Zadnjih nekoliko sezona svjedoci smo sve lošijeg i lošijeg stanja sporta općenito u ovom dijelu Hrvatske, a pogotovo košarke. Jesu li Slavonci koji su otišli iz Hrvatske odnijeli i koju loptu ili koš u Dublin ili Munchen, ne znam, ali da se približavamo dnu, približavamo. Ili ne?! Idemo malo zaorati dublje…
Neki će sada reći da se opet piše o negativnostima i lošem stanju, ali ovo su samo činjenice. Košarka na Istoku je u raspadu. Prije desetak, petnaestak godina tadašnja A2, sadašnja Druga liga, nije imala manje od 12 klubova u natjecanju. Rang ispod, B1 liga gotovo svih sezona u to vrijeme je imala ili osam ili deset klubova, što je kad zbrojite te dvije lige bilo ili 20 ili čak 22 kluba. Sasvim lijepa brojka, imali ste preko dvadeset utakmica u sezoni, ako ste završili prvi čekale su vas kvalifikacije i malo ste si produžili kalendar i odigrali još nekoliko utakmica. Iako i taj kalendar mora biti bolje složen. Druge lige kreću većinom prvi ili drugi vikend u mjesecu listopadu i igraju se do sredine prosinca, nakon toga slijedi pauza od neka tri tjedna i već prvi ili drugi vikend iza Nove godine se kreće, tako da vam sezona završi sredinom ili početkom ožujka. Ukoliko niste bili prvi i plasirali se u dodatne kvalifikacije, za vas je sezona gotova. A kad kreće nova? U 10. mjesecu. Znači imate rupu od nekih šest mjeseci bez i jedne natjecateljske utakmice, a kamoli da dogovorite prijateljski susret s nekime. Kako ćete, kad nitko više ni ne trenira, jer više ne možeš nitko natjerat da uopće trenira. “Za šta da treniram, kad nema utakmica?” samo su jedni od ultimativnih komentara, što dovoljno govori i o samom motivu za treniranje, a i o općenitoj svijesti igrača.
Zadnjih nekoliko godina broj klubova u Drugoj ligi se smanjio čak i ispod deset. I prošle, a i kako stvari stoje i ove godine Druga Istok će brojati devet klubova, dok su se za B1 ligu prijavilo šest klubova. 9+6=15. Petnaest klubova u dvije lige. Kad idete u detalje, onda dobijete 16 kola u Drugoj ligi i 10 kola u B1 ligi. 16+10=26. Dvadesetšest kola u dvije lige. Zadnje dvije godine Druga liga kreće također kao i prije sredinom listopada, a završava prvi vikend u ožujku. Vi praktički igrate košarku pet mjeseci. Pet mjeseci traje vaša liga. I onda od početka ožujka čekate novo natjecanje sedam mjeseci. Kakav je to kalendar? Zašto drugi dio mora početi prvi vikend poslije Nove godine? Zašto su pauze tako velike? Pomicanjem za mjesec dana, automatski bi se sezona produžila i to bi imalo smisla. Znam osobno, da se zadnjih nekoliko sezona, pred početak natjecanja davao prijedlog da se zbog malog broja klubova i kratke sezone, organizira trokružno natjecanje, znači da se odigra još recimo 8 ili 9 kola i tako ionako kratka sezona produži. Većinom je taj prijedlog podržala samo ona strana koja ga je i predložila. Klubovi jedva financiraju i ovih 16 kola koje moraju igrati, a kamoli još 8. To vam je prava slika. I istinita. O plaćanju igrača ne želim ni pričati. Siguran sam da u Drugoj ligi postoji samo jedan klub koji sve svoje obaveze prema igračima izvršava redovito, ostatak lige ili ne plaća uopće igrače, ili ih plaća ne redovito. Prije ovo prvo. Motivacija, nula.
Nažalost, prošla su ona vremena kada se košarka igrala iz ljubavi, bez nadoknade i iz nekog gušta i prodavati danas te priče je potpuno besmisleno. Ono što me ubilo još jače je i informacija koju imam iz sudačkih krugova. Sve je manje i sudaca zainteresiranih za suđenje u Slavoniji pa neki suci imaju i po nekoliko utakmica svaki vikend, kako bi se regularnost uopće održala.
Iz pouzdanih izvora, znam da su se za početak ove sezone Druge lige Istok prijavilo 6 ili 7 klubova, ali su neki ipak na nagovor, znači na nagovor, ipak pristali igrati Drugu ligu te se na taj način došlo do 9 klubova. Iako ni ta informacija nije još službena, čeka se na njenu potvrdu. Vjerojatno će se i ove godine ići sa prijedlogom o trokružnom sistemu igranja, koji, siguran sam, neće naići na plodno tlo. Klubovi jednostavno nisu to u mogućnosti financijski pratiti. Za narednu sezonu, ponavljam neslužbeno, su na spisku slijedeći klubovi: KK Belišće, KK Borovo, KA Osijek, KK Osječki sokol, KK Požega, KK Rekord Tim, KK Slavonski Brod 1946, KK Vinkovci i KK Županja. Kako je ekipa Đakova prihvatila pozivnicu za Prvu ligu, a KK Vukovar odustao od natjecanja, došlo se do ovih devet klubova. Iako, siguran sam, u tih devet klubova ima onih koji još nisu sigurni.
Prošle sezone, nakon kvalifikacija za Prvu ligu, od nje je odustalo Belišće, Borovo je jedva izguralo do kraja sezone, a dugovi su se nagomilali do te mjere da je upitna i njihova sezona sada u Drugoj ligi, dok se igrački kadar poprilično rasipao, Đakovo je prihvatilo pozivnicu za Prvu ligu, ali zbog malog broja kvalitetnih igrača u ovom dijelu Hrvatske, nisu se uspjeli značajnije pojačati i pitanje je koliko će taj kadar biti jak i konkurentan da bi njihova premijerna sezona u Prvoj ligi bila lijepa priča, što im prije svega želimo. Sve je to samo realna slika stanja na Istoku…
Ove sezone B1 liga na Istoku, kako sam rekao ranije, ima 6 klubova koji su se prijavili. Kada lijepo to zbrojite ispadne vam mršavih 10 kola u sezoni. Onda se netko sjetio i predložio da se kolo igra svaka dva tjedna, kako bi se sezona malo produžila. Ma što ćete produžiti s time? U već tako slabo motiviranoj okolini i skromnim uvjetima i općenito zainteresiranosti za košarku, vi ćete igrati svaki drugi tjedan. Kako u toj B1 ligi igraju većinom mladi dečki, koji trebaju trenirati svaki dan, igrati što više utakmica, uvest će se utakmice svaka dva tjedna. Žalosno. Gotovo svake godine, izuzev ove, prvak B1 lige ostaje u istom rangu. Iz jednostavnog razloga. Financije. Ponekad je to bilo i zbog tankog igračkog kadra pa kako kaže ona stara “Bolje biti prvi u svom selu, nego drugi u gradu”. Nakon dugo godina ove sezone ipak se Košarkaška Akademija Osijek odlučila na taj korak i prešla u viši rang i igrati će Drugu ligu. Svaka čast. No, ono što još više bode u oči je to da vi imate gotovo svake godine u prosjeku dva kluba koji nakon nekoliko kola odustanu od B1 lige. Odustaju od natjecanja gdje imate deset kola, gdje kotizacije i nisu velike, gdje se igrači ne plaćaju, gdje ni putovanja nisu zahtjevna i dugačka. O čemu mi onda pričamo? Kad vam klub odustane od B1 lige, nominalno četvrtog razreda košarke, onda vam to valjda dovoljno govori kakva je tu situacija.
Savez je, koliko znam, dosta korigirao kotizacije i obaveze prema Savezu, neki su se tu možda i pronašli i opstali, ali Savez vam ne može platiti putovanje na utakmicu, ne može vašim igračima dati plaću ili nadoknadu za treniranje, priuštiti sportsku opremu, platiti trenera ili bilo kakvu edukaciju. Klubovi su u tom dijelu prepušteni sami sebi, no pokazuje se da je jako malo interesa sa strane za taj dio, da se teško dolazi do sponzora i da taj dio košarkaške priče malo koga zanima. Ili, što je najrealnije za naše prilike, nitko tu ne vidi interes. Interes da. Sramotno. E, ali zato će svako selo imati nogometni klub, zato će se igrači u petim županijskim ligama plaćati, zato će svake novine pisati o svim nogometnim ligama, zato će lokalne uprave dati godišnje zalihe novca svakom nogometnom klubu, pa makar to i bilo za dvije gajbe piva i janjetinu poslije utakmice, jer to je interes i nogomet zanima svakog.
Oni koji bi trebali probuditi svijest kod takvih ljudi i okrenuti ploču, su izgubili u prošli petak od Litve, a onda i u ponedjeljak od Poljske te tako krizu produljili još više…a u petak se u Osijeku vidjelo koliko su ljudi ovdje željni prave košarke. Nije ona umrla, ona samo spava. Ima li netko budilicu?
