Danas kasno navečer, Hall of Fame dobit će jednog člana više. U Kuću slavnih ulazi naš bivši reprezentativac i košarkaš, danas savjetnik u HKS-u, legendarni Dino Rađa.
Dino će tako postati četvrti Hrvat, nakon Kreše Čosića, Dražena Petrovića i Mirka Novosela, koji će dobiti mjesto u toj prestižnoj destinaciji za košarkaše. Vjerojatno najveće priznanje u karijeri košarkaša je ulazak u Kuću slavnih. Ovaj 51-godišnjak košarkom se počeo baviti kao 14-godišnjak, tek nakon što se oprobao u veslanju, plivanju i vaterpolu, što se na kraju pokazalo kao pun pogodak. Dino je vrlo brzo pokazao da mu košarka leži najbolje od svih sportova, a uspjesi koje je postigao u karijeri ravni su snovima jednog košarkaša. Osvajao je Dino naslove sa Jugoplastikom 1988., 1989. i 1990. godine. Te 1989., kada je Dino imao samo 20 godina njegova je Jugoplastika postala prvak Europe, a već godinu kasnije ponovili su uspjeh, svladavši u finalu Barcelonu, za još jedno penjanje na tron Europe. Bilo je to vrijeme kada su se, pogotovo u Splitu, tražile karte više za utakmice Jugoplastike, koju je tada vodio tandem Rađa-Kukoč. Njih su dvojica, kako i sam Dino kaže, mogli igrati zatvorenih očiju, nešto kao Jordan i Pippen u NBA.
Nakon osvojenih naslova sa Splitom, počela je ludnica za Rađom, a on se odlučio na prelazak u talijanski Messaggero, u kojem je postao tada najplaćeniji košarkaš u Europi, gdje je igrao kao igrač Boston Celticsa, a izabran je kao 40. igrač na Draftu. Nakon tri sezone u Italiji, prešao je u Boston, za kojeg je igrao četiri sezone sa odličnim prosjekom od 16,7 koševa i 8,4 skokova po utakmici. Nakon što je Boston preuzeo Pitino, Rađa je ispao iz svih kombinacija, da bi kasnije bio tradean u Philadelphiu, ali tamo se nije zadržao i vratio se u Europu, točnije u Panathinaikos, iz kojeg je kasnije prešao u njegovog najvećeg rivala Olympiacos. Nakon toga uslijedio je povratak u Hrvatsku, gdje je igrao za Cibonu, Zadar i Split, u kojem se umirovio 2003. godine.
Dino će reći kako je prekretnica njegove karijere bila dolazak Bože Maljkovića u Split, koji je od njega napravio igrača, no Dino je u godinama prije toga radio sa Slavkom Trninićem i po desetak sati dnevno u dvorani i teretani i to su ta dva bitna ključa u njegovoj karijeri.
Rađa je za našu reprezentaciju upisao 103 nastupa i na vječnoj ljestvici strijelaca je na drugom mjestu, iza Bojana Bogdanovića, sa 1.764 postignuta poena, a također i ima sve četiri medalje koje smo kao država osvojili. Tri bronce i jedno srebro.
Danas Dino Rađa radi kao savjetnik u HKS-u, što je samo logičan slijed događanja u njegovoj karijeri. Hrvatska košarka je godinama bila na niskim granama i definitivno je trebala nekog tko će ju podići iz mrtvih, a dolaskom Rađe, Stojka i Joke na vrh piramide, neke su se stvari počele pomicati. Dino je ovo ljeto sudjelovao u imenovanju Mile Karakaša kao trenera reprezentacije U-16, što su svi uzimali sa skepsom, no upravo je Karakaš odveo istu tu momčad na krov Europe. Danas svi šute, Rađa je imao nos za taj potez. Dino je bio cijelo prvenstvo sa njima u Novom Sadu i bio im najveća podrška od prvog do zanjeg dana, disao s njima i bio sastavni dio te ekipe. Sjećam se njegovih suza nakon pobjede u finalu protiv Španjolske, kao da je on igrao, što je samo pokazatelj s koliko emocija on i danas doživljava košarku. Danas svi šute, Rađa je imao nos za taj potez dovođenja Karakaša. Mlada je reprezentacija osvojila srebro na EP u Njemačkoj, a iako Rađa nije imao izravne veze s njima tamo, uvelike je svojim savjetima pomogao i tim dečkima da se vrate na pravi put. Veliki radnik, motivator i uzor mladim košarkašima.
Dino je inače također vatreni navijač Hajduka, strastveni bajker i rocker u duši, koji u slobodno vrijeme zasvira gitaru.
