Donosimo intervju sa mladim i ambicioznim trenerom, Ilijom Omrčenom, koji živi i radi u Ulmu.
Današnji gost portala bio mi je Ilija Omrčen, 28-godišnji mladi košarkaški trener, diplomirani kineziolog, koji od prošle sezone svoj trenerski zanat peče u Njemačkoj, u jednoj od najboljih košarkaških akademija za mlade igrače. Koliko je Ulm kao košarkaška sredina napredovao, shodno ulaganjima, govori i podatak da je seniorska momčad prošle sezone u BBL ligi iza sebe ostavila euroligaše Bayern i ALBU iz Berlina pa vam je sve jasno kako se radi u Ulmu. Ilija je, može se tako reći, sasvim slučajno završio u Ulmu, no sigurno je i se za tu “slučajnost” trebalo potrefiti nekoliko stvari. Dolaskom na jednu njihovu kliniku, željan usvajanja novih znanja i vještina, završio je u neformalnom razgovoru sa jednim od najcjenjenijih košarkaških stručnjaka u Njemačkoj i polako su mu se počela otvarati vrata.
Danas je zaslužio novi ugovor i prije svega povjerenje ljudi u klubu, a u ruke je dobio talentirane momke i jednu kadetsku ekipu. Izazovi su to koji mu ne predstavljaju problem, s obzirom da je još davno shvatio da želi biti trener, a nas smo dvojica razgovarali o njegovim počecima, kako je završio u Ulmu, što ga je sve tamo dočekalo, koje su sve razlike u odnosu na rad u Njemačkoj i Hrvatskoj te što očekuje od budućnosti…
Ilija, za početak bih volio kada bi se ukratko predstavio publici Sportskog koda, nekima možda koji te ne znaju. Odakle i kako je krenuo tvoj košarkaško-trenerski put…
“Moj košarkaški put je počeo sa 5 godina u KK Splitu u kojem sam prošao sve omladinske selekcije. Upravo u kadetskoj selekciji pod trenerom Antom Marovićen sam prvi put osjetio poziv trenerskom poslu, ali na jedan specifičan način. Silom prilika sam od startnog Shooting guarda postao startni Point Guard. Koncept igre je bio takav da razigravač uistinu razigrava momčad i morao sam početi razmišljati ”outside the box” kako bi zadovoljio scorera u sebi. Analizirao sam setove, modificirao ih na terenu i tražio rupe u istima kako bi došao do laganih poena. Svi koji znaju trenera Marovića znaju da nisam imao puno prostora za grešku. Tu sam zapravo nesvjesno počeo brusiti trenerski zanat.”
I legendarni trener Slavko Trninić je “imao prste” u nekim tvojim odlukama…
“Kasnije na kineziološkom fakultetu kada sam slušao predavanja profesora Trninića sam bez dileme znao da je to profesija kojom se želim baviti. Fascinirala me sistematizacija rada, socijalni i psihoanalitički pristup u njegovom radu i spoznaja da kvalitetan trener može ispolirati izgled svoje momčadi do u najsitniji detalj koji je laiku možda nebitan.”
Trenutno se nalaziš u Ulmu, gdje pečeš zanat. Kako je došlo do suradnje sa njima, kako si završio baš tamo?
“Do suradnje je došlo na vrlo jednostavan način. Otišao sam na trenersku kliniku koja je bila organizirana u Ulmu. U pauzi između dva predavanja ušao sam u razgovor sa čovjekom o kojem nisam znao ništa osim da je vjerojatno djelatnik kluba. Pričali smo o raznim temama srodnim temama na klinici i ideje su nam bile slične. Ispostavilo se da pričam sa Thorstenom Leibenathom bivšim glavnim trenerom, a danas sportskim direktorom kluba, i da sam ne znajući zapravo odradio razgovor za posao. Razmjenili smo mailove i idući mjesec sam već bio u Ulmu. Možda nekome zvuči kao sreća, ali treba doći u poziciju da isprovociraš svoju sreću.”
Tko je zapravo Thorsten Liebenath?
“Thorsten Leibenath je jedan od najjcijenjenijih ljudi njemačke košarke i netko čije se mišljenje traži za sva goruća pitanja. Nevjerojatna socijalna inteligencija i karakter su mu vjerojatno donijeli tu reputaciju. Zato mi je posebno drago da me je upravo on doveo, a evo sada i produžio ugovor. Svaka dva-tri tjedna se nađemo u kancelariji i pročešljamo tekuće teme, razmijenimo ideje ili mi da feedback na neku moju viziju koju planiram ubaciti u trenažni proces, pripremu utakmice ili slično. Ti razgovori su mi poseban gušt jer iz svakog razgovora izađem pametniji.”
Rekao si mi u nedavnom razgovoru da bi trebao potpisati i novi ugovor. Ima li kakvih novosti po tom pitanju?
“Tako je potpisao sam novi ugovor. Jedan telefonski poziv i jedan sastanak kad sam se vratio sa mini godišnjeg su bili dovoljni da dogovorimo detalje i sada mogu reći da nastavljam svoj košarkaški put u Ulmu.”
Koji su Ulmovi planovi i ambicije sa tobom, tj.koju selekciju vodiš?
“Moji primarni posao sastoji se od rada u tri selekcije. Radim kao pomoćni trener naše razvojne odnosno druge momčadi i radim kao glavni trener treće momčadi koja igra rang ispod. Roster je u principu sličan i većina igrača ima duple licence, a mi ih rotiramo ovisno o rasporedu, količini utakmica i kroz nekakav tjedni mikrociklus planiramo svaku iduću utakmicu. Također sam od ove sezone glavni trener jedne od dvije kadetske ekipe.”
Ima i nekih razlika u odnosu na to kako se radi kod nas…
“Mi ne miješamo ulazno i izlazno godište kadete već trener koji uzme ulazno godište isprati tu generaciju do kraja kadetskog staža. Obje ekipe igraju istu ligu odnosno prvu njemačku JBBL ligu. Ja od iduće sezone uzimam tu ulaznu generaciju. Osim navedenog aktivni sam trener u trenažnom procesu prve ekipe i svaki trening sam sa njima od početka do kraja sezone. Zadnji zadatak koji imam je individualni rad sa svima iz gore navedenih selekcija.”
Bio si dio mlađih kategorija u Splitu, znaš kako se radi u Hrvatskoj i sigurno možeš povući neku paralelu između Hrvatske i Njemačke ili konkretno, Splita i Ulma?
“Generalno je sve drugačije i nema puno poveznica, a najveća razlika je u količini individualnog rada i sistematizaciji istoga, konceptu u kojem talentiranija djeca određeni broj dana treniraju sa starijim ekipama iako ne igraju s njima, konceptu u kojem se već od 16. godine pa na gore osim juniorske lige igraju kompetitivne seniorske lige (mi u klubu imamo 5 seniorskih momčadi)…Puno je razlika, a malo poveznica.”
Znamo obojica da se u košarkaškim krugovima u Hrvatskoj sa dosta skepse gleda na mlade trenere, nema se baš previše povjerenja u njih, postavljaju se, po meni, uvijek neke glupe i isprazne teze tipa “Da je on valjao, igrao bi još košarku”, “Još je on zelen” i slično. Kakva je situacija vani po tom pitanju?
“Ovdje nisam imao takvih problema iako još nisam igrao protiv mlađeg trenera, a igrao sam protiv 40 godina starijih. Znaju iz kojeg kluba dolazim i koga predstavljam. Drugi faktor je da ovdje vlada razmišljanje da mlada osoba kao u svemu u životu tako i u košarci prati trendove i ima sposobnost brze adaptacije. Tako da ove sezone sam imao samo poštovanje sa suparničke strane.”
Osjećaš li da te se više cijeni vani nego doma?
“Naravno da me više cijene ovdje, ali nemam problem s tim. U ranoj fazi karijere sam otišao iz Hrvatske i to je očekivano. Sa trenerima Spahijom i Perasovićem imam jedan, mogu reći mentorski odnos i sa Milom Karakašem posebno volim diskutirat o košarkaškim temama i redovito se čujemo. Osim njih, a i oni svi rade u inozemstvu nemam nekih drugih doticaja sa hrvatskom košarkom, samim time mi i neko pretjerano poštovanje ne treba.”
Idemo još malo o tvom novom domu, Ulmu. Kakvi su uvjeti u klubu, koliko selekcija imate, koliko igrača “sa strane” dolazi u Ulm…
“Imamo dvije razvojne momčadi koje igraju proB i Regionalligu. U njima igraju igrači iz dvije juniorske NBBL momčadi. Dvije kadetske JBBL, tri U14 momčadi, tri U12 i tako dalje. Sve skupa klub broji oko 800 djece sa ženskim selekcijama i nešto manje od 50 trenera koji u nekom obliku sudjeluju u radu.”
Respektabilna brojka trenera, pogotovo za naše prilike…
“Svaka selekcija je drugačija pa tako i broj stranaca u selekciji, međutim dosta djece dolazi iz drugih krajeva Njemačke jer smo se tu već etablirali kao najjača košarkaška akademija. Naravno da je prioritet prva momčad, ali cilj kluba je afirmacija mladih talenata i plasiranje istih na tržište. Nešto slično što je Ajax u nogometu. I kroz blisku budućnost će sigurno dobiti tu reputaciju. Svi preduvjeti su tu. Infrastruktura (novoizgrađeni OrangeCampus), kadar (dovođenje ambicioznih i obrazovanih trenera) i na kraju scouting koji pažljivo bira igrače koji sve više prepoznaju ovaj program kao jedan od najboljih u Europi.”
Kolika su ulaganja općenito u klub i tko stoji iza svega?
“Ulaganja su velika, ali ne u smislu da prva momčad ima pretjerano veliki budžet ili da se dovode igrači koji imaju velike ugovore. Izgrađen je Orange Campus koji ima tri zasebne dvorane, teretanu na tri kata, restoran, fan shop i vanjski teren i ostale popratne sadržaje. Relativno novo obnovljen je i drugi trening centar udaljen 2 kilometra od kampusa koji ima svoj teren i teretanu. Stručni kadar, mladi igrači i infrastruktura su glavna ulaganja u klubu.”
Na kraju krajeva, Ulm je prošle sezone bio prvak Njemačke, ostavivši iza sebe euroligaše, Bayern iAlbu, što samo po sebi govori da nekakvi plodovi rada dolaze na naplatu…
“Da. I isti princip kao i u kompletnom omladinskom pogonu. Mladi trener (Anton Gavel) kojemu je ovo debitantska sezona u ligu i mladi ekstra talenti kao npr. Juan Nunez koji unatoč godinama čini razliku…”
Sigurno sada možeš i povući paralelu sa načinom kako funkcioniraju mladi igrači iz Hrvatske te oni iz Njemačke recimo ili ako vi imate nekog tamo iz drugih država? Koje su najveće razlike između naših i njihovih mlađih igrača? Je li u pitanju nekakav pristup treninzima, mindset u glavi…?
“Talentirani igrač iz njemačke ili bilo koje druge države koji igra kod nas se ne razlikuje od talentiranog igrača iz Hrvatske. Međutim već u ranoj dobi ovaj prvi ima kompletnu logistiku iza sebe u obliku svega navedenoga gore. Pomno planirani individualni rad na dnevnoj bazi, veliki broj kompetitivnih utakmica na seniorskom levelu, izlazak na europsku scenu bilo putem ANGT-a bilo putem mnogih turnira na kojima sudjeluje moj klub od Zapadne do Istočne europe i na kraju kvalitetniji plasman na tržište iz Njemačke lige nego što ga ovaj ima iz Hrvatske.”
Koliko si dnevno u košarci i što je još što bi volio promijeniti na sebi, tj. u što bi uložio?
“Na laganiji dan sam 8 sati u dvorani, na prosječni dan sam 10, a ne rijetki su dani kad sam i 12 sati u dvorani. I uživam u tome. Svaki dan je kao jedan zaseban seminar u kojem konstantno preispituješ svoje i tuđe teorije i nadograđuješ znanje.”
Na kraju, koje su krajnje ambicije Ilije Omrčena u košarci?
“Negdje sam već rekao da je NBA kada sam studirao bio san, a da je kada sam počeo raditi postao cilj. I dalje je cilj, ali apetiti su porasli. Svaki trening, scouting i odrađenu utakmicu shvaćam kao pripremu za to što me čeka. I zato ne stagniram, nego se konstantno nadograđujem znanjem, a vremenski odmak od NBA lige se konstantno smanjuje. Dionice mene i kluba u kojem radim na svjetskoj košarkaškoj burzi rastu eksponencijalno.”
Hvala ti Ilija na odvojenom vremenu i što si nam približio dašak košarkaškog života iz Njemačke. Sretno!
