Sablasno prazne Gripe na prve tri utakmice pokazale su da ovaj format Kupa nema smisla.
Krovna košarkaška organizacija za ovu je sezonu pripremila format natjecanja u Kupu, većinom kao i do sada, sa iznimkom vremena COVID-a, a to je završni turnir za osam sudionika. Ovoga puta, domaćin je bio Split i njegove Gripe, a nakon dva dana igranja, natjecanje je došlo do polufinala. Očekivano, tamo su se našli Dubrava, Cedevita Junior, Cibona te Zadar, koji je sinoć u košarkaškom klasiku bio bolji od domaćina, Splita.
Nakon dva dana i četvrtfinalnih utakmica, sa pravom se postavlja pitanje kome treba ovaj format natjecanja i ima li on smisla? Nema. Kao prvo, siguran sam da se Savez maksimalno potrudio da svim sudionicima završnice u Splitu ništa ne ne dostaje. Od smještaja, uvjeta, korištenja dvorana za pripremu utakmica, treninga i svega što jedan profesionalni klub koji se tamo nađe i treba. Tu ne bi trebalo biti ništa sporno, niti bi trebalo biti ikakvih upitnika. No, ipak, nisam siguran je li netko dobro razmislio čemu ovakav sustav natjecanja?
Sablasno prazne tribine na prve tri utakmice to i pokazuju. Utakmicu Splita i Zadar odmah izbacite iz ove priče, iako se i tu jučer našla pokoja prazna stolica na tribinama. Popularizacija košarke u svim sredinama, kako u većim, tako i u onim manjima, bi trebala biti glavni zadatak čelnih ljudi Saveza, a ne kontriranje istoga. Godinama slušamo jedno te iste priče, a oko toga se realno jako malo radi. Isto tako, kroz prizmu Kupa se uvijek provlačila priča kako bi i manji klubovi trebali dobiti priliku u tom natjecanju, u kojem su iznenađenja uvijek moguća te da se i njima malo približi dašak ozbiljne košarke.
Pa se postavlja pitanje je li bolje recimo da se od početka postavio sustav u kojem će na završni turnir 4 najbolje ekipe, a da se sve utakmice prije toga igraju po principu da bolje rangirani klub, pogotovo ako se radi o susretu dvije ekipe iz dva različita ranga, bude domaćin i da napuni dvoranu do kraja i pokušati skinuti veliki skalp i kreira iznenađenje? Uzmite odmah za primjer utakmicu Kvarner-Cibona. Na Gripama je to gledalo jedva 100 ljudi, a sad si zamislite kakva bi fešta bila u Rijeci da je ista ta Cibona došla u goste Kvarneru i napunila dvoranu? Pa jel to nije bolja opcija od utakmice pred sablasno praznom dvoranom u Splitu?
Ista je stvar i sa prvom utakmicom. Nije li bilo logično da Vrijednosnice ugoste Dubravu u Osijeku, nego da se u dvorani čuje zvuk flomastera dok trener Kujundžić objašnjava svojim igračima akciju na time-outu te da utakmicu gleda par lokalnih kibicera i par trenerovih prijatelja iz Splita i sa Brača?
Sve ovo može se prepisati i za susret Cedevite i Dinama, iako u službenom izvještaju HKS-a piše da je tu utakmicu gledalo 200 ljudi. Sumnjam, no ako je bilo tako, opet je sramotno malo. Ako ćete već zbrajati, to je u prosjeku 133 gledatelja po utakmici.
Mi moramo zaboraviti da mi nismo košarkaška nacija, da košarku trenutno gleda sve manji broj ljudi, da sigurno niti jedno mjesto u Hrvatskoj neće na ovakvom formatu natjecanja napuniti dvoranu na svakoj utakmici, nas zanimaju samo derbiji, samo jake utakmice, ali i tu smo već dobrano pali. Sve to sugerira da je promjena sustava nužna, jer ovo nije ni P od popularizacije. Četiri najbolje ekipe onda stavite u jedan grad, sa polufinalnim utakmicama u petak te finalom u nedjelju, što će svima biti prihvatljivije.
Osim toga, ispada da i nisu sve ekipe sa istim vremenom za odmor. Dubrava i Cedevita imaju dan više za odmor, od recimo Zadra i Cibone, koji su svoje obaveze odradili dan kasnije.
Pa kad ste se već uhvatili toga da ovo natjecanje zovemo imenom velikana naše košarke, onda ga tako dostojno i odradite…
Foto: Ivica Čavka
