sportski sportski sportski sportski

KOD

Iva Todorić:”Nadam se duploj kruni sa Medveščakom”

 

Naš, točnije naša najnovija sugovornica je košarkašica Medveščaka i reprezentacije, Iva Todorić. Imoćanka po rođenju, već je osam godina članica ovog kultnog kluba, koji posljednjih godina melje konkurenciju u Hrvatskoj. Dobrim igrama i talentom Iva je brzo dogurala i do reprezentacije pa je prošla kroz sito i rešeto svih dobnih kategorija te dogurala i do seniorskog dresa. Uhvatili smo Ivu u slobodnom prijepodnevu pa nam je otkrila neke crtice iz svoje košarkaške karijere.

 

 

Iva, otkrij našim čitateljima kako je tekao tvoj početak košarkaške karijere. Kada i kako si uopće pokazala interes za košarkom i zbog čega si se zaljubila u taj sport?

Kad su vam roditelji sportaši, onda barem jedno dijete mora povući sportske gene. Pa tako i ja. Oduvijek sam se dobro slagala s loptom, a pošto sam iz malog mjesta gdje nema prevelikog izbora za sport kad su žene u pitanju počela sam trenirati košarku. Na nagovor moje rodice, otišla sam na prvi košarkaški trening i u košarci se zadržala sve do danas (iako sam oduvijek željela igrati rukomet).

Gdje si uopće započela svoj košarkaški put i tko te naučio prve finte?

Košarku sam počela trenirati u Žkk Rhea Imotski. Prvo kod trenerice Marine Mikulić, a zatim kod trenera Mislava Patrlja koji me je naučio prvim fintama i osnovama košarke, a onda kroz treninge i utakmice sam to samo nadograđivala i tako napredovala. U to vrijeme u klubu je bila jedna darovita i talentirana generacija s kojom sam u mlađim kategorijama pokorila Hrvatsku.

Svojim dobrim igrama dogurala si do reprezentacije. Za jednog sportaša, vjerojatno vrhunac karijere, pogotovo ako taj reprezentativni put krene od mlađih kategorija pa seniorska vrsta bude samo šlag na tortu svega.

Mislim da je svakom igraču čast braniti boje svoje države pa tako i meni. Prošla sam sve reprezentativne kategorije i dogurala do seniorske reprezentacije. Nažalost, nismo se uspjeli plasirati na Europsko prvenstvo. Da me pitate koji je pravi razlog neplasmana, ne bi znala odgovoriti. Previše je faktora tu koji su utjecali na ovakav rezultat. Smatram da Hrvatska ima potencijala i da može ostaviti dobre rezultate na međunarodnoj sceni, ali neke stvari bi se trebale promijeniti.

Trenutno si igračica Medveščaka, već nekoliko sezona. Kako je uopće došlo do tvog angažmana tamo? Je li fakultet tu odigrao presudnu ulogu?

Tako je. Ovo mi je osma godina u Medveščaku. U Zagreb sam došla isključivo zbog fakulteta. Upisala sam Ekonomski fakultet te mi je on bio prioritet. Međutim, stupila sam u kontakt s ljudima iz Medveščaka točnije s trenerom Željkom Alatovićem koji je ujedno i najzaslužniji za moj dolazak u Medveščak.

I sve ostalo je povijest. Kako je bilo spajati fakultetske i sportske obaveze? Prije svega jer si bila profesionalac, a s obzirom na česta putovanja, nekada i utakmice dva puta tjedno…

Kao što sam rekla, fakultet mi je uvijek bio prioritet. Nikad ne znate kakva vam se ozljeda može dogoditi i što onda. Međutim, uspjela sam uskladiti fakultetske i sportske obaveze. Na početku je sportska strana malo „patila“ dok se nisam dobro organizirala.

…ali dobra organizacija je pola posla…

Sigurno da je bilo teško i naporno sve to uskladiti, ali dobrom organizacijom sve se može. Kada znate što želite onda vam je automatski sve lakše. I iskreno uopće ne žalim što sam se odlučila za takav život. Dosad najljepši period u mom životu. Proživljela sam studentski život, ostvarila odlične sportske rezultate i imam diplomu u džepu. Može li bolje ?

Kako uopće danas izgleda jedan tvoj „radni dan“?

Kad imam dva treninga dnevno moj dan otprilike izgleda ovako. Ustajanje oko 7.30h, doručak i odlazak u teretanu. Nakon teretane slijedi šuterski trening u dvorani. Iza toga obavezna kava sa suigračicama. Po dolasku u stan spremam ručak. Zatim popodnevni odmor i odlazak na večernji trening.

Idemo još malo na Medveščak. Ima li nešto na što si posebno ponosna u svojoj eri u Medveščaku do sada?

Iskreno, ponosna sam na sve. Svaka titula koju smo osvojili uvijek je imala neko značenje i svaka mi je draga na svoj način. Mislim da će proći dosta vremena da netko obori naš rekord od pet uzastopnih osvojenih prvenstava. Ja se nadam da će ove sezone biti i šesti naslov. Ono na što sam sigurno najponosnija su prijateljstva koja sam stekla sa svojim suigračicama. Uz sve osvojene trofeje to je za mene nekako najvažniji i najdraži trofej.

 

Moramo se i dotaknuti trenera Braslava Turića, jednog od najboljih u Hrvatskoj. Kakva je suradnja s njim? Mislim rezultati sve govore, no malo bih volio da nam dočaraš onu drugu stranu, kako izgleda taj odnos između igračice i trenera, na treninzima, utakmicama, koliko ti je pomogao u karijeri…

Trener je jako pristupačan prema igračicama. S njim se uvijek možete sve dogovoriti. Zato i imamo jednu opuštenu atmosferu na treninzima. Normalno, bude tu i konflikata, ali sve se to brzo riješi. A što se tiče moje karijere, sigurno da mi je pomogao jako puno. Pa surađujemo već 8 godina.

Iz statistike je vidljivo da si iz sezone u sezonu podigla skoro pa sve brojke. Ove sezone si prvi strijelac i skakač ekipe, ukupno na 7. Mjestu MVP poretka, praktički prva si igračica kluba. Jesi li zadovoljna?

Nakon što smo na početku sezone ostali bez 3 igračice iz prve petorke ( Radoš, Bura, Borović) i sad nam se tijekom sezone ozlijedila Majstorović koja je ove sezone uz mene najstarija i najiskusnija u ekipi, većina toga se vrti oko mene. Upravo zbog toga imam i slobodu u igri, ali i veliku odgovornost prema ekipi. Nikad nisam bila igrač kojem je statistika bitna već sam igrač koji se potpuno podređuje ekipi za njenu dobrobit. Zadovoljna sam trenutno svojom igrom. Bilo je tu odličnih, ali i loših mojih izdanja. Međutim, kod nas u ekipi se točno zna tko što radi i zato dolaze ovakvi rezultati.

Što očekuješ od ove sezone, koja se bliži kraju? Titula?

Ja se nadam da ćemo sezonu završiti s duplom krunom, ali bit će teže nego prijašnjih godina. Ove sezone imamo dosta problema s rosterom i ozlijedama. Međutim vjerujem u svoju ekipu i znam da ćemo biti najbolje onda kad je najpotrebnije.

Što Ivi donosi budućnost? Ostanak u Zagrebu ili možda inozemstvo i da li si imala već nekakvih opcija za igrati vani?

Na početku sezone sam bila u Mađarskoj gdje sam trebala potpisati ugovor s jednim klubom. Međutim nismo se uspjeli dogovoriti oko pojedinih stvari i ugovor nisam potpisala te sam se vratila u Medveščak. Trenutno ne bi baš o svojim planovima. Želim odigrati ovu sezonu do kraja, a onda ćemo vidjeti što će biti nakon toga.

Bolnu temu ću te pitati: Može li se živjeti od košarke u Hrvatskoj? Ili je nužno svakoj igračici paralelno i raditi neki posao? Poznato je da si zaposlena na kineziološkom fakultetu kao vanjski suradnik…

Kako u Hrvatskoj, tako i u Europi ženska košarka pada svake godine sve više i više. Pogotovo u financijskom smislu. Ja imam sreću da sam u Medveščaku koji svoje obaveze prema igračicama izvršava redovito. Teško da se u Hrvatskoj može živjeti samo od košarke. Istina je da sam vanjski suradnik na kineziološkom fakultetu, ali to sam prihvatila samo zato što sam željela još jedno iskustvo u životu i što me je taj posao privlačio.

Nažalost, ženska košarka je kod nas slabije popraćena. Što misliš, koji su razlozi tome? Jesu li to možda neuspjesi reprezentacije? Ili jednostavno interes za ženski sport u padu(nažalost)?

I jedno i drugo je sigurno razlog. Ni muška košarka nije baš popraćena kamoli ženska kod nas. Premalo je sponzora i investitora u žensku košarku da b sei mogla napraviti neka vrhunska priča i na taj način privući ljude. Do prije par godina u Hrvatskoj se igrala ženska Euroliga. Isto tako kao što sam već spomenula, reprezentacija nema dobre rezultate. Uz to u medijima je jako zapostavljena ženska košarka. Ja se iskreno nadam da će se u budućnosti nešto promijeniti jer potencijala zasigurno ima.

Mi ćemo se evo pokušati “probuditi” po tom pitanju. Vratit ću se još malo na tvoje igre. Iz statistike ove sezone, vidljivo je da voliš šutirati za tri poena? Je li ti to najdraži dio igre? Znaš kako kažu u košarci: „voli šutnut tricu više nego kruha pojest“?! 🙂 Ili imaš neki drugi svoj forte?

Moj najveći forte je obrana. Već sam prije rekla da mi trener ove sezone daje dosta slobode u igri pa iz toga i proizlaze moji šutevi. Prije se je igra dosta bazirala na Borović i njezin šut, a ja sam više bila radnik na terenu.

Da ne bude sve u ozbiljnom tonu, reci nam kako Iva krati dane kada je slobodna? S čime se opuštaš?

Moj najveći porok je kava pa tako najviše vremena provodim ispijajući kave. Uz to volim modu. Volim se lijepo obući, uslikati i objaviti to na Instagram što je i vidljivo na mom profilu..hahahahaha… Ono što obožavam je kuhanje i isprobavanje novih recepata.

I za kraj sam ostavio pitanje kome duguješ onako jednu posebnu zahvalu za sve što si do sada napravila u karijeri? (trener, obitelj?)

Naravno da sam najviše zahvalna svojoj obitelji jer su oni uvijek bili uz mene i prolazili sa mnom sve moje uspone i padove. Međutim,ne bi se nikome posebno zahvaljivala jer bi sigurno nekoga zaboravila spomenuti i onda to ne bi bilo to.

Zahvalio sam se Ivi na odvojenom vremenu i prepustio ju čarima prijepodnevne kavice i Instagrama, a želimo njoj i Medveščaku puno sreće u nastavku sezone.

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype