Naš novi sugovornik ovoga puta je Ivan Grgat, koji je u bilježnici ima zapisano točno 20 klubova za koje je igrao. Njegova karijera obilježena je sa obje strane u Zagrebu: ozbiljnu karijeru je započeo u Ciboni, a završio u Hermes Analitici. Nazvali smo Ivana i proveli prilično ugodnih 15-ak minuta u košarkaškom razgovoru te se skupa vratili nekoliko godina unazada kroz naša pitanja.
Godina prestanka igračke karijere i u kojem klubu ste završili karijeru?
Bilo je to 2015. u Hermesu, u drugoj ligi.
Koji je bio razlog prestanka?
Bilo je tu nekoliko razloga. Uz to što sam napunio 40-tu, nadovezalo se nekoliko ozljeda prije koje su ostavile traga, no ozljeda lijevog koljena, koja me dosta mučila bila je okidač. Bilo je to pred kraj već više mučnje i nisam htio više siliti i bilo je prirodno da završim karijeru.
Period, događaj ili utakmica koje se rado sjetite?
Utakmica ARIS-PROKOM TREFL, finale FIBA kupa 2003. godine, igrao sam tada za Aris. Gubili smo 83:81, čini mi se šest sekundi prije kraja i u svom napadu izborili prekrša, a Solomon je zabio prvo bacanje za 83:82, drugo promašio, a skok u napadu je uhvatio Raičević i sekundu prije kraja zabio dvicu za 83:84 naše vodstvo, a u ostalom vremenu Prokom nije uspio doći do koša i u nekoliko trenutaka nekih 2 tisuće ljudi je bilo sa nama na parketu i slavilo. To neću nikada zaboraviti, a za Prokom je tada igrao Joke Vranković.
Najdraži i najbolji suigrači u mojoj karijeri su…
Kao najdraže ću izdvojiti definitivno Šimu Špralju i Sinišu Štembergera, koji su se toliko žrtvovali dok smo igrali u Širokom, unatoč svojim nekim problemima sa ozljedama, uvijek su se stavljali na raspolaganje treneru, bili maksimalno profesionalni i bila mi je velika čast igrati sa njima. Recimo Špralja je u tim trenucima bio deset godina mlađi od mene, a bio mi je kapetan i uopće nisam imao problema sa time.
Što se tiče najboljih izdvojit ću Spanoulisa, koji je u to vrijeme dok smo bili u Maroussiju bio na počecima svoje karijere, no jedan detalj je već tada otkrio o kakvom se igraču radi. Osim što su ga gotovo svi u Grčkoj gurali, od klubova, saveza i medija, mi smo na korištenje dobili tamo sponzorske aute od Hyundaia, svi osim njega. On je svoj auto dobio na poklon. To vam dovoljno govori koja je on veličina već bio tada. Osim njega, moram izdvojiti Damira Mulaomerovića, koji je možda u to vrijeme bio tehničko-taktički potkovaniji igrač od Spanoulisa i na kraju se sigurno može pohvaliti jako dobrom i uspješnom karijerom.
Pet najboljih suigrača iz moje karijere su…
1.Vassilis Spanoulis, 2. Damir Mulaomerović, 3.Davor Marcelić, 4. Nikša Prkačin, 5. Ryan Stack
Trener kojem najviše dugujete…
Jasmin Repeša prije svih. On je bio uz mene kada sam bio na prelasku iz juniora u seniore, igrački najosjetljiviji dio i ne znam što bi se sa mnom dogodilo da je na njegovom mjestu bio netko drugi. Njegova hrabrost u tim trenucima je bila velika i to mi je sigurno ostalo u sjećanju, imao je nekakav očinski pristup prema cijeloj toj mojoj generaciji, a dobili smo tada priliku igrati za Donu.
Da li postoji neki klub protiv kojeg ste bili posebno motivirani kada ste igrali?
Pa i nema baš. Iako, kao i većina sportaša, bio sam posebno motiviran kada bi igrao protiv bivših klubova, a i protiv onih jačih. U vrijeme dok sam igrao za Aris, volio sam utakmice protiv Panathinaikosa, kojeg je tada vodio Željko Obradović. Uvijek nekako razmišljaš, daj da odigram dobro danas, možda me Željko zapazi pa me pozove u Panathinaikos. Mislim da je takvo razmišljanje imala većina igrača.
Vrhunac vaše karijere bio je…
Poziv u reprezentaciju i sudjelovanje na EP Barceloni, trener je tada bio Petar Skansi.
Iz sadašnje perspektive, umirovljenog košarkaša, koji stil košarke vam se više sviđa: NBA ili Euroliga?
Euroliga definitivno. U biti, osim nekih utakmica naših igrača, NBA ni ne pratim previše, tako da sam skloniji ovoj našoj košarci ovdje. Uostalom, NBA prije play-offa ni nije nešto zanimljiv previše, bar meni. U Euroligi se igra puno studioznije, pogotovo u ovom vrhu Eurolige. I Kobe Bryant je govorio da se košarka na našem kontinentu toliko približila NBA ligi, da su razlike sve manje i manje.
Da možete, da li bi ponovili svoju karijeru na isti način?
U biti ne bih previše. Jedino evo što bih izdvojio je to da sam u to vrijeme bio dosta energičan u nekim situacijama sa sucima, nakon njihovih sudačkih odluka. Taj bi dio promijenio, da sam mogao biti hladniji. Ako se već vraćam unazad, to je dio koji sam recimo uvijek “zamjerao” Davoru Marceliću, koji je bio toliko hladan na te neke sudačke odluke i to sve primao normalno, da mi je bilo krivo što nisam i ja nekada uspio ostati tako hladan kao on. Naravno, to sve u pozitivnom tonu mislim…
S kim bi sada odigrali 1 na 1 da možete?
Sa Hakeemom Olajuwonom, ja sam još uvijek ona old school generacija, koja je odrasla na tim pravim centrima, pravim peticama, kojih je danas sve manje
Slijedeća osoba za koju želim da se prisjeti karijere je.
Alan Gregov
Hvala Ivane na ugodnom razgovoru i sudjelovanju.
