KOD

FLASHBACK: Ozren Mišić

Nakon gotovo 20 godina igranja, naš današnji gost, Ozren Mišić, objesio je “patike o klin”. Svoju je posljednju utakmicu odigrao u narančastom dresu, onom Šibenke, gdje je proveo posljednje tri sezone aktivnog igranja. Upravo su neki trenuci iz tih godina igranja ostavili Ozrenu lijepe uspomene, iako se rado sjeti i dana iz Maksimira te Cibone. Osim karijere u Hrvatskoj, Ozren je igrao i u Grčkoj za dva kluba, a što je sve odgovorio na naša pitanja, pročitajte u nastavku…

Godina prestanka igračke karijere i u kojem klubu ste završili karijeru?

Završio sam karijeru u košarkaškom klubu Šibenka 2015. godine.

Koji je bio razlog prestanka?

Više je razloga prestanku igranja. Jedan je što se klub odlučio na opciju pomlađivanja rostera, što je za mene kao jednog od starijih igrača značilo nemogućnost produživanja ugovora nakon predivne 3 godine u Šibeniku.
Drugo, već sam na pragu 32. godine bio i mogao sam još eventualno odigrati 2-3 godine efektivno, pokušao sam to ljeto naći angažman u inozemstvu, međutim ništa se nije otvorilo što bi mene zadovoljilo, a igranje u našoj ligi definitivno ne zadovoljava financijske uvjete, tako da sam odlučio malo ranije završiti karijeru i krenuti u neke nove izazove.

Period, događaj ili utakmica koje se rado sjetite?

Moram priznati da se vrlo pozitivno sjećam kompletnog perioda prije seniorske košarke, koji je potpuno drugi svijet u odnosu na profesionalni svijet u kojem politika čini jako veliki udio u svemu, nažalost. Bio sam sa ekipom Maksimira kadetski viceprvak države i proglašen najboljim igračem završnog turnira te kasnije sa Cibonom juniorski prvak Hrvatske i  član mlađih reprezentativnih selekcija. U seniorskoj karijeri najljepše dane sam proveo u Dubrovniku, Grčkoj( Makedonikos i Iraklis) i Šibenci.
Utakmica ima pregršt, ali jedna od posebno emotivnih je bila dok sam igrao u Šibenci, u prvom dvoboj u 1. ligi protiv gradskog rivala Jollya. Atmosfera je bila zaista za pamćenje plus što smo izašli kao pobjednici u tom duelu. Ništa lijepše. Bilo je naravno u karijeri puno pobjeda protiv jačih protivnika, ali ova je imala poseban štih.

Najdraži i najbolji suigrači u mojoj karijeri su…

Najdraže suigrače je zaista teško nabrojati i nekoga ću morati izostaviti, ali spomenut ću Ljubu Šamadana, Domagoja Bašića, Denisa Toromana, Ivana Krolu, Ivana Slunjskog ( nije imao dugu seniorsku karijeru ali je jedan od najdražih suigrača iz mlađih Ciboninih dana), ali kažem, lista je poduža…

Pet najboljih suigrača iz moje karijere su…

Pet najboljih suigrača u mojoj karijeri su Zoran Planinić, Denis Toroman, Gordan Zadravec, Glenn Sekunda i Ivan Grgat.

Trener kojem najviše dugujete…

Ako moram birati jednog trenera kojem najviše dugujem to je svakako Dr. Slavko Trninić

Da li postoji neki klub protiv kojeg ste bili posebno motivirani kada ste igrali?

Uvijek je bila posebna motivacija, od malena zapravo, igrati protiv Cibone.

Vrhunac vaše karijere bio je…

Vrhunac karijere je bilo osvajanje prvenstva BiH sa Širokim Brijegom te igranje u prvoj Grčkoj ligi.

Iz sadašnje perspektive, umirovljenog košarkaša, koji stil košarke vam se više sviđa: NBA ili Euroliga?

Definitivno euroliga. Ako pričamo o NBA, onda je to NBA iz devedesetih.

Da možete, da li bi ponovili svoju karijeru na isti način?

Vjerujem da bih napravio možda neke drugačije korake vezano za karijeru da je mogu vratiti, iako ni tada nema garancije da bi sve to ispalo uspješnije. 

S kim bi sada odigrali 1 na 1 da možete?

Trenutno ne mogu odigrati ni 1 na 0, haha…Ali da mogu birati volio bi odigrati protiv Allena Iversona, da doživim to čudo iz prve ruke.

Slijedeća osoba za koju želim da se prisjeti karijere je...

Denis Toroman

Ozrene hvala na sudjelovanju!

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype