Cibonin prvotimac naš je novi gost u subotnjoj rubrici.
Danas mi u goste dolazi dijete Splita, bivši ‘Žuti’ i dečko o čijoj su budućnosti barem ponekad špekulirali svi oni koji iole prate domaću košarkašku scenu. Kao mladi igrač, parket Gripa zamijenio je s kratkim inozemnim iskustvom da bi se vratio unutar domaćih granica i postao jedan od one petorice koja je ovosezonsku igru Cibone iznijela na svojim leđima. Ivan Perasović je tijekom prošle sezone utabao put koji ga je doveo do pozicije jedne od okosnica igre vodećeg zagrebačkog kluba, a koje uspomene nosi iz Litve, kako gleda na trenutačan plasman svog kluba u Premijer i ABA ligi te smatra li da Cibosi mogu ponovno, ovaj put na njegovom bivšem parketu, podignuti trofej i vratiti ga u Zagreb – otkrio nam je u nastavku.
Veliki pozdrav, Ivane. Dobrodošao u „Kod Sare vikendom“! Krenimo nekim redoslijedom, a ti si prije svega – Splićanin u Zagrebu. Vjerujem da je to jedan od opisa koji te često prati od kako si se pridružio „Vukovima“. Splitska te publika najbolje poznaje kao svog, domaćeg dečka koji je parket splitskih Gripa napustio jako rano. Koje uspomene vežeš iz doba u kojem si bio sastavni dio ekipe kluba podno Marjana i postoji li eventualna želja za ponovni povratak među „svoje“? Možeš li sa, već sada popriličnim odmakom, reći kako je doma ipak bilo najljepše ili ti je i Zagreb postao u potpunosti domaće okruženje?
„Pozdrav, prije svega hvala što si me pozvala i ugostila u rubrici! Vežem mnogo lijepih uspomena iz svog vremena provedenog u Splitu. Tu sam napravio svoje prve košarkaške korake, dao svoje prve seniorske koševe i započeo svoj put te samo odrastanje u ulozi košarkaša. Ne mogu sa sigurnošću reći hoću li se ikada vratiti, nikad ne znamo gdje nas život vodi, ali trenutno ne razmišljam o tome jer kroz život i karijeru nastojim ići korak po korak. Trenutno imam ugovor s Cibonom i tu sam jako zadovoljan. Doma je uvijek najljepše, tu nema dileme. U Splitu su mi obitelj i prijatelji iz djetinjstva, no Zagreb mi se također sviđa. Jako lijep i velik grad je u pitanju, a kako sam dio sezone odradio u inozemstvu, sada mogu reći da se u Zagrebu osjećam skoro kao ‘kod kuće’.“
Proveo si neko vrijeme u Litvi. Koje su glavne razlike između litvanske i hrvatske košarke? Jesi li bio zadovoljan periodom provedenim van naših granica?
„Litvanska košarka je čvrsta i brza, a liga je kvalitetna. Bio sam zadovoljan periodom provedenim van granica, a najteže mi je bilo podnijeti promjenu u temperaturi. Sa splitskih ugodnih deset stupnjeva zimi, tamo sam prešao na petnaest ispod nule hahah.“
Kako je došlo do suradnje s Cibonom? Jesi ikada prije samog kontakta i realizacije gajio simpatije prema odlasku u tom smjeru i što možeš izdvojiti kao jednu od prednosti života u Zagrebu?
„Uvijek sam cijenio Ciboninu veličinu i samu klupsku povijest. U ljeto 2022. izrazili smo međusobni interes te je tako došlo do dogovora. Najveća prednost Zagreba u košarkaškom kontekstu je ta što su gostovanja u ABA i Premijer ligi mnogo lakša i bliža, nego što su u Splitu ili Zadru. Također, Zagreb nudi mnogo lijepih i zanimljivih lokacija koje se mogu posjetiti i dodatno istražiti.“
Lani je Cibona bila u malo drugačijoj poziciji, nego što je ove godine. Govorim prvenstveno glede minutaže i raznovrsnosti cijelog rostera. U neke druge, ozbiljnije klupske probleme u ovoj rubrici nećemo ulaziti. Naime, bila su tu prezimena poput Kapuste, Smajlagića, Mesičeka i ostalih. Starih i dobro znanih „nositelja igre“. Kako je sada situacija znatno različita, tvoja minutaža se popela i na više od 30 minuta. Možeš li kratko prokomentirati i usporediti svoj klupski status lani i ove godine? Sigurna sam da je veća minutaža puno bolja što se razvoja i individualnog napretka tiče, svakom izvedbom na terenu otvaraš si neke nove mogućnosti, no koliko je to izvedivo na „duge staze“? Može li Cibona, vidno limitirana brojem raspoloživih igrača za domaće natjecanje, izdržati pružati dobre partije do kraja sezone i u isto vrijeme sačuvati zdravlje i pozitivne afirmacije samih igrača? Potencijalno podignuti trofej?
„Moja je uloga u Ciboni tijekom protekle sezone postepeno rasla, što se nastavilo i ove sezone. To mi je iznimno drago jer se na taj način reflektira moj napredak. Nažalost, situacija što se tiče rostera u Premijer ligi je takva kakva je, ali to pokušavam maksimalno iskoristiti kako bih napredovao i dodatno si podigao samopouzdanje. Trenutno, s obzirom na okolnosti, ostvarujemo odlične rezultate, a svakako ćemo pokušati prisutan ritam i zadržati. Fizički nije lako, umor se nakuplja, ali nastavit ćemo davati sve od sebe kako bismo na kraju sezone ostvarili najbolji mogući rezultat. Najvažnije je da svi ostanemo zdravi i izbjegnemo bilo kakve potencijalne ozljede.“
Cibona je lani osvojila Kup Krešimira Ćosića. I ove godine na splitske Gripe dolazite kao jedna od ekipa koja može prezentirati puno u borbi za osvajanje titule pobjednika. Koje su ambicije ove godine? Mogu li zagrebački navijači očekivati da Cibosi ipak imaju dovoljno snage opravdati njihove želje i nade? Bi li volio podignuti trofej na parketu svog bivšeg i kluba iz kojeg si potekao?
„Ako idemo na završnicu Kupa u limitiranom rosteru, neće biti lako i svjesni smo da u takvom stanju pored Zadra i Splita nismo favoriti, ali naravno da ćemo u Split doći s ciljem da ipak dođemo do tog trofeja. Borit ćemo se uz nadu da je najbolje ipak dostižno. Velika je želja svakome od nas obraniti tu titulu.“
Izuzev Kupa čiji je nastavak sve bliže, kao klub nastupate u Premijer i ABA ligi. Ciboni generalno ide jako dobro. Koji bi bio tvoj osvrt na odigrane utakmice u prvom dijelu sezone, prvenstveno što se neke olakotne okolnosti tiče, uzimajući u obzir kako u ABI nastupate kompletni i samim time možete dobiti adekvatan odmor u točno određenom vremenu? Možete li reći kako ste uspjeli postići neke klupske i individualne ciljeve u vremenu koje je iza nas?
„Smatram kako i u ABI i domaćem prvenstvu imamo dobre rezultate. Naravno da uvijek kao profesionalci težimo boljem, a tako smatram i za sebe osobno. Moram svakim danom biti sve bolji, uigraniji i spretniji, a nadam se da ću to i pokazati u nastavku sezone kako bismo kao tim mogli ostvariti ono što priželjkujemo.“
Osvojio si zlatnu medalju na Europskom natjecanju s hrvatskom kadetskom reprezentacijom 2018. godine. Kako gledaš na vrijeme provedeno u reprezentaciji s trenutnog stajališta i koliko su te takva iskustva obogatila kao mladog igrača? Vidiš li se u nekoj skorijoj budućnosti u sastavu seniorske?
„S reprezentacijom smo te godine ostvarili veliki uspjeh. Svih nas je to iskustvo dodatno obogatilo i učinilo nas boljim igračima i zrelijim ljudima. Volio bih jednoga dana nastupiti za seniorsku reprezentaciju. Na meni je da radim, na terenu pokažem sve što mogu i znam te samim time prezentiram kako to i zaslužujem.“
Kakav je Ivan van terena? Kako provodiš slobodno vrijeme, kako si se naviknuo na život u Zagrebu i što ti iz Dalmacije najviše nedostaje? Koje bi to bile tvoje navike kao mladog sportaša koji teži neprestanom napretku i imaš li neke svoje „rituale“ kojih se uvijek držiš? Kako provodiš „off-season“?
„Van terena sam mnogo opušteniji hahah, volim provoditi vrijeme s djevojkom, prijateljima i obitelji. Volim popiti dobru kavu, a iz Dalmacije mi najviše nedostaje pogled na more. Nemam neke posebne navike i rituale, osim što između treninga i utakmice prakticiram odspavati sat vremena kako bi se priskrbio više energije. ‘Off-season’ provodim kući, u Splitu. Red druženja pa treniranja i naposljetku kupanja.“
Da možeš u budućnosti igrati za bilo koji klub, koji bi to bio? Gajiš li neke košarkaške ambicije vezane uz inozemstvo i što možemo očekivati od tebe u narednih nekoliko godina? Možeš li izdvojiti jednu utakmicu u cijeloj dosadašnjoj karijeri koju ćeš uvijek pamtiti?
„Uvijek mi je san bio zaigrati u euroligaškom sastavu, negdje u Španjolskoj jer volim njihov jezik i kulturu. Ne znam gdje ću biti za nekoliko godina, ali se nadam da ću biti najbolja verzija sebe pa gdje god me to odvelo hahah. Dvije utakmice koje najviše pamtim su već spomenuto finale europskog prvenstva U16 i prvi seniorski poeni u debiju iste te godine u Skoplju. Stvarno se ne mogu odlučiti za samo jednu.“
Veliki si prijatelj Sportskog KOD-a i vrlo rado te imamo priliku spomenuti u raznim tekstovima i popratiti tvoju izvedbu na terenu. Koja je tebi rubrika najdraža?
„Najdraža rubrika mi je Premijerka. Iznimno cijenim što netko tako intenzivno prati domaću ligu. Čitam vas redovito i svakako preporučujem svima!“
Puno sreće želim, kako tebi, tako i cijelom klubu u nastavku aktualne sezone! Nastavit ćemo pratiti sva događanja, a za sami kraj imam kratku ili-ili pitalicu. Pokušaj biti što brži i iskreniji. Slušamo te!
- Klupska dvostruka titula (Kup i prvenstvo) ili poziv u reprezentaciju? „Poziv u reprezentaciju.“
- Splitska riva ili zagrebačka špica? „Splitska riva.“
- Dobar pas ili uspješan dribling? „Dobar pas.“
- Stabilno odigrana utakmica bez značajnog broja poena ili šut za pobjedu? „Šut za pobjedu.“
- Domaća ili gostujuća utakmica? „Domaća.“