drazen Klarić.
Denis hvala puno na sudjelovanju i sretno u Luksemburgu. Čujemo se!
