KOD

Hrvatska u kvalifikacije za OI mora sa najjačima. Tko su oni?

Hrvatska košarka je dobila šansu da barna pola zakopa rupu u koju je upala neodlaskom na SP pa ćemo tako igrati kvalifikacije za Olimpijske igre.

Hrvatska je jučer saznala da će nastupati u kvalifikacijama za Olimpijske igre, a turnir će se odvijati u srpnju slijedeće godine.

U moru vijesti sa svjetskog prvenstva koje se trenutno igra u Kini, koje baš i ne plijeni nekom kvalitetom i interesantnom košarkom, ovo je sigurno za nas najbolja vijest. Kad već nismo uspjeli izboriti plasman u Kinu, od tamo smo dobili na neki način, zadovoljštinu. Iako, to neće popuniti rupu nastalu neodlaskom u Kinu, ali na neki način ćemo tu rupu zakopati na pola, druga polovica svakako ostaje otvorena.

Ono što struci zaduženoj za izbor igrača, da budem precizan, Veljku Mršiću i njegovim suradnicima, preostaje, je izbor igrača. Vremena ima do kvalifikacijskih turnira, početkom srpnja slijedeće godine. Mršić sigurno ima dosta vremena da sam sa sobom riješi prvo na koga računa, tko će biti na raspolaganju, tko će biti u formi dostojnoj da obuče dres nacionalne momčad i možda ono najbitnije, tko želi igrati za reprezentaciju. Nažalost, ovaj zadnji dio je možda i najvažniji. Košarkaški kult, točnije rečeno, reprezentativni, kao da smo izgubili pa su nam izbornici već godinama dovedeni do situacije da moraju pitati “Želiš li igrati možda za reprezentaciju?”…No, dobro, tu trenutno nema pomoći, tako je, kako je. Valjda ćemo se i tu jednog dana naći u boljoj situaciji.

Ono što je Mršić naglasio kada je postao izbornik, svjestan situacije da nas prvo nema na SP, a bilo je moguće i još uvijek je, da nas neće biti niti na OI, iako u taj drugi dio ne želimo vjerovati, je to da će kroz Ljetnu ligu u Las Vegasu i turniru u Kini, tražiti igrače koje će priključiti onom najboljem što imamo. Isto tako i kvalifikacije koje kreću krajem godine, sigurno će dati neka imena za kvalifikacijski turnir za OI.

Na koga realno Hrvatska može, mora ili bi trebala računati?

Ono što je sigurno, igrači koji igraju u NBA ligi bi trebali biti na raspolaganju u srpnju. Bojan Bogdanović, Dario Šarić i Ivica Zubac su do sada bili ti s kojima niti jedan izbornik nije imao problema oko odazivanja, dok je situacija sa Antom Žižićem, Draganom Benderom i pogotovo Mariom Hezonjom ponekad bila problematična. Ta šestorka, uz novopečenog NBA igrača Luku Šamanića, bi trebala biti okosnica. Ukoliko se svi odazovu. Ukoliko svi budu zdravi. Ukoliko svi budu htjeli igrati za reprezentaciju. Od ovih sedam igrača, realno, prepreka ne bi trebalo biti za njih šestoricu, dok je situacija sa Mariom Hezonjom daleko od idealne. Gluhih telefona je u zadnje vrijeme bilo i previše, pogotovo za zadnjeg boravka reprezentacije i izbornika u Las Vegasu, kada se nekome očito “ispraznila baterija” i komunikacije nije bilo. Jednostavno, tu se treba podvući crta i odlučiti. Treba se odlučiti: želi li Hezonja igrati za reprezentaciju i treba li Hezonja reprezentaciji? Želi li Hez igrati, ne znam, ali znam da nam treba. Kada je pravi, itekako nam treba. Kao što i Hez treba biti iskren, javiti se i reći jasno kakve su mu namjere. No, mislim da nikog ne treba nagovarati, niti moliti.

Prije nego krenemo sa nabrajanjem potencijalnih reprezentativaca, treba naglasiti da je ovo šansa koja nam se pružila koju Hrvatska ne smije propustiti, iako se o njoj potajno i potiho maštalo. U takvim okolnostima, Hrvatska bi na taj turnir trebala otići sa najjačim oružjem koje ima, bez kompliciranja oko sastava, bez kalkulacija i bez dignute ručne. Samo najbolji i najkvalitetniji igrači. Zato ne bi trebalo biti mjesta nikakvim “kemijama”…Voditi nekog mlađeg igrača kako bi “osjetio atmosferu” stvarno nema smisla, jer Hrvatskoj na tom turniru treba 12 ratnika, koji će nam donijeti plasman na OI. I ta matematika je vrlo jednostavna.

Od ostatka igrača koji bi se realno mogli pridružiti ovoj reprezentaciji, ima ih sigurno nekoliko, koje je i sam Mršić izdvojio. Što se tiče deficitarne pozicije, one playmakerske, tu sigurno treba biti mjesta za Roka Stipčevića, koji je nebrojeno puta pokazao kvalitetu, no kao da se ne vjeruje previše u njega. Ništa ovo kod nas. Roko Rogić je prošle sezone isplivao preko Hermesa pa preko Cibone do reprezentacije. I pružio sasvim solidne partije, koje su mu donijele promjenu sredine, Roko je otišao u Češku, no sigurno je da je skrenuo pozornost na sebe. Karlo Uljarević je Škrljevo zamijenio Zadrom i ponovno će igrati ABA ligu, a minutaža bi mu trebala biti puno veća od one u Ciboni, no Karlo bi morao imati odličnu sezonu kako bi ponovno pokucao na vrata reprezentacije. S njim u Zadru je također jedan od kandidata za to mjesto, Martin Junaković, koji je već bio dio reprezentacije u prošlim kvalifikacijama. Ova bi četvorka trebala biti u fokusu Mršića za mjesto playmakera.

Filip Krušlin je u zadnjih nekoliko reprezentativnih akcija bio neizostavan član. Za iduću sezonu je Krušlin izborio ostanak u Cedeviti Olimpiji, no ostaje za vidjeti kako će se razvijati njegova sezona, no siguran sam da Mršić računa na njega.

Kruno Simon je jedna od opcija na koju Mršić sigurno računa. Simon nikada nije bio upitan, upitni su bili pozivi s druge strane prema njemu, a ako nastavi sa vrlo dobrom formom iz prošle sezone, Kruno će biti važna karika. Kao i uvijek do sada. Pavle Marčinković prošle je sezone prema izboru trenera u Premijer ligi, bio najbolji igrač iste. Ove je sezone u Kini prvi puta kao kapetan poveo reprezentaciju u jednoj utakmici te se definitivno kroz ljeto nametnuo, no sve ovisi o tome kakva će sezona biti iza njega kada dođu na red pozivi. Ono što je dobro je da ima preduvjet za to jako dobar, pošto je ostao u Splitu. U Splitu u kojem se osjeća odlično i gdje je prošle sezone imao odlične brojke. Roko Prkačin je također jedno od imena koje bi moglo imati mjesta. Bez obzira što Roko još uvijek po godinama pripada juniorima, no on je već prošle sezone kroz Cibonu pokazao moć, kvalitetu i znanje, a ovo bi prema nekim najavama, trebala biti sezona u Ciboni u kojoj bi se dosta toga moglo “muvati” upravo oko Prkačina. Hrvoje Perić je po meni jedan od dužnika reprezentacije. Već nekoliko sezona on ima u svojim klubovima sasvim solidne brojke, no u reprezentaciji su te brojke neprimjetne. Uz Simona, jedini igrač koji je igrao Euroligu prošle sezone je Leon Radošević. Iako ni sa njim nije na čisto riješena situacija oko odaziva reprezentaciji i postoje i tu nekakvi repovi koji se vuku iz “davnina”, možda i o njemu treba povesti računa. Možda u ovoj situaciji sa centrima koje imamo, za njega i ne bi bilo previše minuta, trebao bi ostati na radaru. Naravno, ukoliko on to želi. Ne vjerujem da ovo pišem već po koji put: UKOLIKO ON TO ŽELI! Darko Planinić je također jedan od igrača koji je uvije bio tu za reprezentaciju. Planina je bio dio onog kvalifikacijskog turnira u Torinu, formu drži na nivou i sigurno je da će Mršić i o njemu voditi računa, trebao bi.

Ono što Hrvatskoj nedostaje je drugi klasični šuter poslije Bojana, no igrači poput Simona, Stipčevića, Hezonje i Krušlina sigurno imaju kvalitetu za dobar šut izvana. Na našem popisu se nalazi 17 imena, hoćemo li imati viziju kao i Mršić, vidjet ćemo…

Pozicija 1: Rok Stipčević, Martin Junaković, Karlo Uljarević, Roko Rogić

Pozicija 2: Filip Krušlin, Mario Hezonja, Krunoslav Simon

Pozicija 3: Bojan Bogdanović, Pavle Marčinković

Pozicija 4: Dario Šarić, Dragan Bender, Roko Prkačin, Luka Šamanić

Pozicija 5: Ivica Zubac, Ante Toni Žižić, Darko Planinić, Leon Radošević

Foto: HKS

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype