Donosimo priču o košarkaškim legendama koje su i dalje aktivne na našim terenima.
Rijetko koja ekipa danas nema u svojoj svlačionici nekog od “veterana” koji drže svlačionicu, produžena su ruka treneru i tu su kako bi mlađe igrače pravilno usmjerili u svijet košarke. Ovo VETERANA sam stavio pod navodnike, s obzirom da je to danas popularan naziv za košarkaše koji su prešli, ajmo reći, 36-37 godinu. Iako, za mene osobno su veterani oni koji se više ne bave profesionalno košarkom, no riječ “profesionalno” kod nas nema nikakvo značenje i daleko je od pravog smisla riječi. Posebno u košarci. No, to je neka druga tema…
Hrvatske lige (Premijer i Prva) ove sezone krasi nemali broj tih “veterana” koji i dalje žare i pale našim terenima. Neki pridonose više, neki manje, ali i dalje su tu. I, iskreno, hvala im na tome. Ruku na srce, neki od njih izgledaju kao da imaju duplo manje godina, kao što i izgleda njihova igra na terenu. Briga za vlastito tijelo je, reklo bi se, pola posla. Ima tu i faktora sreće, pogotovo kada su u pitanju ozljede, ali tu se vraćamo korak unatrag, a to je poglavlje o brizi za tijelo.
Neki od naših vedeta koje smo izdvojili su imali zapažene karijere, prije svih Roko Ukić, koji je prošao sito i rešeto NBA lige pa se vratio u Europu i ostavio veliki trag, dok ostatak ekipe nije imao velike karijere, ali samim trajanjem igračke karijere, može se reći da su prošli sve i svašta.
Krenut ćemo nekakvim redom po “starosti”…
SINIŠA ŠTEMBERGER (Kvarner) 1979. godište
Popularni Štemb je ove sezone bio vođa prvoligaša Kvarnera, koji je uspio u naumu da izbori ostanak u ligi, kada je prošlo ljeto odlučeno da će upravo Kvarner popuniti upražnjeno mjesto u Prvoj ligi, nakon odustajanja ekipe Universitasa. Siniša je u sezonu krenuo sa 41 godinom na leđima, ali to ga nije spriječilo da bude vođa ove mlade ekipe i prometne se u glavnu figuru. Odigrao je Štemb uvjerljivo najviše minuta od svih igrača Kvarnera, u prosjeku nešto više od 33 minute po utakmici, bio je također i prvi strijelac ekipe, najbolji tricaš, asistent i najučinkovitiji igrač po valorizaciji. Činjenica koja je neosporna je ta da nije bilo njega, sumnjam da bismo danas pričali o Kvarneru kao prvoligašu. U posljednjem intervju koji je dao prije nekoliko dana, kraj igračke karijere se za njega ne nazire još uvijek, a uz sve to stigne ubaciti i koji nastup na 3×3 i veteranskim turnirima. Košarkaški španer sa čeličnom voljom, kakav se rijetko rađa, koji sam kaže da od košarke nije pauzirao duže od dva tjedna u komadu.
JASMIN PERKOVIĆ (Kvarner) 1980. godište
Još jedan “veteran” u poznim košarkaškim godinama ove je sezone nastupao za Kvarner, a to je Jasmin Perković, koji se u drugom dijelu sezone priključio kolegi Štembergeru, kako bi pomogao u borbi za ostana u ligi. Perković je zamijenio Filipa Tončinića, koji se otisnuo u Italiju, a bez angažmana je bio od studenog 2020. godine, nakon što je napustio Island. Odigrao je Perković samo sedam utakmica drugog dijela, ali i to je pomoglo u ključnim utakmicama da ekipa Gorana Šućurovića očuva prvoligaški status. Ovakve tipove kao što je Jasmin, koji je priznao da je već četiri puta “objesio patike o klin”, ne treba shvaćati ozbiljno kada je u pitanju “sutrašnji” kraj karijere, hahaha.
IVAN MIMICA (Omiš Čagalj Tours) 1980. godište
Još jedan iz plejade “veterana” je legendarni Ivan Mimica, čijih se košarkaških vještina i meke ruke sjeća i autor ovog teksta iz vremena dok su sredinom 90-tih u jedinstvenoj A-2 ligi snage odmjeravali KK Belišće i AD Plastik Solin, tadašnja razvojna ekipa KK Split. Mimica je bio dio generacije u kojoj su tada u Splitu bili Nikola Vujčić, Srđan Subotić, Ivan Tomeljak, Joško Poljak, Hrvoje Henjak, Bruno Šundov, Krešimir Lončar…Prepoznatljiv po odličnom šutu za tri poena, Mimica se nakon Splita otisnuo u Karlovac u potrazi za minutažom pa je uslijedio povratak u Split, a onda i avanture u Grčkoj, Širokom, Slavonskom Brodu, Šibeniku, opet u Splitu i na kraju Omiš, odakle je sve krenulo. Ove je sezone odradio samo 13 utakmica, ali i to mu je bilo dovoljno da bude najbolji tricaš momčadi, drugi po postignutim poenima te četvrti po odigranim minutama. Prošle je sezone, doduše nezavršene, bio prvi strijelac kompletne lige, najbolji tricaš, najbolji asistent te igrač sa najviše odigranih minuta u cijeloj ligi. Sa 40 na leđima. Je li ovo bila posljednja sezona u karijeri, saznat ćemo ubrzo. U Omišu sigurno najvijaju da ne bude…
JAKOV VLADOVIĆ (Sonik Puntamika) 1983. godište
Zadarski izdanak košarkaša, Jakov Vladović, se ne predaje i dalje. Osvojio je Vladović sa svojim Zadrom u karijeri šest trofeja, vjerojatno najvrijedniji bio je naslov prvaka ABA lige 2003.godine, tu su još i nacionalni trofeji: prvenstvo Hrvatske i četiri Kupa Krešimira Ćosića, dok je sa Zagrebom je osvojio još jedan Krešin kup. Redali su se još klubovi poput Širokog, Olimpija, Krka, Lietkabelis, Jazine, Hermes Analitica, Cedevita i Šibenka, nakon koje se priključio Soniku. Laganih 11 klupskih trofeja pamti Vladović iz svoje karijere. Ove je sezone odigrao do sada 22 utakmice, malo je muku mučio sa nekim ozljedama, ali mirna ruka je i dalje tu, a neke od svojih najboljih utakmica ove sezone odigrao je baš protiv onih najjačih, Cibone i Zadra. Sjetit ćemo se komentara navijača Zadra nakon što je Sonik na početku sezone uzeo mjeru Mršićevim momcima, kako je Vladović i dalje Bog košarke za neke playmakere Zadra.
HRVOJE PULJKO (Bosco) 1983.godište
Još jedan iz plejade košarkaških španera, izrazito mekane ruke i šuta koji se teško brani. Već sa 16 godina Puljko je postao član seniorske momčadi Zrinjevca, a oduvijek je bio poznat po svom šutu i dalekometnim projektilima pa se često znalo događati da broji i preko 40 poena. Karijera je bila zanimljiva, a nakon početaka u Hrvatskoj, Puljko se selio u Njemačku, Slovačku, BiH, Mađarsku, Kosovo, Grčku, čak i Iran, gdje je izabran u TOP 5 igrača cijele lige. Kratku epizodu imao je i u Dubaiju, no kako je sam nedavno rekao, “dočekali su me amateri tamo i jedna skromna momčad” pa se tamo zadržao samo mjesec i pol dana. Velika želja da zaigra za Cibonu nažalost mu se nije ispunila, iako je bio dio njenih priprema dva puta (2013. i 2015.), ali zato sada para mrežice po prvoligaškim terenima za Bosco, sa kojim je bio na pragu doigravanja ove sezone, sa velikim ambicijama za ulazak u Premijer ligu. Pujko je i u 18 utakmica, koje je odigrao ove sezone, bio prvi strijelac Bosca. Kvarner, Zapruđe i Samobor su ove sezone popili po 6 trica, a Dinamo čak 7 od ovog šutera. Puljko se neda i dalje…
MATEO KEDŽO (Split) 1984.godište
Splitski kapetan, u rujnu će napuniti 37 godina. Karijera započeta u Splitu i dalje traje, Kedžo je i dalje sastavni dio ekipe od 2016., kada se vratio na Gripe iz druge Grčke lige. U karijeri je Keždo promjenio dosta klubova i država, a prva etapa nako odlaska iz Splita, bila je 2007. godine kada je otišao u Estoniju. Uslijedile su tada sezonske promjene, od Turske, Litve, Španjolske, Ukrajine do Grčke i onda je uslijedio povratak na Gripe. Posljednje tri sezone brojke su u padu, no Kedžo i dalje svoje obaveze odrađuje kapetanski, kako na terenu, tako i van njega, uzor mladima i produžena ruka trenera. Zaštitni znak Kedže je i dalje igra leđima, prepoznatljivi korak u nazad i šut, ali ako nasjednete na fintu, dići će vas kao alarm u 6 ujutro za posao.
ROKO LENI UKIĆ (Split) 1984.godište
Još jedan koji puni 37 ove godine. I još jedan iz Splita. I još jedan koji ne misli tek tako prestati igrati. I još jedan od kojih mladi danas imaju itekako što za naučiti. Roko se na početku ove kalendarske godine vratio u staro jato, nakon 15-godišnjeg izbivanja, kako bi pomogao Splitu da vrati naslov prvaka Hrvatske na Gripe. Osim toga, Roko je i na dispoziciji izborniku reprezentacije, a bio je dio i završenih kvalifikacija, na kojima smo izborili EP bez puno stresa. Očekujemo ga i na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre, koji se igra ovo ljeto u Splitu. I dalje ima još puno toga za reći, uvjeravamo se to iz utakmice u utakmicu. Igrač koji je svjesno napustio blještavilo NBA lige i sjedenje na klupi za minute i konkretan učinak u Europi, sve zbog ljubavi prema košarci. Toronto Raptors, Milwaukee Bucks, Barcelona, Fenerbahče, Panathinaikos, Tau Ceramica…hvala lijepo.
Hoće li se netko od ovih “veterana” oprostiti od aktivnog igranja ovo ljeto, vidjet ćemo. Slijedeći pickovi su nam Igor Marić (1985.), Ivan Novačić (1985.), Damir Markota (1985.), Ante Mašić (1985.)…
