Prije nekoliko sezona na Poljudu jedan od mnogih derbija odigrali su Hajduk i Dinamo. Iskreno govoreći, ne sjećam se točno je li to bilo prije 2 ili 3 sezone, niti konačan rezultat ne pamtim, a kamoli koje je to kolo bilo. Ništa od toga nije bitno, jer da je, ostalo bi mi u glavi. Zato namjerno i ne želim sve te podatke provjeravati, već s Vama podijeliti moje najvažnije sjećanje iz te utakmice. To sjećanje je Hajdukov vezni dvojac Tino Sven Sušić i junak ove priče Josip Juranović.
Da, Jopa je tu utakmicu igrao u sredini. I to kako je igrao. Grizao zubima svaki duel, bio izrazito opasan prema naprijed, točan i precizan te besprijekoran u defanzivi. Pomislih tada, uh napokon Hajduk ima potencijal za organiziranu igru i kakve takve akcije. Desnog bočnog tada je igrao Velasquez, prava klasa od igrača, pogotovo za naše prilike. Nažalost, zadržao se na posudbi tek jednu sezonu te splitski klub još nije pronašao pravog desnog bočnog, a pazite koliko je sezona, uprava i trenera prošlo…
U vremenu smo kada Hajduk igrom jedva spaja kraj s krajem, a još manje s rezultatima. Nakon tri kola domaćeg prvenstva sve se ponovno svodi na jednu utakmicu, pretkolo europske lige, koja bi barem financijski održala klub na životu. Dnipro, Slovan Liberec, Maccabi i Everton su četiri kluba koja su u posljednje četiri godine Bijele zaustavljali u posljednjem kolu kvalifikacija za drugo po redu najjače klupsko natjecanje u Europi.
Dakle, u vremenu smo kada Hajduk mora izvući najbolje iz sebe kako bi skrojio bilo što da spasi sezonu dok nije prekasno. Toliko igrača svake godine dolazi i odlazi te je neshvatljivo kako se nije moglo pronaći jedno solidno rješenje za poziciju desnog beka. Juranović je protiv Steaue bio uvjerljivo najbolji pojedinac na terenu, moglo ga se svugdje vidjeti te je s potpunim pravom nosio kapetansku vrpcu. Pokazao je protiv Rijeke kako ima i vrhunske ljudske vrline ekstremno raritetnim potezom u današnje vrijeme nogometa (i općenito svijeta). Hajduk se prvo nagomilao, a sada naglo rješio brojnih defanzivnih veznih – Savvas, Bašić, Radošević. Njih bi trebala sada zamijeniti nova plejada mladića (Jurić, Palaversa). Riskantno je ubaciti te mladiće bez pravog iskustva u vatru na tako osjetljivoj poziciji, no definitivno stoji ona da se mladog igrača mora i treba istrpiti da postane pravi igrač. Kombinacija sa jednim od to dvoje mladića zajedno s Juranovićem te malo istaknutijim Caktašem (nadajmo se da će povratiti nekadašnju formu) ne izgleda uopće loše te gotovo garantira živost u sredini terena. Podsjećamo, po vokaciji JJ i jest vezni igrač.
Može li netko vidjeti kako kapetan pripada sredini terena te da vodi momčad iz njenog srca? Nisam najpametniji da dajem savjete kako to treba izgledati, no zašto ne probati, pokušati, riskirati? Ostaje nam za vidjeti što će vodstvo kluba poduzeti u predstojećem vremenu te im želimo sreće da napokon konsolidiraju momčad jer Hajduk može i mora puno bolje od sadašnjeg stanja.