Cibona je dotakla samo dno profesionalnosti, samo dno.
Čarobni štapić iz Indije i dalje putuje prema Ciboni, kao što i njezini navijači čekaju da do njih doputuje bilo kakva informacija iz kluba. Ono što se posljednjih dana plasiralo prema van i dalje nema svoju apsolutno ni jednu službenu potvrdu. Izvjesni Hari, razno raznog porijekla i dalje “nešto čeka”. Indijska vjenčanja od 4000 ljudi još uvijek nisu prijavljena u Hrvatskoj, kći kineskog generala se ne javlja, ali i dalje se javnost sprda sa činjenicom da se u Hrvatskoj mogu na miru namakati noge u moru, za razliku od Indije, gdje ljudi jedva šetaju.
Kakve to veze ima sa Cibonom i košarkom?Cibona se ozbiljno zajebava sa svojim navijačima, kao što bi se vrlo lako mogli zajebavati njezini protivnici na terenima ove sezone. U ABA ligi pogotovo. No, onda će svaki poziv navijačima da napune dvoranu i daju podršku momčadi, izgubiti smisao, jer ove “finte” za malu djecu koje se prodaju više ne mogu preveslati nikog.
Reći će neki da je Cibona sve ovo zaslužila, možda i je, ne znam, ali niti jedan njezin navijač, niti član, niti legenda, nisu zaslužili da se netko ovako poigrava sa klubom i da naš najtrofejniji klub izgleda kao slika iz naslova. Pokvarena i mutna, sa izrazito sumnjivim likovima oko sebe, koja je svoj nekadašnji sjaj dovela do crno-bijele boje…
Vjerojatno nigdje u svijetu nije zabilježen, barem u novijoj povijesti koju i ja pamtim, slučaj koji se dogodio Ciboni.
Klub je u jednoj sezoni osvojio dvostruku krunu, promijenio dva trenera, odlučio se za pravac odgajanja mladih i potentnih igrača, ali uz sve to, mijenjao u tekućoj sezoni i Upravu kluba. Iz razno raznih razloga. Ideja je bila da se iz kluba maknu svih oni koji su tamo po političkoj liniji, iako, htjeli mi to priznati ili ne, nažalost, bez politike svejedno niti jedan klub danas ne može opstati u Hrvatskoj. Pa tako ni Cibona. Zadar i Split su najbolji primjeri toga. No, vratimo se mi još malo Cibosima.
Kako sam ranije gore pisao, niti jedan klub nije doživio ovo što je doživjela Cibona, a na kraju i njezini navijači. Cijela, ali doslovno cijela pobjednička momčad, se raspala i raspršila po svijetu. Neki zbog isteka ugovornih obaveza, nekih zbog neisplata plaća i momčad je odjednom ostala na nuli. Dakle, čistoj nuli, bez i jednog jedinog igrača. Mislili ste da je naša košarka reprezentativnim debaklima dotakla dno i da više ne možemo niže? Pitajte Cibonu. Možemo mi i ispod tog dna. Ooo da.
Nakon odlaska iz kluba i onog dijela Uprave koja je još u veljači ove godine najvaljivala “neke nove klince”, mislim tu na investirore, koji su se i tada još nazivali “famoznima”, postalo je jasno da tu nešto ne štima. Ni ti, a ni novi, koje ću kasnije spomenuti, investitori se i dalje nisu pojavili. No, sa druge strane linije, sa “drugog kata” Cibone i dalje na kapaljku, doduše samo odabranim novinarima, stižu poluinformacije da će sve biti u redu, da “čarobni štapić” samo što nije stigao i da navijači moraju biti strpljivi.
U međuvremenu, Cibonu su, u najboljoj namjeri, pokušali spasiti iz Udruge Mi smo Cibona te njezina klupska legenda, bivši igrač, trener i funkcioner, Aleksandar Petrović. Ljudi su ponudili model u kojem se pokušalo sa uplatama na račun, ne bi li se prikupio određeni iznos, kako klub ne bi otišao u stečaj, ali sa ciljem da ta lova bude veća i usmjerena na rad kluba, kako bi on opstao i bio konkurentatn. Nažalost, u svojim naumima nisu uspjeli, novci su vraćeni svima koji su ih uplatili i taj njihov plan nije uspio. No, pokazali su transparentnost, što je ovom sazivu očito velik problem, iako su se svi koji su se muvali oko Cibone posljednjih godinu dana, upravo na to pozivali, a pokazali su i dobru volju i to u sinergiji sa navijačima.
Prije nekoliko dana u medijima se pojavio intervju famoznog investitora iz Indije, Harija Iyengara, koji je, ruku na srce, izgledao kao sve drugo, samo ne ozbiljan intervju. Hrpa nepovezanih i nabacanih činjenica i namjera, u kojima se spominju nekakve poveznice sa Hrvatskom i Cibonom, koji običnom puku i nisu bile previše jasne. Osobno, pročitao sam tekst nekoliko puta i vjerujte mi, dan danas, ne vidim nikakav smisao njegovog ulaska u Cibonu. Što god taj “ulazak” značio. Sami početak njegovog govora, koji je očito dao nekome, počinje slijedećom rečenicom: “Jedan od nas bio je u Hrvatskoj zbog drugih stvari, nismo to planirali. Ne investiramo samo u ono što nam se ponudi nego i stvaramo poslove. Otvorila se prilika, već smo radili u situacijama u kojima prijeti bankrot, imamo iskustva u tome.”
Drugi dio započinje, priznat ćete, vrlo skeptično, čak i jezivo ako gledate iz navijačkog kuta: “Ispočetka nam nije bila tako atraktivna jer su košarkaški klubovi zloglasno neisplativi, treba ih financirati svake godine, ali s vremenom smo otkrivali više o brendu i shvaćali koliko je moćan, čak i u Italiji. Kao investitor ponekad si mazohist, čak i ako nešto nema smisla, ako mi učinimo da ima smisla, može biti zabavno. Ulaganje u sportski klub puno je zanimljivije nego ulaganje u tehnološku tvrtku.”
U kasnijem govoru spominju se Indijska vjenčanja u Hrvatskoj, što izaziva posebnu salvu smijeha jer kakve veze imaju njihova vjenčanja od 4000 i više ljudi sa Cibonom?! Idemo dalje. Rođak jednog od investitora je oženio kćerku kineskog generala pa se tu aludiralo da se može doprijeti i to njihove vlade?! Idemo dalje. Hrvatska se navodi kao zemlja za koju u Indiji malo njih zna da je dio Europe te da se kod nas, za razliku od Indije, na miru mogu namakati noge u moru?!
Trebaju li navijači Cibone nakon ovakvog obraćanja vjerovati bilo kome iz kluba, na kraju i samom Hariju, kojeg su samo odabrani vidjeli? Obećanja koja slušaju posljednjih mjesec i više naliče otprilike na situaciju kada malom djetetu obećavate igračku ili slatkiš, samo kako bi ga oraspoložili ili natjerali da napravi nešto što mora, a nije mu po volji. Cibonini navijači nisu male bebe, ljudi nisu glupi, neinformirani. Ljudi su navikli, nažalost, da ih se mulja, laže, pravi budalama i da se vrijeđa njihova inteligencija. Takvi, budite sigurni, se još dugo u dvoranu vratiti neće.
Da u svemu ovome stvar bude još gora, posljednjih se tjedana pojavilo nekoliko informacija da se nešto pomaknulo. Odabrani novinari prisustvovali su fantomskoj pressici ili to nazovite kako hoćete, nakon koje su se isti raspisali da Cibonu preuzima Josip Sesar, da je lova tu iza ćoška, da su samo formalnosti oko toga ostale, da je niz igrača već dogovoren. Onda su u javnost ispilivala i neka imena, poput Kreše Radovčića, koji su dogovorili uvjete za slijedeću sezonu, blizu dogovora su Sven Smajlagić, Toni Perković, Luka Božić, Krešimir Ljubičić, Lovro Mazalin, netko je spomenuo i Ivana Perasovića i slični. Danas, nekoliko dana nakon tekstova kojima se ciljano trebala “umiriti javnost”, apsolutno niti jednog službenog potpisa iz Cibone NEMA! NEMA! A ljudi moji, danas je 03.08. Zadar je krenuo sa pripremama, Cibona je uredno prijavila nastup u ABA ligi slijedeće sezone, a plana i programa niti na vidiku.
Od kluba koji je bio strah i trepet u Europi, koji je osvojio sve što je mogao, bivše i nekoliko Uprava u posljednjih nekoliko sezona, dovele su klub na rub propasti i stečaja. Na stup srama, jer danas taj klub apsolutno više nitko ne doživljava ozbiljno, niti ljude koji su u njemu ostali. Cibona se, izvinit ćete na riječima, zajebava sa svojim navijačima i simpatizerima, kao što će se i njeni protivnici zajebavati sa njome ove sezone na terenima…
