Kaže Let 3: “Na sjeveru smrtno je zima, na jugu pingvini jedu ljude, na zapadu ljudi ljude, a istok se trudi da kao zapad bude“. A gdje je tu centar?
Šta je bilo? Pa ništa. Kako nas je seniorska reprezentacija u tri dana “razveselila” dva puta, zadnjih nekoliko dana svi mediji bruje o neodlasku na SP i OI. Naslađuju se neki, neki tuguju, neki su realni, neki nerealni, ali nitko, baš nitko nije ponudio konkretne odgovore tko je kriv, kako dalje, šta dalje. Neću ni ja, nisam plaćen. Nisam ni pametan kad je košarka u pitanju, iako sam u njoj 27 godina, od svoje osme. Nisam pametan, evo nisam. No, ipak i unatoč tome, imam dva oka, imam dva uha pa vidim i čujem što se događa oko nje. Iako nisam kompetentan da pričam o ostalim regijama, upoznat sam manje više i o situaciji i tamo. Kaos. Problemi nam ne leže samo u seniorskoj vrsti, nego i u nižim granama, gdje nema ni reda, ni sustava, a bome ni rada. Sve nešto na pola, sve nešto nedorečeno, kao krofna bez čokolade, koja onda ni nije više krofna.
Mene zanima prvo Istok. U naša dva najviša ranga košarkaških natjecanja imamo dva kluba. Osijek u Premijer ligi i Đakovo u Prvoj ligi. Neki normalni cilj saveza je da u tim razredima košarke igraju klubovi iz cijele zemlje, no ta njihova želja ipak nije dovoljna, pita se nešto i same klubove.
Rečenica iz uvoda teksta, preuzeta od grupe Let 3, samo za ovu prigodu, možda najbolje oslikava stanje koncentracije klubova u ligama. Sa sjevera nigdje nikog(0 klubova u prve dvije lige košarke), na jugu zima, ne igra skoro nitko(8 klubova u Drugoj ligi), zapad se nekako koprca, a istok se trudi i isto se koprca, kao i zapad. I ne daju se. I neće se ni dat, zajebavat. Zato što ova regija zaslužuje da ima više od dva kluba u Premijer i Prvoj ligi. Žalosno je da velikog interesa za to nema, no ruku na srce oni koji trebaju ili su trebali, nisu se previše potrudili da bude drugačije, svjesno i nesvjesno, ciljano i indirektno. Neosporna je činjenica da je koncentracija dobrih košarkaša izgubljena iz ovog kraja, kako mi je jednom rekao bivši trener Jazina, Luka Bujas: “Pa svi bježe u Zagreb”. I tu je tako nažalost. Zato regija Centar u ovom košarkaškom smislu niti nije, a neće ni biti, predmet ikakve rasprave, jer tamo klubovi uživaju, koliko god ova riječ čudno zvučala. Uživaju u odnosu na ostale.
Unatoč tome, Osijek recimo opstaje. Kako opstaje to se isto zna. Privatan kapital i igrači sa strane. Ove godine recimo Osijek u svojim redovima ima dva domaća dečka, to su Juraj Boras i Nikola Turalija. Ostatak ekipe su doseljenici iz raznih dijelova Hrvatske, Europe i svijeta. I tako, sezona za sezonom, jednom se spasiš u zadnjem kolu, jednom se uguraš u play-off, ali ekipa ti služi za razvijanje mladih. Čijih mladih? Slovačkih? Islandskih? Australskih? Američkih? Sjajno, no unatoč svemu tome, Osijek je eto konstanta, iako to izgleda sve otužno i poražavajuće, no nažalost to je realnost. Realnost za koju smo si sami krivi, realnost za koju “one tamo” boli ona stvar. I dobro, Osijek tako radi godinama i to je to.
Od ove godine u Prvoj ligi igra i Đakovo. Uporni i žilavi takvi kakvi jesu, drže se u Prvoj ligi, svojoj premijernoj. I oni imaju sličan problem kao i Osijek, no ipak je u pitanju rang niže pa samim time i kvaliteta pa je domaći kadar nešto lakše okupiti. Uzeli su Đakovčani dva igrača sa strane, iako je Slavonski Brod blizu pa se braća Karlović mogu svrstati pod domaće dečke. U dosadašnjem dijelu pokazali su se kao izuzetno neugodan domaćin, stradali su u Đakovu gotovo svi vodeći i to redom: Jazine, Sonik Puntamika, Dubrava i Dubrovnik. Ono što muči plavo-bijele su gostovanja, gdje su na omjeru 1/8. Ima tu raznih razloga, od poslovnih, školskih i fakultetskih obaveza pa se može progledat kroz prste. Trenutno se nalaze na 9. mjestu sa dva boda više od posljednjeg Kvarnera, no sa istim brojem bodova zajedno sa Rudešom, Pulom i Zapruđem. Ovaj vikend u Đakovo dolazi dojučerašnji Premijerligaš Ribola Kaštela i Đakovčani će tu već tražiti pobjedu kako bi pobjegli opasnoj zoni, jer nakon toga im slijede tri utakmice sa ekipama iz gornjeg doma (Sonik vani, Agrodalm kući, Dubrava vani) te u zadnjem kolu dočekuju Pulu.
Robert Majstorović, alfa i omega kluba jasno poručuje: “Ne želimo plesati samo jedno ljeto u Prvoj ligi i biti prolaznici. Želim da se u Đakovu i slijedeće sezone igra Prva liga”.
I taj inat radit će u Đakovu do samog kraja, bez bijele zastave, pogotovo na domaćem terenu jer su svi najbolji na njemu polomili zube. Interes svih bi trebao biti da se u Slavoniji i slijedeće godine igraju obje lige, jer temelja ima, vrijednih ljudi ima, kapaciteta ima, talenata ima. Samo ih treba dobro izbrusiti i dati im šansu. Jer u protivnom, Druga liga ovakva kakva je na Istoku, ne zanima nikog previše, a i to je tema za razgovor, koju sam već ispričao.
I kako i sama slika u naslovu teksta može reći, puno se lopti ovdje ubacuje u koš, samo treba omogućiti na sve načine da tako bude i u budućnosti. Ne marginalizirajte nas…