Razgovarali smo sa, sada već bivšim igračem Zadra, Tomislavom Buljanom.
Uhvatili smo Tomislava Buljana između jutarnjeg i popodnevnog treninga, u vremenu kada se odmara i kada je imao vremena za razgovor sa nama. Mnogo je toga o čemu se može razgovarati sa ovim mladim igračem, koji je već u svojoj kratkoj karijeri prošao puno toga. Pretprošle sezone on i njegovi vršnjaci odveli su Zadar do juniorskog naslova prvaka Hrvatske, na kojem je upravo Tomislav ponio titulu MVP-a. Nadao se da će mu to donijeti značajniju priliku i u seniorskoj momčadi u protekloj sezoni, no ostalo je sve samo na nekakvim pustim obećanjima, već u ljeto je dolascima igrača na njegovoj poziciji bilo jasno da se neće naigrati. Posudba, koja je tražena, nije odobrena, pod izlikom da Tomo bude strpljiv. Nije se previše bunio, marljivo je radio i trenirao, izvršavajući profesionalno sve svoje obaveze, a tako i gotovo svaku priliku koju je dobio. Ipak, čak i onda kada je zablistao na nekim utakmicama, kako u PH tako i u ABA ligi (Partizanu 16 poena u Beogradu), kontinuitet nije uspio uhvatiti pa se i sam bojao kako će izgledati njegove igre na EP U20 reprezentacije, gdje je bio glavni nositelj momčadi.
No, dogodilo se upravo suportno. Tomislav je pokazao kvalitetu, unatoč skromnoj sezoni, bio je naš najbolji igrač na prvenstvu i navukao na sebe interes mnogih klubova, s obzirom da je netom prije prvenstva postao slobodan igrač i više nije bio član Zadra. Nakon ovakvog prvenstva, može birati klub u Hrvatskoj u kojem će igrati, interes je velik, ali ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Ono što je sigurno, žurbe nema za njega, na miru će se sigurno odvagati sve ponude i odlučiti što je najbolje za njega. Iz tih nekoliko razloga, pozvali smo Tomu na razgovor, ne bi li saznali kakvi su mu dojmovi sa EP, kako gleda na vrijeme u Zadru i što očekuje od budućnosti.
Tomo, završilo je EP, Hrvatska je završila na kraju na 7.mjestu. Reći će neki da je ovo dobar rezultat, neki se sigurno i neće složiti sa time, no treba imati na umu da je dosta bitnih igrača nedostajalo. Koje je tvoje nekakvo finalno mišljenje sada kada su se slegli dojmovi? Jel ovo realno ili se moglo više?
“Naš primarni cilj bio je ostanak u A diviziji što smo i uspjeli ostvariti.Da je odaziv ostalih zvučnih imena mladih reprezentativaca bio veći zasigurno bi postigli još bolji rezultat.Treba napomenuti da je ova generacija na Europskom prvenstvu 2018.g. osvojila zlato.Vjerujem da se mogao postići i bolji uspjeh.”
Koja je utakmica možda prelomila cijelo natjecanje? S obzirom da ste loše krenuli, onda ste se razbudili malo…
“Ključna je bila utakmica protiv Talijana, koja nam je osigurala ostanak u A diviziji, pa smo u utakmicu sa Crnom Gorom ušli opuštenije, što je rezultiralo porazom od strane domaćina koji su imali navijače na svojoj strani.“
Bio si cijelo prvenstvo u utrci za MVP-a prvenstva, no vjerojatno je i ovaj plasman bio razlog što nisi bolje prošao po tom pitanju, no na kraju si završio na toj listi visoko, na odličnom 3.mjestu. Jesi li zadovoljan svojim učinkom na prvenstvu?
“Mišljenja sam da prioritet nije bila moja individualna nagrada već postignuće što boljeg timskog uspjeha. Izvanredno je što sam na kraju bio 3. po učinkovitosti na Fibinoj ljestvici. Mogu reći da sam donekle zadovoljan svojim individualnim učinkom, iako sam priželjkivao veću odgovornost na terenu.“
Sigurno ima i koja utakmica kojom nisi zadovoljan?
“Pa nisam zadovoljan sa prvom utakmicom protiv Francuske, nisam imao visoku učinkovitost jer se fizički nisam dobro osjećao.“
Što se točno dogodilo?
“Uz pomoć fizioterapeuta Milića, koji je uvijek bio dostupan, uspio sam se vratiti u fizičku formu bez obzira na glavobolju i grlobolju koje su me kočile u početku.”
Osim tebe, jako dobar dojam ostavili su suigrači Vito Kučić, na kraju prvi asistent prvenstva, Leo Menalo je također odigrao dobro prvenstvo, unatoč nekim utakmicama gdje nije poenima pomogao, ali njegov doprinos nekim pobjedama sigurno je bio prisutan, dobro si surađivao i sa Matejom Bošnjakom, koji je također odigrao nekoliko dobrih rola…
“Mi smo svi bili svjesni da prva petorka mora iznijeti najveći teret na prvenstvu, a ključni su bili i ostali suigrači koji su dali svoj doprinos ulascima sa klupe.”
Idemo malo na ono što se događalo u prošloj sezoni. Nažalost, veći dio naše košarkaške javnosti je tek na ovom prvenstvu upoznao Tomislava Buljana u pravom svijetlu, sa pravom minutažom, u odnosu na onu koju si dobio u dresu Zadra prošle sezone.
“Pa iskreno, kao i svaki mladi igrač, nadao sam se većoj minutaži u seniorima KK Zadra, tu moram biti iskren. Što se tiče završenog EP, za ovaj učinak koji sam ostvario na ovom prvenstvu želim zahvaliti stručnom stožeru na ukazanom povjerenju, glavnom treneru Ivanu Tomasu, pomoćnim trenerima Luki Kralju i Marijanu Bagariću.”
Prije dvije sezone bio si MVP juniorskog prvenstva, no kao i u slučaju mnogih tvojih prethodnika, to ti nije donijelo previše benefita, prije svega mislim tu na minutažu i priliku, iako si u nekim utakmicama (Partizan u Beogradu), pokazao da itekako možeš igrati i protiv puno starijih i iskusnijih igrača. Treba i priznati da si već od početka sezone na svojoj poziciji imao žestoku konkurenciju pa su te kao najmlađeg vjerojatno svrstavali među one koji trebaju imati strpljenja, unatoč tome što si gotovo sve konkretne prilike maksimalno iskoristio…
“Činjenica je da je Zadar kao aktualni prvak imao ponovno prioritet osvajanja titule pa mladi igrači, pogotovo u doigravanju, nisu dobivali ključne uloge i minute.”
Realno je da je teško očekivati da se u istom trenu “ganja” rezultat i u isto vrijeme razvijaju mladi, to sigurno nije lako. No, je li barem situacija na treninzima onda bila drugačija ili si i tamo bio “sa strane” i upijao “nešto” bez konkretnog sudjelovanja u igri?
“Pa i ne baš. Tek nakon nesretne ozljede suigrača Domagoja Vukovića ravnopravno sam participirao na treninzima.”
Ovo sigurno nije lijepo za čuti, da mladi igrači nisu uključeni niti na treninzima u igru. Na kraju svega, više nisi igrač Zadra, u statusu si slobodnog igrača. Kako bi sažeo provedeno vrijeme u Zadru? Bilo je lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka…
“U mlađim kategorijama ostvarili smo velike uspjehe. Nakon 20 godina donijeli smo titulu juniorskih prvaka Hrvatske i MVP titulu, koju je zadnju osvojio sadašnji trener Toni Dijan. Kao član seniorske momčadi sudjelovao sam u osvajanju seniorskog prvenstva.“
Da moćeš koju bi utakmicu ovako na prvu izdvojio iz prošle sezone?
“Sigurno je da će mi u posebnom sjećanju ostati utakmica protiv Partizana u Beogradu te pohvale trenera Željka Obradovića.”
Za podsjetnik u toj utakmici ubacio si 16 poena, imao 2 skoka, asistenciju te 2 ukradene lopte. No, nije se puno toga nakon te utakmice promijenilo, očekivali su svi tvoju eksploziju nakog toga, no baš suportno, minutaža ti je opet ostala iznimno skromna. Zamjeraš li možda nekome na toj činjenici da nisi dobio pravu priliku u seniorskoj momčadi prošle sezone?
“Smatram da sam svojim trudom i zalaganjem na treninzma i utakmicama zaslužio i veću priliku, ali sam svjestan da je profesionalni sport ponekad nepravedan pa se i takve stvari događaju, no prihvatio sam to i nadam se izašao iz svega toga još jači.”
Što misliš, zašto se mladim igračima u Hrvatskoj većinom slabo vjeruje i daje prilika? Pa čak i u onim trenucima kada je rezultat riješen ili nije u prvom planu…sve većinom ostaje na pustim obećanjima, stavlja se nekakav rezultat u prvi plan, što često ispadne samo floskula ili isprika da mladi ne igraju, dok se sa druge strane uvijek nađe i novaca i mjesta za polovne strance…
“Ne znam kako bih to objasnio, teško mi je to prihvatiti. Ono što je možda još bolnije je činjenica je da je toga svjestan sve veći broj mladih igrača pa oni svoju sreću pronalaze u drugim zemljama diljem Europe, gdje će im biti ukazano veće povjerenje. To se već dosta puta pokazalo kao činjenica.”
Tvoj učinak na EP ti je sigurno sada priskrbio dosta interesa, možda već i ponuda. Zvoni li telefon neprestano tvom agentu? Ima li konkretnih ponuda?
“Imao sam i ranije konkretnih ponuda, no bio sam igrač Zadra, na to sam se fokusirao, nakon toga i na EP, a sada se taj interes još povećao nakon dobro odigranog prvenstva, a vidjet ćemo što nosi budućnost.”
Koje su tvoje neke želje za slijedeću sezonu i ambicije? Pronaći kakvu sredinu za igranje? Bilo je dosta spomena o toj poziciji na kojoj Tomislav Buljan može najviše dati. Gurali su te na 4 najčešće, nerijetko i na 5-icu, ali vidjeli smo i na EP da se jako dobro snalaziš i na 3-ci, uz kvalitetan šut, sposobnost brze tranzicije, osjećaja za asistenciju…
“Želja je doći u klub gdje ću se najbolje razvijati, naravno uz trenera koji mi vjeruje. Želim dodatno raditi na svojim vještinama te da budem kompletniji igrač, smatram da imam još puno toga za naučiti.”
Pozicija i nije presudna kako se priča…
“Na terenu mi nije uvijek najbitnija pozicija na kojoj igram, već način na koji sudjelujem u igri, gdje mogu pokazati svoje sposobnosti.”
Je li Hrvatska jedina opcija ili i inozemstvo?
“Najviše ponuda upravo i ima iz Hrvatske, ali smatram da sam dovoljno sazrio da mogu razmotriti i inozemne opcije.”
Znam da naporno radiš i preko sezone, ali i preko ljeta, da si veliki radnik. Koliko Tomislav dnevno provede vremena trenirajući?
“Tijekom off seasona treniram najviše na svojim individualnim vještinama, i do 5 sati dnevno, uz potporu trenera Ivana Berama, a tijekom sezone 2 puta dnevno kao i ostali igrači.”
I za kraj, tko su treneri kojima na neki način duguješ zahvalu za svoju formu i općenito svoje košarkaško znanje do sada?
“Za svoje košarkaško znanje i razvitak mogu zahvaliti svim dosadašnjim trenerima, od reprezentacije Hrvatske do trenera u klubovima KK Zadar te KK Mislav.
Htio bih se zahvaliti i vašm portalu, Sportskom kodu, na potpori i praćenju mojih dosadašnjih rezultata, ali i praćenju mladih igrača općenito u Hrvatskoj, kao i na ukazanoj prilici za ovaj intervju.”