U ovom subotnjem izdanju gostovao je izbornik reprezentacije i trener Dinama, Josip Sesar.
Najželjenija klupa svih domaćih pojedinaca koji, noseći klupske dresove promoviraju važnost bavljenja sportom i upoznaju publiku s posebnostima košarke, pod palicom je našeg današnjeg gosta. Reprezentativno mjesto velika je čast i uspjeh koji se itekako treba zaslužiti, a pozivnica Josipa Sesara trenutno je ona koja znači da imaš ono nešto. S Cibonine klupe prešao je na onu reprezentativnu, postao izbornik oko čijeg smo izbora čuli brojne polemike, postigao nezanemarivo veliki rezultat u dosadašnjem reprezentativnom mandatu i osposobio Dinamo za spretno vladanje pozicijom koja znači premijerligašku stabilnost, što je i bila primarna želja zagrebačkog kluba. Čelni čovjek reprezentativne klupe progovorio je i o prošloj sezoni u kojoj je predvodio Cibonu do osvajanja Kupa, sadašnjem angažmanu u Dinamu, ali je dao savjet i svim mladim igračima koji žele postići košarkaški uspjeh.
Dobrodošli, izborniče! Vaša trenerska karijera obuhvaća puno tema o kojima bismo mogli i trebali razgovarati, ali ona najaktualnija je zasigurno – reprezentativna. Kada ste, nakon što vas je Upravni odbor izglasao s popriličnom prednošću, preuzeli klupu reprezentacije, povukle su se i reakcije u Savezu. Nakon dobro odrađenog ljeta i probuđenih nada publike, mediji su vas oslovljavali kao „svojevrsno osvježenje“. Kako vi s trenutnog stajališta gledate na sve polemike koje je popratio vaš izbor, ali i općenito trenutno stanje reprezentacije?
„Hvala na pozivu! Prije svega mislim kako je biti izbornik jedne reprezentacije, kako velika čast, tako i velika obaveza. Je li ta pozicija za mene došla na red prerano ili neočekivano, svatko može procijeniti za sebe. Ja sam iznimno počašćen što sam tu i nisam se uopće obazirao na to tko o čemu razmišlja ili kaže, a da se tiče mene ili moga rada. Takve stavke su me nekada doticale, ali sada imam dovoljno godina da znam biti u potpunosti fokusiran i predan onome što radim. Uvijek težim ka tome da radim najbolje što mogu i znam te mislim da me to i dovelo do reprezentativne klupe. U svoj stožer pozvao sam ljude koji vole, razumiju i žive košarku te mislim da je, pogotovo uzimajući u obzir prošlo ljeto kada smo postigli nezanemarivo dobar rezultat, izbor bio pogođen.“
Mandat ste započeli s 11 uzastopnih pobjeda, a kao najveće dostignuće do sada možemo izdvojiti osvajanje pretkvalifikacijskog turnira za OI u Istanbulu te dobru kemiju koja se stvorila i nastavila vladati i u nedavno odrađenom prvom krugu kvalifikacija za EuroBasket. Što mislite da je najzaslužnije za postignute rezultate, ali i za novo pozitivno ozračje koje se osjeti na sami spomen reprezentacije? Koliku važnost nose NBA pojedinci i može li i bez njih reprezentacija funkcionirati tako da svakome može biti jak konkurent?
„Krenuli smo sa samog dna, iz pretkvalifikacija do kvalifikacija kako za Europsko prvenstvo, tako i za Olimpijske igre. Mislim da smo tijekom tog prošlog radnog ljeta napravili dobar pomak, dobar posao. Gledajući prema dalje, nije nas mazio ni ždrijeb. Utakmice će u studenome zasigurno biti jake, važne i neizvjesne za cjelokupne kvalifikacije. Prije toga, čeka nas radno ljeto, kvalifikacijski turnir za OI gdje smo opet u jakoj skupini sa Slovenijom i Grčkom koje su i sami favoriti za osvajanje. Naša tri glavna igrača – Hezonja, Šarić i Zubac neosporivo su ključ reprezentacije i ličnosti oko kojih se dosta toga vrti i sada… uz njih treba nadodati one koji će biti ne samo servis, već one koji u određenim trenucima mogu biti igrači odluke. To nije lako i ne može se napraviti preko noći. Definitivno je za osvajanje turnira bila najzaslužnija kemija. Imali smo vođu na terenu i u svlačionici. Ne bih rekao da su odigrali iznenađujuće dobro jer sam znao da su to dobri momci, već su svi međusobno kliknuli. Novi igrači koji su nam se pridružili odlično su prihvatili sustav igre i tim su se bez većih problema uklopili u koncept onih koji su nas predvodili na samom terenu.“
Imaju li se navijači pravo nadati nekom većem reprezentativnom pothvatu nakon više godina apstinencije? Koje biste reprezentativne prednosti istaknuli i s druge strane što predstavlja najveći izazov?
„Mi sigurno imamo dobrih igrača. U sastavu je 4-5 igrača NBA lige i sigurno da publika dijelom i kroz tu prizmu procjenjuje kvalitetu i neku krajnju mogućnost. Međutim, treba smanjiti razliku između igrača koji igraju ABA ili neka prvenstva nižih liga od onih koji igraju na NBA nivou. Lani smo imali sreću da smo raspolagali sa značajno velikim radnim periodom za vrijeme kojeg su igrači mogli ući u zajednički sustav i međusobno se ujednačiti, što je veoma bitno. Sada smo prije prvog kruga kvalifikacija za EuroBasket i utakmice s Francuskom odradili samo tri treninga i u takvim je situacijama jako teško sve potrebno iskomunicirati, dogovoriti i uvježbati. Primjerice, imate igrača koji igra u ABA ligi, drugi igra u Španjolskoj, jedan ima minutažu 15 min, drugi je nema, a treći pak igra po 40 min. Različite slučajeve moraš nadograditi na Hezonju koji je glavni igrač Reala i Smitha koji cijelu sezonu nema pravu minutažu. Zaključno, svi se kao navijači imamo pravo nadati jer želimo sve najbolje svojoj reprezentaciji, ali ipak neke stavke treba iz određenih kutova malo realnije sagledati.“
Lani ste predvodili klupu Cibone s kojom ste u poprilično teškim uvjetima uspjeli osvojiti Ćosićev Kup. Pričalo se o raznim nezavidnim okolnostima kao što su neisplata plaća, druge ponude igračima, štrajk itd. Unatoč svemu, možemo li reći kako je Cibona ipak imala uspješnu sezonu i jeste li zadovoljni učinjenim?
„Svi mi znamo već duži niz godina da Cibona ima određenih problema, ali tek kada si ‘unutra’ spoznaš možda njihovu pravu težinu. Prošlu sezonu napravili smo skromnu momčad i glavni je cilj bio ostanak u ABA ligi, nikakav drugi imperativ glede te lige nije postojao. Za domaće prvenstvo i Kup, naravno, trudili smo se postići što bolji rezultat pa smo na kraju i osvojili taj trofej. Već prije finala Kupa počele su priče koje su se prvenstveno povezivale uz teme štrajka i neisplatu plaća, a shodno tome i za druge ponude koje su igrači imali. U takvim situacijama vrlo je teško zadržati igrače u fokusu. S jedne strane ne dobije plaću, s druge dobije jako dobru ponudu i odmah glava nije fokusirana na ono što se radi, a to za sobom potencijalno povlači i ozljede. Dva su igrača otišla na svoju ruku, jednog igrača sam ja maknuo iz momčadi te se dogodilo da smo zadnja dva mjeseca dočekali u stanju ‘samo da se odigra’ jer svjestan si da se ne možeš u takvim okolnostima boriti za prvaka Hrvatske. Da smo ostali kao momčad skroz kompletni, mislim da bismo bili u finalu, ali o tome je sada kasno za pričati. Sve u svemu, mislim da je prošla sezona bila uspješna. Barem jedan trofej uvijek je cilj. Ostavili smo Cibonu da se dalje bori i svaka čast svim ljudima koji se zalažu da sve funkcionira najbolje moguće jer nastupanje u dvije lige paralelno s određenim hendikepima, nije lagano. Nadam se i vjerujem kako će već sljedeće sezone Cibona biti onakva kakvu znamo, nosač važne uloge u ozbiljnom rangu košarke.“
Ove sezone preuzeli ste zagrebački Dinamo. Radi se o mladom povratniku u Premijer ligu čiji su ulazak već lani opravdali. Kakvu ste situaciju u svlačionici zatekli i što možemo očekivati u nastavku?
„S Dinamom sam u razgovoru za dugoročnu suradnju. Obzirom da se sve s Cibonom odvilo tako kako je, u razgovore se uključio Dinamo. Meni se to učinilo zanimljivo. Ove godine cilj je bio da budemo među prvih šest, a mi smo to i ostvarili pa čak i više od toga. Što se tiče samog rostera, većinu sam već zatekao u klubu. Dodatno smo se i pojačali, ali naravno da treba napraviti još preinaka – poboljšati momčad, ali evo ovo je prva godina i ja mogu reći da sam zadovoljan načinom na koji smo to odradili. Na kraju sezone moram sjesti i s ljudima iz kluba kako bismo vidjeli jesu li i oni zadovoljni te što može i mora ići na bolje u budućnosti.“
Što biste rekli o svojoj igračkoj karijeri s trenutnog stajališta? Koliko se taj period života razlikovao od trenutnog?
„Od kada je krenula trenerska karijera, mogu reći da košarku volim više nego ikad prije. Ne percipiram stvarnost kao da sam ikada igrao jer je potpuni fokus na ovome što sada radim. Definitivno nisam u filmu da se vraćam u te dane jer je to razdoblje za mene kao neki drugi život. Još uvijek pogledam dnevno 2-3 utakmice, ovisno kada i koliko stignem, ali za vrijeme euroligaških utakmica – doslovno sam zalijepljen za ekran. Igračka karijera je bila, prošla i sigurno da je treba ostaviti u prošlom vremenu.“
Koliko se reprezentativna košarka danas razlikuje od one iz vremena u kojem ste vi dili dio standardnog rostera? U kojem se smjeru generalno razvija kvaliteta domaće igre?
„Teško je reći. Svako vrijeme nosi svoje posebnosti. Mi možemo sada pričati o vremenima euroligaške Cibone kada je bila u samom vrhu, što je danas nezamislivo za bilo koji domaći klub. Treba manje razmišljati o onome što je i kako bilo, a više raditi s tim momcima i pokušati unaprijediti sve što se može. Treba privući interes medija i sponzora. Uz to, kada budemo u stanju dovesti 1-2 stranca koji će biti pravi ‘sparing partneri’ domaćim igračima i kada uspijemo zadržati igrače koji idu za nekoliko tisuća eura vani jer mi im to nismo u stanju omogućiti, igra može ići naprijed. Na tom nivou, liga bi sigurno bila bolja, kvalitetnija i više konkurentna. Samim time, imat ćemo opet i na reprezentativnim popisima više kvalitetnih igrača.“
Sada jedno pitanje koje će najvećim dijelom zanimati direktno igrače. Koliko se brzo briše greška na terenu, a koliko se dugo pamti dobra utakmica? Koji je trenerski pogled na „kiks“ u ključnom trenutku?
„Svaki trener mora znati igru kojom teži i što mu pojedini igrač u određenom trenutku može dati na terenu. Nije isto igrati u 38. minuti u egalu ili kada u tom trenutku vodite ili gubite 10 razlike. Nekada možda i znaš da ti određeni igrač ne može odigrati što je u tom trenutku potrebno pa opet pokušaš jer se to nekako uklapa u priču cijele kvalitete rostera. Ja s tim nemam problema. Greška igrača nije promašen šut niti krivo dodani pas, ali ako ne zagradi, ne istrči ili ne izađe na šut, točnije ako pravovremeno ne djeluje u samom radnom dijelu, to možemo pripisati greškama. Kako griješimo mi treneri, tako griješe i igrači i potpuno je normalno da se ne odvije sve onako kako je zamišljeno, zato osobno ne uzimam nikome išta takvo za zlo.“
Živite u sportskoj obitelji. Djeca vam se aktivno bave sportom, a i sami ste takvom načinu života i dalje predani. Kako gledate na poveznicu zdravog načina hranjenja, tjelovježbe, očuvanja dobrih navika i samih rezultata u određenom sportu? Kako biste okarakterizirali vaš način života?
„Svakako da je važno. Kćer mi igra odbojku na seniorskom nivou, a sin igra nogomet u Lučkom. Supruga i ja se trudimo da imaju dobru prehranu i kvalitetan način života koji će podržati sve sportske ciljeve. Imamo dobre odnose unutar obitelji, podržavamo se i živimo sportski. Što se mene tiče, više sam na raspolaganju djeci, ali uz sve ostale obaveze redovito nađem vremena za nogomet, rekreativnu odbojku ili vožnju bicikla oko Jaruna.“
Koja bi bila vaša poruka za sve mlade koji sanjaju o reprezentativnom dresu, a igraju lige niže od Premijer lige? Pratite li mlade uzraste?
„Svakako da pratim. Znam gledati i U12 uzraste i jako mi je drago vidjeti dječje reakcije na terenu uz tu iskrenu zaigranost. Neka uživaju i prije svega vole sport kojim se bave. Ne samo košarku jer je teško jedan sport odvojiti od drugih. Jednom kad te povuče taj svijet, ostaješ zauvijek. Prije svega bitan je predan rad, slušanje trenera i roditeljska pomoć u brojnim odricanjima s kojima se mladi moraju susresti uz nezanemarivanje školskih obaveza. Možda je to manje druženja i nekih drugih stavki koje podrazumijevamo pod život mladih, ali ako imaš cilj i fokus je usmjeren na ono što želiš, sve lakše prebrodiš.“
Hvala puno na odvojenom vremenu i puno sreće vam želimo u nastavku klupskih i reprezentativnih pothvata!
„Hvala! Htio bih još nadodati kako svim čitateljima Sportskog KOD-a želim puno sreće. Redovno sve pratim i čitam. Pohvalio bih i zahvalio Sara tebi, Goranu i svim ljudima koji su bili uključeni u priču portala. Želim vam da budete živi, zdravi i nastavite uspješno širiti dobar glas o domaćoj košarci!“
