KOD

FLASHBACK: Ivan Krolo

Još jedan bivši osječki košarkaš sudionik je našeg FLASHBACK-a, a to je Ivan Krolo. Ovaj 217-cm visoki centar, je nominiran od strane Zvonimira Ridla, a obojica su izdanak osječke škole košarke. Ivan je karijeru započeo u Kandit Olimpiji, iz koje se otisnuo u Cibonu, a put da je dalje vodio u Le Mans (2004-06), Poitiers (2006-07), KK Osijek 2006 (2007-08), KK Dubrava (2008), KK VROS (2009-11), Apollon Patras (2011-2013), KK Čapljina (2013), Planasa Navarra (2014), D.C.Timberwolves (2014-2015), EN Baskets Schwelm (2016), KK Zabok (2016-17), Valle d’Itria (2017), KK VROS (2017-18). Može se pohvaliti sa osvojenim naslovima prvaka sa Cibonom, bio je prvak Francuske i osvajač kupa sa Le Mansom, a uzeo je i srebrnu medalju na juniorskom EP u Zadru 2000.godine. Danas se bavi trenerskim poslom u Košarkaškoj Akademiji Osijek, gdje radi kao trener mlađih kategorija. Ivan se rado prisjetio igračkih dana i svojih bivših suigrača…

Godina prestanka igračke karijere i u kojem klubu ste završili karijeru?

Bilo je to proljeće 2018.

Koji je bio razlog prestanka?

Bilo je dovoljno igranja i putovanja nakon 20 godina, a i tijelo (koljena) nije dozvoljavalo više.

Period, događaj ili utakmica koje se rado sjetite?

Najbolji period igranja mi je bio u Vrijednosnicama Darda i u Grčkoj u Apollon Patrasu. U Vrijednosnicama iz razloga što smo bili svi domaći dečki iz Osijeka i bili smo prava klapa, gdje smo jedan klub u nastajanju upisali na košarkašku kartu naše države i na kraju je postao stabilan prvoligaš! A najbolje je definitivno bilo u Grčkoj, gdje sam uz dobre igre, doživio ljepotu te države i neviđenu strast za košarkom i sportom općenito uz vječito pune tribine.
Jedan događaj mi je ostao zapamćen jako, gdje smo na gostovanju kod AEK-a u Ateni ostvarili pobjedu u zadnjoj sekundi…Navijači su cijeli susret bili nabrijani i provocirali konstantno i samo se čekalo da netko od nas reagira, da nastane kaos…No, nakon pobjedničkog koša nastao je muk i svi su stali i nije bilo nikome jasno što se dešava, dok masa sa tribina nije krenula prema terenu, a mi u punom trku ka svlačionici…Nismo izašli iz dvorane dobrih 1:30h dok policija nije raščistila sve u krugu dvorane…Eto, to je jedan od događaja koji bez obzira na okolnosti ima svoju draž, jer oni uz svoju strast itekako jako dobro poznaju košarkašku igru!

Najdraži i najbolji suigrači u mojoj karijeri su…

Najdraži suigrač je definitivno moj sugrađanin Zvonimir Ridl jer smo dosta dugo i igrali skupa. Vrijeme igrajući s njim tih godina smo zaista funkcionirali kao ubojiti tandem, on izvana, a ja pod košem!

Pet najboljih suigrača iz moje karijere su…

Najboljih 5 suigrača su mi bili playmaker Ozren Mišić i James Scoonie Penn iz Ciboninih dana, Zvonimir Ridl kojeg sam ranije spomenuo, Jure Ružić iz Zadra i Mate Skelin iz Zagreba prvih godina i u francuskom Le Mansu, puno su mi pomogli kao stariji kolege na prilagodbu, a uz to su izuzetne osobe!

Trener kojem najviše dugujete…

Najviše svemu što me naučio o košarci i prenošenju kompletnog svoga iskustva i znanja dugujem prof.dr.sc. Slavku Trniniću, s kojim sam surađivao tijekom 5 godina provedenih u Ciboni.

Da li postoji neki klub protiv kojeg ste bili posebno motivirani kada ste igrali?

Nije postojao određeni klub jer si kao igrač uvijek motiviran da odigraš najbolje što znaš, ali dodatno bi me motiviralo kad bi vidio punu dvoranu i gdje je pravi košarkaški ambijent.

Vrhunac vaše karijere bio je…

Definitivno nastup i igranje za naš najtrofejniji klub KK CIBONA, ali najveći vrhunac je bilo igranje za Le Mans Sarthe Basket, gdje smo osvojili iste godine kup i prvenstvo nakon 24 godine i izborili Euroligu.

Iz sadašnje perspektive, umirovljenog košarkaša, koji stil košarke vam se više sviđa: NBA ili Euroliga?

Definitivno Euroliga. Priznajem, kad sam bio klinac budio sam se u noći kao i većina gledati Jordana i Bullse tada 90-ih, ali to je svijet za sebe i više preferiram Euroligu i timsku košarku općenito nego NBA.

Da možete, da li bi ponovili svoju karijeru na isti način?

Ne bi htio puno mudrovati sad na kraju kad sam već stariji i iskusniji nakon svega, nego realno govorim da bi ponovio sve uz određene male korekcije. Ne žalim za ničim tokom 20 godina bavljenja, jer je bilo zaista lijepo putovanje i bilo bi mi drago iz ove današnje perspektive da se netko od mlađih koji dolaze može pohvaliti sličnim.

S kim bi sada odigrali 1 na 1 da možete?

Sada teško s ikim, ne zanima me to…bitnije je zdravlje, hahaha

Slijedeća osoba za koju želim da se prisjeti karijere je..

Ozren Mišić, moj dragi prijatelj iz Ciboninih dana…

Hvala Ivane na sudjelovanju!

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype