Prije početka sezone razgovarao sam sa, tadašnjim, sportskim direktorom Cedevite Matejom Mamićem, koji je najavio velike ambicije kluba u ovoj sezoni. Napad na vrh ABA lige tada je bio primarni cilj, što dulje igranje Eurocupa i dvostruka kruna u domaćem prvenstvu, što se podrazumijevalo. Rekao sam ok, no puno je tu stranaca, novi, strani trener, `ajmo ipak pričekat malo da to odmakne sve pa da vidimo kako će to sve prodisati. Gotovo pet i pol mjeseci od tada, pričamo danas o jednoj potpuno drugoj Cedeviti. Skoro pa od glave do pete.
Krenulo se u sezonu možda i preambiciozno, sa dvije različite ekipe. Prva, ona koja je trebala krenuti u napada na ABA ligu i Eurocup, bila je nakrcana strancima, sumnjive igračke kvalitete. Zapravo, možda ovo SUMNJIVE sada zvuči generalski poslije bitke, sad ispadam i ja pametan pa ću reći, upitne kvalitete jer je malo tko znao što će svi oni pružiti tamo gdje se trebaju pokazati. Na terenu. Pored toga, doveden je i strani trener, jer je očito Upravi kluba dozlogrdilo mučenje sa domaćim trenerima, koji nisu donijeli željeni rezultat. Ostao je dojam iz razgovora sa Mamićem da bi ABA ove sezone trebala biti svetinja. Pogotovo što je Budućnost prošle sezone pokazala da Zvezda i nije tako moćna. O kakva je to prevara bila, kakav danak neiskustvu. U Zvezdi je u tom trenu bilo dosta turbulencija, navodno niti svlačionica nije odisala kemijom kojom je trebala mirisati, a niti Dušan Alimpijević nije pokazao zapravo ono što se mislilo da može. I to je Budućnost iskoristila i srušila Crvenu zvezdu.
Vidjelo se kod ekipe Sita Alonsa od početka da to nije to. Amerikanci su gotovo pa imalo lovačke dozvole. Radi što god hoćeš. Ajde ne možda doslovno, ali bili su veliki potrošači lopti. Na kraju, puno zujanja, a meda ni na mapi. Bilo je jasno već nakon nekoliko utakmica da to nije to, a potvrda je došla vrlo brzo, nakon smjene Alonsa. Za njim su stranci odlazili kao na traci. Jedan, drugi, treći, četvrti, a Slaven Rimac je to sve trebao izbalansirati. I što je najbolje, na početku, pogotovo što se tiče ABA lige, to je izgledalo super. Vitamini su u deset utakmica upisali 9 pobjeda i 1 poraz i to ovaj zadnji, od vikenda kada je Jasmin Repeša sa Budućnosti došao do pobjede, u neizvjesnoj završnici. Drugo mjesto koje Cedevita dijeli sada sa Budućnosti jamči neku sigurnost do kraja, play off je osiguran i bit će zanimljivo vidjeti kako će se tu snaći. No, svoju muku njegova momčad je nastavila u Eurocupu, u kojem se ipak nekako domogla drugog kruga, u kojem se do sada upisala četiri poraza za redom, jedan teži od drugog. Tu će Rimac teško naći neku dobitnu formulu pa je postalo jasno da će do kraja to biti odrađivanje posla i priprema ekipa za završnicu ABA lige. Za Europu ipak treba nešto više, shvatili su to u Cedeviti, Rimac je to sve dobro apostrofirao i njemu je jasno da trenutna ekipa Cedevite treba sve karte baciti na ABA ligu, ne bi li se pronašla formula za rušenje konkurenata. Prije svega Partizana i Budućnosti pa tek onda Crvene zvezde. Zašto tako?
Pa zato što su Partizan i Budućnost ekipe koje će se sa Cedevitom boriti za mjesta na tablici koja će izbjeći Crvenu zvezdu, a to će gotovo sigurno biti 4. mjesto, jer je Crvena zvezda odmakla poprilično i apsolutno nitko ih ne može ugroziti. Ostalo je još 6 kola za igrati, a Vitamini dočekuju Crvenu zvezdu u subotu, slijedi im gostovanje kod Igokee, utakmica u Zagrebu protiv FPM-a, dva gostovanja u Sloveniji (Krka, Petrol Olimpija) i u zadnjem kolu domaća utakmica protiv Mornara. Koliko će bodova osvojiti ne želim prognozirati, no sigurno je da je cilj ne pasti na 4. mjesto. No, i utakmice protiv Budućnosti ili Partizana također će imati težinu. Sjetimo se samo kako su završavale utakmice protiv Budućnosti prošle sezone, a iako je ovo sada jedna potpuno druga slika obje ekipe, Jasmin Repeša na njihovoj klupi sigurno zna kako protiv svoje bivše momčadi. Partizan se diže polako i za očekivati je da će do završnice biti još bolji i očito je da je pred Cedevitom puno posla, a na kraju krajeva i ako se izbjegne Crvena zvezda prije finala, u finalu je sudar neizbježan. U ovom trenutku, uzeći sve u obzir, skinuti Crvenu zvezdu sa trona, biti će teško ostvarivo za momčad Slavena Rimca i mogla bi ovo biti još jedna sezona za zaborav. No, pričekajmo prvo još ovih preostalih šest kola…
Priča oko druge ekipe, koja se natječe u Premijerligi je posebna priča. U sezonu je s njima krenuo Slaven Rimac, no odlaskom Alonsa, Rimac je preselio u prvu momčad. Druga je momčad najavljena i zamišljena kao jedna razvojna momčad, sa mladim igračima, kroz koju će se tražiti oni koji će biti priključeni prvoj ekipi. Ona je sada pala u ruke Draženu Oreškoviću, koji se nakon individualnog rada u NBA ligi sa Jusufom Nurkićem, vratio u Hrvatsku. Uletio je Orešković u lonac sa vrućim krumpirom, nešto slično kao i Rimac. Niti je birao ekipu, niti je od početka s njima. Ono što je sigurno, čeka ga jako puno posla. Prije svega na onom psihološkom planu, jer je ta druga momčad u zadnjih šest utakmica Premijer lige doživjela pet poraza i samo jednu pobjedu. Trenutno se nalazi tek na 5. mjestu sa omjerom 7-5. Drugi dio je tek krenuo, ima još dosta utakmica i kada krene play off to će sigurno biti druga priča, no igra koju trenutno Cedevita pruža, sigurno ne ulijeva povjerenje, niti Upravi, niti Oreškoviću. Legitimno je pravo kluba da u natjecanja u kojima se klub natječe stavi igrače koje želi, to im nitko ne može osporiti i za očekivati je da će Orešković biti primoran posegnuti za nekim igračima iz prve ekipe, ne bi li došao do konačnog cilja, a to je dvostruka kruna. Prije svega što je očito da se Cibona diže iz utakmice u utakmicu, Zadar se pojačao, no u ovom trenu ima problem sa ozljedama i suspenzijama, no ukoliko se kompletiraju, Cedevita nikako nije favorit. Protiv niti jedne od ove dvije ekipe. Naravno, govorim ovo u ovom trenu i gledajući na trenutnu formu, pogotovo nakon prilično skromne utakmice u Osijeku, uz malu, ali malu dozu rezerve jer je još dosta do kraja prvenstva. Bez igrača iz prve ekipe Vitamini će teško do dvostruke krune, ali koliko god to izgledalo besmisleno, njihovo je pravo da to i učine, no možda Orešković i njegovi puleni iznenade pa bez pomoći starijeg brata demantiraju i mene i sve one koji se slažu sa mnom.
E sad, drugi par cipela je ono što se šalje tim potezima. Ukoliko Cedevita izmješa kadar za domaća natjecanja, kakvu će poruku poslati momcima u drugoj ekipi? Neki će od njih preseliti na tribine, to je sigurno, ali i to je opet njihovo pravo, pravo da to učine. No, koji je smisao toga? Hoće li novi sportski direktor, Veljko Mršić, na kraju sezone moći reći da je to isparavan put? Hajdemo pričekati kraj sezone, nećemo ni montirati ražanj, jer zec je tek na pola puta.
Pogotovo jer imam vrlo dobar i korektan odnos sa trenerom Draženom Oreškovićem, kojem želim svu sreću sa ovom momčadi. Čuvam prazno mjesto za intervju na kraju sezone, da vidimo jesam li bio u pravu…