Nakon kraće pauze, Sara se vraća sa svojom rubrikom subotom.
Nakon kojeg tjedna pauze, vraćamo se kako bismo priveli i naše ovosezonsko druženje u sami play-off. Za završnicu regularnog dijela prvenstva, priprema se i klub našeg današnjeg gosta kojeg je upravo kao kapetan predvodio u čak dva ovosezonska natjecanja, domaće prvenstvo i ABA2 ligu. Pogađate, radi se o Cedeviti koja će s četvrtog mjesta pokušati pomrsiti planove samom vrhu, a kako se Josip Batinić snašao u ulozi novog lidera koju je spremno preuzeo od svog prethodnika, otkrio nam je u nastavku. Preuzimanjem kapetanske uloge, dodatno je ušao u sami fokus ljubitelja zagrebačkog kluba, a odgovorio nam je i na pitanja o realizaciji ovosezonskih ciljeva, daljnjih planova i čemu zapravo pripisuje dobar klupski plasman. Dobrodošli natrag!
Pozdrav Josipe, dobrodošao u „Kod Sare vikendom!“ Odmah ćemo prijeći na samu srž ovosezonskog zbivanja, a to je – trenutno Cedevitino stanje. Možeš li nam kratko prokomentirati sami roster kojim klub raspolaže i sinergiju koja vlada među vama? Koji je bio postavljeni cilj sezone i jeste li zadovoljni postignutim? Što možemo očekivati u nastavku, posebice u playoff-u?
„Pozdrav Sara, hvala na pozivu. Trenutno stanje je zadovoljavajuće, mislim da dobro guramo uz sve te ozljede koje nas muče tijekom cijele sezone. Ostala su još dva kola do kraja regularnog dijela u kojima ćemo dati sve od sebe da zadržimo tu četvrtu poziciju pred početak ‘play-offa’. Bez obzira na sve nedaće, imamo kvalitetan roster s dosta vrhunskih pojedinaca, a upravo nas je ta kvaliteta i odlična međusobna kemija dovela tu gdje jesmo. Jako malo toga nas dijeli do ispunjenja svih zacrtanih ciljeve s početka sezone. Podosta mladih igrača se afirmiralo, a zadovoljni smo i s nastupima u regionalnoj ABA2 ligi gdje smo imali nekoliko odličnih utakmica te pokazali da zaista i pripadamo tom rangu košarke. U ‘play-offu’ nas, ako se poredak ne bude mijenjao, očekuje Dinamo s kojim imamo pozitivan omjer ove sezone, ali to ništa ne znači u ovim utakmicama. Sve naše utakmice su neizvjesne, dinamične… i očekujem jako zanimljivu seriju. Mi ako budemo igrali našu prepoznatljivu igru u oba pravca koja uključuje dosta trčanja i agresivnosti, možemo se nadati pozitivnom ishodu i prolasku u polufinale.“
Koliko je dodatnog iskustva cijeloj momčadi pružila mogućnost igranja ABA2 lige? Koliko je fizički naporno bilo igrati dva prvenstva odjednom? Koliko si zadovoljan svojim učinkom kako u jednoj, tako u drugoj ligi?
„Igranjem ABA2 lige svi smo stekli jedno novo iskustvo – igrači, treneri, a i klub kao organizacija. Bilo je dosta naporno igrati balone, bez obzira koliko smo mladi. Najviše se umori glava jer se igra svako dva dana, a uz to smo imali situacije gdje bi po završetku balona odmah sutradan imali utakmicu u domaćem prvenstvu pa bi u nešto više od tjedan dana imali po 4-5 utakmica. Simbolično je da smo najbolje igrali upravo u tim periodima gustog rasporeda, tako da se i ne smijemo žaliti na umor. Zadovoljan sam sa svojim učinkom i u jednom, i u drugom prvenstvu. Naravno, nekada je to bolje, nekada lošije, ali uvijek pokušavam pomoći svojoj momčadi igranjem u oba smjera i nastojim doprinijeti u svim segmentima igre, bilo to poenima, asistencijama, skokovima ili igranjem obrane. Dodatan izazov je što sam kapetan ove sezone pa moram biti i najveća podrška svojim suigračima, s vremena na vrijeme ih dodatno motivirati, povisiti ton kada to treba itd.“
Značajan broj godina proveo si u Širokom. Kakve uspomene nosiš od tamo i koliko se tamošnji život razlikuje od zagrebačkog? Koliko te iskustvo u Širokom Brijegu osnažilo za daljnji košarkaški put?
„U Širokom sam prošao kroz sve mlađe kategorije te odradio 4-5 seniorskih sezona. Za to razdoblje vežu me lijepe uspomene, pogotovo za vrijeme kada sam bio pod palicom dva vrhunska stručnjaka: Romea Bilinovca i Mate Brekala. Uz njih sam napravio najveći iskorak ka ozbiljnoj seniorskoj košarci. Široki Brijeg je dosta manji grad u odnosu na Zagreb pa samim time ima i manje društvenog sadržaja. Život je u Zagrebu, kao i u svim velikim gradovima, dosta ubrzan, dok se u Širokom sve odvija u nekom laganom ritmu i to je možda najveća razlika. Iskustvo koje nosim iz Širokog me jako osnažilo, kako košarkaški, tako i životno.“
Koliko se kvaliteta košarkaških liga u BiH razlikuje od hrvatskih? Kako bi okarakterizirao kvalitetu Premijer lige i smatraš li da mladi igrači imaju dovoljno prilika za „pokazati se u pravom svijetlu“ na domaćoj sceni?
„Kvaliteta košarke u BiH je možda jednu razinu ispod košarke u Hrvatskoj samo iz razloga jer ovdje imamo tri abaligaša koja su iznad ostalih klubova. Dosta se podcjenjuje košarka u BiH, no liga nije jednostavna za igrati i rekao bih da je fizički zahtjevnija od Premijer lige. Mislim da će se svatko tko je igrao u BiH složiti sa mnom. Što se tiče Premijer lige, mišljenja sam da u ove tri godine koliko sam u Cedeviti, klub drži jednu razinu kvalitete, niti pada niti se diže. Zadar, Split i Cibona su na vrhu uz nas koji svake godine prijetimo s četvrtog mjesta, dok se ostali klubovi izmjenjuju u poretku svake sezone. Pojedini klubovi su participirali u regionalnim ligama ABA2 i Alpe Adria, poput Dubrave, Dinama, Zaboka, Gorice, Šibenke… i svakako da time podižu svoju kvalitetu, a samim time i cjelokupnu kvalitetu domaće lige. Smatram da mladi igrači sve više dobivaju šansu u svojim klubovima, tj. da se pokrenuo jedan trend pružanja šanse mladim igračima, što ranije nije bio slučaj. Sve više klubova se okrenulo domaćim dečkima, a ne potrošenim strancima. Također sam mišljenja da se na ovim našim prostorima dosta luta s tom dobnom granicom do koje je neki igrač ‘mlad’. Ponekad se neke igrače prerano košarkaški ‘postari’, oduzme im se pravo na grešku i uguši im se ta juniorska razigranost, čega nedostaje današnjoj košarci. Ubacuje ih se u već provjerene seniorske sisteme i s 20-21 godinom postaju ‘stari i iskusni roboti’ na svojim pozicijama.“
Sad ćemo se prebaciti na onaj dio „iza terena“ i reći ćeš nam nešto više o sebi. Odakle ljubav prema košarci? Kako provodiš slobodno vrijeme i nedostaje li ti dom?
„Otac je bio košarkaš pa je bilo normalno da, nakon nogometa i svih ostalih sportova, po uzoru na njega probam i košarku. Zaljubio sam se nakon prvog treninga i to traje sve do danas. U slobodno vrijeme dosta pažnje posvećujem svome tijelu, bilo da je riječ o istezanju, spavanju, masiranju i sl. Sa suigračima popijem kavu negdje na terasi kada je sunčano vrijeme. Volim čitati knjige i pogledati neki dobar film. Paralelno i studiram tako da kada imam vremena, ispunjavam fakultetske obaveze. Kada mi raspored tijekom tjedna to dopušta, posjetim otvorene susrete Božje pobjede u crkvi na Jarunu. Naravno, često se čujem sa svojom obitelji i prijateljima koji mi nedostaju, ali sam se vremenom navikao pa se izdrži.“
Kako provodiš play-off? Kojih se navika kontinuirano pridržavaš te kako izgleda poveznica prehrane i treninga u tvom slučaju? Tko ti je najveći košarkaški uzor?
„Dan započinjem molitvom, a zatim obavim uobičajene radnje poput umivanja, pranja zubi itd. Za doručak kombiniram žitarice, med i voće. Nastojim biti u dvorani cca sat vremena prije treninga, gdje odradim svoju rutinu aktivacije i pripreme za trening. Nakon treninga ručam u klupskom restoranu. Ručak mi se sastoji većinom od ugljikohidrata, povrća i mesa. Iza ručka spavam sat do dva, ovisno o tome koliko sam umoran. Kada se probudim, odradim pola sata istezanja i rolanja, zatim pripremim neku voćnu salatu i odlazim na popodnevni trening. Sat vremena prije treninga sam u dvorani, ponovno odradim aktivaciju i pripremu. Po završetku treninga, odlazim u restoran na večeru, gdje objedujem slično kao i za ručak. U stan dolazim oko 22h, gdje odradim polusatno istezanje i idem na spavanje. Nemam nekog određenog košarkaškog uzora, ali volim pogledati košarkaše koji pokrivaju sve vanjske pozicije i sudjeluju u svim segmentima igre.“
Koji su ti planovi za dalje i klupski ciljevi koje bi htio ostvariti u bližoj budućnosti?
„Jedino na što sam fokusiran i što mi je trenutno cilj je da s Cedevitom doguramo što je dalje moguće u prvenstvu. Na kraju sezone mi ističe ugovor i svakako da bi pokušao otići stepenicu više. Naporno radim svakog dana, a to gdje ću nastaviti karijeru je u Božjim rukama.“
Mi se također pridružujemo lijepim željama i držimo vam palčeve da na klupskoj razini sve prođe kako i sami priželjkujete, a potom i u tvojoj individualnoj karijeri. Stoga, čitaš li Sportski KOD? Koja ti je rubrika najdraža i kako gledaš na smanjenje trenda bavljenja košarkom unutar domaćih granica koji je sve više prisutan?
„Sportski KOD redovito čitam i ne bih izdvajao neku posebnu rubriku jer kada imam vremena, čitam sve. Prvenstveno broj djece koja su u sportu, da ne govorim samo o košarci, iz godine u godinu opada jer su video igrice, društvene mreže i vrijeme provedeno pred ekranom uzeli maha, a posljedično tome – sve je manje djece zainteresirano za sport. Što se tiče košarke, nogomet ‘oduzme’ veliki broj djece jer je to prvi sport u državi, a i globalno. Uz to imamo i rukomet, vaterpolo itd., tj. sportove koji su popraćeni odličnim rezultatima naših reprezentacija. Naravno da djeca to prate i po uzoru na njih, odlaze na navedene sportove. Mislim da je potreban neki veći uspjeh košarkaške reprezentacije ili našeg domaćeg kluba u jakim europskim natjecanjima da bi košarka unaprijedila konkurenciju u odabiru među najmlađima.“
Poruka za sve mlade koji žele ostvariti košarkaški uspjeh? Što je po tebi nužno napraviti kako bismo kao kolektiv vratili djecu na terene?
„Poruka za sve mlade košarkaše je da naporno treniraju, da budu uporni i da nikad ne odustaju bez obzira na sve. Trener Bilinovac mi je uvijek govorio da uspijevaju samo oni koji to žele; ni talentirani, ni visoki, ni niski, ni jaki, ni ovakvi ili onakvi… već samo oni koji to iskreno žele! Mislim da je to odličan savjet svima.“
Zadnja „prepreka“ do kraja ovog gostovanja je mala pitalica na koju odgovaraš što je kraće moguće. Krenimo!
- Što bi bio da nisi košarkaš? „Student. Ovako sam i jedno, i drugo.“
- Izdvoji najveću prednost i najveći nedostatak bavljenja full-time sportom? „Najveća prednost je što ti je dan ispunjen od jutra do mraka, a najveći nedostatak su definitivno ozljede.“
- Dvije najveće želje? „Zdravlje i još malo zdravlja.“
- More ili planine? „More.“
- Najdraža utakmica u Cedevitinom dresu? „Ovosezonska pobjeda protiv MZT-a u ABA2 ligi.“