Ove subote u goste Sari je stigao trener Zaboka, Ivan Tomas.
Ove subote u goste mi dolazi jedan od mlađih, ali nikako manje iskusnijih trenera koji se od prošle sezone, nakon skoro desetogodišnjeg rada, može pohvaliti i titulom najboljeg trenera po izboru kolega. „Mlad, ali ambiciozan“, definitivno je rečenica koja najbolje opisuje Križevčanina Ivana Tomasa koji se nedavno vratio na klupu svog trenerskog prvijenca – Zaboka. Ivan je s osvrtom prokomentirao i dvije zadnje godine provedene na funkciji vođe klupe zagrebačkog Bosca s kojim je prošle sezone uspio izboriti „play-off“ najvišeg ranga domaćeg natjecanja. Dotaknuo se kvalitete cijele Premijer lige, ali i Hrvatske košarkaške reprezentacije s pozicije jednog od pomoćnika izbornika Sesara čiji tim, do sada, jako dobro kormilari reprezentativnom košarkom.
Veliki pozdrav, Ivane! Iznimno mi je drago što vas imam prilike ugostiti u rubrici kojom se trudimo ne samo približiti pojedince publici, već i popularizirati košarku među onima koji nisu dovoljno upućeni, barem za sada. Mlad ste trener, a brojite nezanemariva trenerska iskustva. Osim toga, pomoćnik ste na klupi Hrvatske košarkaške reprezentacije što dodatno obogaćuje popis stavki kojima se iz dana u dan oplemenjuje vaša trenerske karijera. Kako komentirate taj nekakav slijed događaja i prijelaz iz igračke u trenersku ulogu? Jeste li zadovoljni kako se sve razvijalo i kojim korakom svakodnevno individualno idete prema naprijed, skupljajući neke nove uspješno svladane izazove koje ćete pozitivno implementirati u svoj daljnji rad?
“Pozdrav, Sara i hvala na pozivu. Uskoro će biti deset godina od kako sam se počeo baviti trenerskim poslom, počevši u omladinskom pogonu KK Cibona. U Ciboni sam proveo četiri godine, a zadnjih pola godine obnašao sam dužnost pomoćnika Anti Nazoru u seniorskoj ekipi. Nakon toga, preuzeo sam klupu Zaboka što je ujedno bio i moj prvi samostalni angažman kao ‘head coach’. Tamo sam, u tom prvom navratu, proveo tri godine, nakon čega sam dvije godine vodio klupu Bosca i sada je stiglo vrijeme za ponovni povratak u Zabok. Smatram kako je prijelaz iz igračke u trenersku karijeru za mene bio jedan sasvim prirodan slijed događaja i od samog početka kročim nekim logičnim redoslijedom, točnije obnašajući dužnosti u mlađim kategorijama, a zatim onu pomoćnika i na koncu glavnog trenera došao sam na nekakav svoj ‘štih’, mogao sam vući poteze i svakom utakmicom i treningom stjecati nova trenerska iskustva. Kao igrač bio sam podosta sklon ‘filozofiranju’ što me je nekolicinu puta znalo i koštati jer to nije najbolje prolazilo kod trenera. Definitivno mogu reći, osvrćući se na početak karijere, kako sam jako puno napredovao što, zapravo, i čini onaj najvažniji dio sazrijevanja. Vjerujem kako je ispred mene još jako puno toga što moram naučiti, na čemu moram raditi i tako se svakim danom dodatno unaprjeđivati. Sve me to iznimno motivira.“
Prethodne sezone proveli ste na klupi Bosca s kojim ste prvo izborili povratak u Premijer ligu, a nakon toga i prvi put u povijesti kluba „play-off“ prvoligaškog natjecanja. Zadržimo se za sada na Boscu. Koje su situacije, događaji i utakmice koje ćete najviše pamtiti iz tog razdoblja, pratite li i dalje svoje sad već bivše igrače i s kim ste ostali u najboljim odnosima?
„Proveo sam u Boscu dvije lijepe i uspješne godine tijekom kojih smo istovremeno uspjeli ostvariti dobre rezultate i isprofilirati neke nove, mlade igrače na košarkašku mapu. U sjajnoj suradnji s direktorom Perićem, složili smo pomalo atipičnu ekipu koja je bila spoj veterana (njima veliko hvala) i djece s pokojim seniorom što je na kraju zaista dalo nezanemarive rezultate. Prve sezone uspjeli smo ući u viši rang natjecanja, pobjedivši Puntamiku u uzvratu što je bio veliki podvig, pogotovo zato što smo svega tri dana prije doživjeli teški poraz od Dinama u ludoj utakmici koju smo izgubili na prilično nesretan način. U drugoj sezoni, cilj nam je bio ostanak u ligi, a na kraju smo uspjeli ‘dohvatiti play-off’. Moram naglasiti kako me više od samog rezultata veseli činjenica što je puno mladih dečkiju (Matić, Babić, Radulović, Rukavina, Kos, Šljivarić, Čović, Kuzmanović i Krajnović) odigralo svoje prve premijerligaške minute. Tu bi posebno istaknuo Luku Krajnovića koji je odigrao vrhunsku sezonu, postao seniorski reprezentativac i ostvario transfer na Gonzagu.“
Lani ste s kolegom, vodećim čovjekom Zadrove klupe, Danijelom Jusupom dijelili nagradu za najboljeg trenera Premijer lige u sezoni 2022./2023. Koliko Vam znače ta individualna priznanja i jeste li bili iznenađeni donesenom odlukom ili ste je, u neku ruku, i očekivali?
„Apsolutno sam bio iznenađen, tim više što su me izabrali kolege i tako mi pružili veliku čast i priznanje. Uvijek je dobar osjećaj kad netko prepozna vaš rad.“
Početkom sezone preuzeli ste klupu Zaboka. Nakon podosta špekulacija gdje bismo vas mogli očekivati ove sezone, odlučili ste se vratiti na dobro znani parket. Je li povratak bio svojevremena želja?
„Nakon mog prvotnog angažmana u Zaboku, ostao sam u kontaktu s direktorom Črnjevićem. On je bio upoznat s mojim ambicijama koje su se zasnivale na preuzimanju kluba iz ABA lige, međutim kako se to ipak nije realiziralo, uspjeli smo u doslovno pet minuta dogovoriti ponovnu suradnju. Zabok je okruženje u kojem je jako ugodno raditi i tu se stvarno dobro osjećam. Ipak je to klub koji mi je dao prvu samostalnu priliku u seniorskoj košarci.“
KK Zabok trenutno se nalazi kao sedmoplasirani na tablici Premijer lige. S vašeg stajališta, što očekujete u nastavku sezonu, koje su vaše i klupske ambicije te što navijači Zaboka mogu očekivati?
„Imali smo peh na samom startu sezone koji seže još od prije početka prvog ovosezonskog kola kada smo ostali bez Batura. Tome nam se još pridodao jako nezgodan raspored i sve je skupa rezultiralo s pet poraza. Nakon toga, smatram da smo se stabilizirali, podigli nivo igre i shodno tome skupili šest pobjeda. Vjerujem da ćemo se, kako sezona bude odmicala, još podizati, igrati bolje i uspjeti ‘uhvatiti play-off’ što je kako moja, tako i klupska ambicija za ovu sezonu.“
Dotaknimo se malo reprezentacije. U potpunosti ste involvirani u rad reprezentativnog formata pa nas zanima, kakvo je vaše gledište uspjeha koje je do sada postigla reprezentacija, konkretno osvajanje pretkvalifikacijskog turnira za OI i odrađene pretkvalifikacije za Europsko prvenstvo? Imamo li se opravdanog razloga nadati medalji s nekog velikog natjecanja, nakon pozamašnog vremena apstinencije od vraćanja košarkaškog sjaja u Hrvatsku?
„Prije svega, naglasio bih kako mi je izuzetna čast što sam dio stožera i ponosan sam na sve što smo napravili prošlo ljeto. Još na prvim prijateljskim utakmicama vidjelo se da sve ide u dobrom smjeru. Svaki je igrač prihvatio ulogu koju mu je Josip namijenio unutar ekipe što je ključ stvaranja dobre kemije, a ona je opet preduvjet za dobar rezultat. Onog trenutka kada nam se priključila četvorka (Hezonja, Šarić, Smith i Zubac) dobili smo veliku kvalitetu koja nam je dodatno omogućila dominaciju turnirom. Bliže se kvalifikacije i sasvim je normalan prisutan optimizam temeljen na odigranom turniru u Istanbulu, ali smatram kako je najbolja opcija ostati skroman i ponizan kao što je cijela ekipa bila ljetos i istovremeno vjerovati u željeni uspjeh.“
Kako ocjenjujete kvalitetu domaće Premijer lige – od dvorana do igračkog kadra? Što, po vama, najviše nedostaje kada su suvremeni razvoj i sportska ulaganja u pitanju? Smatrate li da se dovoljno govori o kondicijskog pripremi, prehrani i nutricionizmu, sportskoj psihologiji i fizioterapiji u klupskim krugovima? Imaju li klubovi dovoljno želje, volje i financijskih resursa za unaprjeđenje kluba kao kompletne sportske zajednice koja bi trebala imati stručan sportski kadar u svakoj od navedenih sfera?
„Kvaliteta lige ovisi iz koje perspektive na nju gledamo. Ako gledamo optimistično sa željom donošenja pozitivnih promjena, onda je liga dobra. Ima puno zanimljivih utakmica i svake godine pojave se neki novi, mladi igrači. Liga je generalno dovoljno dobro, ako uzmemo u obzir kako nema veliku bazu dokazanih igrača, a s druge strane ima i prisutne skromne financijske uvjete. Financije su u klubovima najveća boljka pa je samim time, nažalost sav dodatno potreban stručni kadar u drugom planu. Nije da ne postoji volja i zainteresiranost klubova za involviranje što više kondicijske i zdravstvene službe u cjelokupan rad, a pogotovo je prepoznata važnost održavanja tijela i unaprjeđivanja performansi unosom kvalitetne hrane u za to točno potrebno vrijeme, ali ograničene financije na kraju dana diktiraju drugačije namjene dostupnih sredstava, tako da su uglavnom igrači na tim poljima prepušteni sami sebi.“
Postoji li neki igrač, domaći ili inozemni, kojeg biste posebno voljeli dobiti priliku trenirati? Koju ligu najviše pratite i za koji klub navijate?
„Nisam nikada o tome nešto posebno razmišljao, ali volim pogledati Rodrígueza, Huertasa i Laprovittolu. Što se najdraže lige tiče, stvarno je nemam jer pratim apsolutno sve, od A2 lige do NBA, koliko što stignem.“
Kakav je Ivan van terena? U čemu crpite najviše motivacije i inspiracije, imate li neke skrivene talente i kako provodite slobodno vrijeme?
„I van terena sam opet podosta vezan uz košarku i sport općenito, tako da u slobodno vrijeme volim pogledati neku dobru nogometnu utakmicu, tenis, američki mi je nogomet sve zanimljiviji i naravno, pomno pratim svaki nastup hrvatske reprezentacije bez obzira koji sport je u pitanju. Također, kako sam dosta vremenski limitiran, što više se trudim družiti s obitelji i prijateljima. Više sam za opuštena druženja i na taj se način odmaram. Skrivenih talenata imam puno, ali ih dobro skrivam hahah.“
Pratite li Sportski KOD? Imate li koju poruku za nas „iza kulisa“ i smatrate li medije pozitivnim alatom za promidžbu sporta, pogotovo među mladima? Koja vam je naša najdraža rubrika i čitate li medijska istupanja svojih igrača?
„Naravno da pratim, kao i sve vezano uz košarku. Mogu vam samo dati podršku jer radite dobar posao s puno entuzijazma i moja poruka je da se i dalje obraćate publici s pozitivnim refleksijama. Mediji mogu biti vrlo moćan alat za pozitivnu promidžbu sporta, pogotovo ako znate kako se i uz pomoć kojih izvora približiti mladima. Mladi su sve dalje od sporta i nadam se kako postoje načini koji će ih animirati i potaknuti na što veći angažman. Što se KOD-a tiče, najviše pratim i čitam tvoju, ‘Kod Sare…’ rubriku.“
Držimo fige da u nastavku sezone bude onako kako ste kao klub i zamislili te vam od srca želimo što mirniji put do realizacije finalnog cilja!
