sportski sportski sportski sportski

KOD

FLASHBACK: Zvonimir Ridl

Bivši profesionalac iz Osijeka, Zvonimir Ridl, prvi je Slavonac koji sudjeluje u našem Flashbacku. Ridl je u svojoj karijeri igao u Hrvatskoj za Zadar, Split, Slavonski Brod, Dardu i Osijek 2006, u kojem je i završio svoju karijeru, nakon što je tom klubu pomogao da se kroz drugu ligu i kvalifikacije za Prvu ligu izbori za povratak u košarkašku elitu Hrvatske, 2012. godine. Što se tiče inozemstva, Ridl je igrao za Brotnjo iz Čitluka, poljski Czarni Slupsk, mađarski Debrecen, ceski Novy Jicin, nizozemski Amsterdam, mađarski Ase Atomeromu i Debrecen i češki Brno. Danas je vlasnik menadžerske agencije Ridl Baskebtall Agency i jedan od naših stalnih i vjernih suradnika, na koje se često možemo osloniti.

Zvonimir se sa nama rado prisjetio svoje karijere…

Godina prestanka igračke karijere i u kojem klubu ste završili karijeru?

Sa Osijekom sam ušao u ligu i odlučio reći dosta.Jednostavno je došlo do zasićenja, ujutro kad bi morao obući košarkaške čarape života bi mi bilo dosta…


Koji je bio razlog prestanka? 

Nije to više bilo to, tijelo i godine su rekli da je kraj

Period, događaj ili utakmica koje se rado sjetite? 

Više njih, ali evo izdvojit ću sezonu u Splitu, kada je trener Zmago Sagadin bio na čelu skupine “dječaka”, koji su se sjajno slagali, družili i bili klapa.Vladao je red, rad i disciplina i osjećao sam doslovno da svaki trening napredujem, individualno i timski. Iz tog perioda bi i izdvojio pobjedu nad top jakim Zrinjevcem. Poslije poraza u prvoj utakmici doma, naredne dvije smo dobili. Majstorica se igrala u Splitu, a Gripe su gorjele i sa tom pobjedom vraćena je Euroliga u Split nakon par sezona. Te dvije pobjede sam odigrao izvanredno, to su mi to najljepše uspomene. Druga utakmica je euroligaška pobjeda također sa Splitom u Barceloni, tu noć mi se i kćer rodila. Najvažnija i naj nezaboravnija noć u mome životu.


Najdraži i najbolji suigrači u mojoj karijeri su… 

Najdražih ima ih puno, to su Boris Jaman, Nikša Prkačin, Ivan Krolo, Dražen Tankosić, Franjo Arapović…ma sve sam volio i nedostaju mi danas,   a najbolji sigurno Arijan Komazec.


Pet najboljih suigrača iz moje karijere su…

Zdravko Radulović, Joke Vranković, Arijan Komazec, John Taylor i Franjo Arapović ili Nikša Prkačin


Trener kojem najviše dugujete… 

Pino Grdović u onom periodu kada sam kao dijete od 17.godina otišao od kuće. Dejan Bodiroga i ja smo po cijele dane radili sa njim i ne samo to, vodio je brigu i borio se za nas kao za svoju djecu. Slavko Trninić  je također odigrao veliku ulogu, ali Zmago Sagadin me je uzeo u onda veliki KK Split i dao mi ogromnu šansu koju sam iskoristio. Sjajan trener i čovjek i zahvalan sam mu zauvijek.


Da li postoji neki klub protiv kojeg ste bili posebno motivirani kada ste igrali?

Protiv svih, ali naravno utakmice Eurolige, velike utakmice pred punim dvoranama jer publika je sve.


Vrhunac vaše karijere bio je… 

Rekao bih igranje Eurolige i osvajanje kupa Hrvatske sa Splitom u Zagrebu

Iz sadašnje perspektive, umirovljenog košarkaša, koji stil košarke vam se više sviđa: NBA ili Euroliga? 

Definitivno Euroliga


Da možete, da li bi ponovili svoju karijeru na isti način? 

Ne bih, da mogu bilo bi to puno drugačije


S kim bi sada odigrali 1 na 1 da možete? 

Hvala, ali nemam tu želju


Slijedeća osoba za koju želim da se prisjeti karijere je...

Ivan Krolo

Zvone hvala ti puno na sudjelovanju.

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype