Hrvatska je u polufinalu kvalifikacija i onda se mirno kaže “To je to”.
Dočepali smo se tog polufinala nekako, uz živu muku jučer protiv Tunisa, kojeg smo razbuli u prvom poluvremenu, a onda mu iz neobjašnjivih razloga dali priliku da se vrati. Pa čak i šansu da kreira senzaciju senzacija…
Hrvatska se provukla i to je činjenica. Kao i što je činjenica da su za to najzaslužniji Mario Hezonja, koji je svojim individualnim riješenjima u oba poluvremena držao ovu vrstu na životu. U drugom poluvremenu Hezonja je možda malo forsirao u nekim situacijama, no može mu se progledati kroz prste, s obzirom da je bio u ritmu i jedini igrač koji je bio u stanju riješiti situacije 1 na 1 i iz toga nešto konkretizirati. Hvala ti Mario.
Osim raspoloženog Heza, junak večeri bio je Pavle Marčinković. Tihi momak, koji se ne gura u prvi plan, koji ne sili, kojeg gotovo pa ni ne čujete, ali je frajer i fajter na terenu. Pavle je sinoć uhvatio čak 7 napadačkih skokova, posljednji sedmi bio je možda i ključan jer je ukrao Tunisu loptu u trenutku kada bi oni imali priliku potpuno ugroziti naše vodstvo u posljednjoj minuti. Uz sve to, Pavle je pogodio tricu za bijeg na 72:67, na ulasku u posljednju minutu. Hvala ti Pavle.
Hrvatska je zahvaljujući ovom dvojcu u polufinalu. Hrvatska trenutno opravdava 20 milijuna uloženih kuna u ovaj turnir, koji je, realno, nama poslužio ili nam trenutno služi, da se preko “vrućeg” terena dokopamo Olimpijskih Igara. No, zamislite situaciju da ovaj dvojac jučer nije odigrao ovakvu utakmicu? O kakvim bi potresima ovo jutro pričali? Nezamislivo.
Hrvatska je, eto, živa i dalje, čeka ju Njemačka u subotu od 16 sati. Trenutno, zahvaljujući ovom dvojcu.
Bojan Bogdanović i Roko Ukić su najavili buđenje momčadi u subotu!
