Zavirili smo još malo u žensku košarku u Hrvatskoj i odlučili se za mladu igračicu ŽKK Split, Josipu Silov koja je pristala na intervju za naš portal, odmah na prvu. Hvala Josipa. Josipina karijera je u ovom već sad kratkom razdoblju ispisana raznim destinacijama i događajima, imala je epizodu u Italiji, ali se ipak vratila doma. Prije nekoliko dana, prvenstvo Hrvatske je završilo, a Josipa je sa svojim Splitom poražena u finalu, no nitko u tome nije tražio nekakav očaj pa tako ni ona, s obzirom na dominaciju Medveščaka. Josipa je u razgovoru otkrila kako je počela njena karijera, kome duguje najveće zasluge za svoje košarkaške korake, kakva je sezona iza nje, a i brzopoteznim pitanjima izvukli smo iz nje neke druge stvari, koje nisu previše vezane za košarku. Uživajte…
Josipa, eto prvi puta surađujemo, pa te molim da se malo predstaviš našim čitateljima. Odakle dolaziš, zašto baš košarka, kako je uopće i kada krenuo tvoj put u patikama na parketu?
Pozdrav svima! Ja sam košarkašica Josipa Silov i dolazim iz Vodica. Košarkom sam se počela baviti sa 6,5 godina, točnije u prvom osnovne. Kao mala sam uvijek igrala na susjedovom košu baskete sa svojom obitelji i tada se sestra upisala prva u košarku i onda ja za njom i tako je sve počelo…
Odmah na početku razgovora Josipa je izdvojila dva gospodina, bez kojih sigurno ne bi bila danas ovo što je i koji su najzaslužniji za njene dosadašnje uspjehe…
Mislim da je jasno k`o dan kome sam dužna i bez koga ne bih znala trčati, a kamoli igrati košarku. Radi se o mojim prvim trenerima Anti Roci i Bori Vukoviću.
S njima je krenula košarkaška avantura. Reci nam gdje je započeo taj put?
Prve košarkaške korake sam upravo i napravila u Vodicama gdje sam se i zadržala sve do svoje punoljetnosti. Slobodno mogu reći da ih smatram kao članovima svoje obitelji, ne samo da su me učili o košarci, nego su me i ojačali i naučili mnoge stvari o životu. Kratko rečeno, sve su mi omogućili. Također sve ovo ne bi imalo smisla bez moje obitelji, koja je od prvog dana vjerovala u mene i sve ove godine mi bila najveća podrška.
Kad je to sve postalo ozbiljnije, postala si i profesionalac. Trenutno igraš za Split, no Vodice su tvoj neki početak bile, a bila je tu i epizoda u Italiji…
Tako je, košarka mi je postala profesija. Moj prvi transfer je bio u Italiju, Napoli. Tamo sam otišla sa 18 godina i u početku sam bila jako zadovoljna, no vrijeme je pokazalo da to nije dovoljno dobro za moj napredak. U Napoliju sam igrala U-20 ligu i poprilično je bila slaba i tog momenta sam osjetila da stagniram. Mnogi misle da sam se vratila iz Italije jer nisam imala minutažu, ali to nije istina, bila sam čak i prvi strijelac te mlade ekipe, no to nije bilo presudno za moj odlazak iz Italije.
Tvoje dobre igre dovele su te i do reprezentacije, a dogurala si i do kapetanice U20 reprezentacije. Kakav je tu bio put za tebe?
Istina, bila sam kapetanica U-20 reprezentacije prošlo ljeto. To mi je bila posebna čast i još jednom se zahvaljujem trenerici i suigračicama na ukazanom povjerenju. Nažalost, te godine smo ispali iz A divizije, ali kažem vam bili smo prava klapa prije svega.
Sigurno imaš raznih uspomena iz reprezentativnih dana. Što bi posebno izdvojila iz tih dana?
Definitivno bih izdvojila pretposljednje ljeto, gdje smo bili u Izraelu u B diviziji i osvojili broncu. Tada je ekipa bila pod palicom trenerice Linde Antić Borak i taj tim i uspjeh su mi posebno ostali u sjećanju.
Svaka mlada košarkašica mašta i o A vrsti, no ne samo na širem popisu nego u ozbiljnijoj ulozi…
Moja najveća želja je da zaigram u A vrsti i svaki put me motivira kada me se izbornici sjete i stave me na širi popis.
Ove godine želja bi ti se i mogla ispuniti…
Nadam se, jer ću čak imati priliku ići na seniorske pripreme po prvi put.
Skrasila se nakon Italije u Splitu, blizu tvojih Vodica. Što je bilo presudno u tom odabiru? Ambiciozan projekt, blizina kuće ili nešto treće?
Nakon Italije sam se vratila u Hrvatsku, ali ovaj put u Split. Za Split sam se odlučila jer mi se činio jako ambiciozan klub i direktor me je već godinama zvao da dođem. Znala sam da će to biti pravi korak jer su mi garantirali da ću biti jedna od nositeljica igre. Na kraju se sve to isplatilo. Do neba sam zahvalna svojoj trenerici Vedrani i trenerima Boranu i Šimi koji su mi jako puno pomogli oko mog napretka. Moram naglasiti kako mi je trenerica Vedrana puno pomogla oko individualne tehnike i usavršavanja šuta.
Idemo malo na sezonu. Za klub odličan završetak regularnog dijela, 2. Mjesto. Nakon što ste riješile Pulu u finalu ste neletjele na superiornu momčad Medveščaka, na kraju 4:1 poraz. Kako je izgledalo cijelo doigravanje i koju su tvoji dojmovi? Jesi li zadovoljna?
Ostati bez 3 ključne igračice stvarno nije bilo lako za ekipu. Postojale su mnoge nevjerne Tome koji su mislili da nemamo nikakvih izgleda u playoffu, ali nisu znali da je vjera u ekipi ostala i da nas nitko ne može zaustaviti do finala. Što se tiče samog playoffa prvo smo igrali s Pulom, prvu dobili na domaćem parketu, a drugu u gostima izgubili. Majstorica se igrala u Splitu i tu smo ih uvjerljivo porazili i dokazali da zaslužujemo mjesto u finalu.
Medekice su ipak bile stepenica koju niste mogle prekoračiti…
Medveščak je u finalu pokazao da je bolji i na tome im čestitam. Moja ekipa je dala sve od sebe i mislim da nemamo za čime žaliti, nego možemo biti ponosni samim time što smo dohvatili tu jednu pobjedu u finalu, koju davno u finalnoj seriji nitko nije nanio Medveščaku.
Sezona je gotova. Koju bi ocjenu dala cijeloj sezoni? Može li Split slijedeće sezone ozbiljnije zaprijetiti?
Sezonu bi ocijenila maksimalnom ocjenom i smatram da Split sljedeće sezone može uz ovakav tim i rad ozbiljno zaprijetiti te se uključiti u borbu za prvo mjesto.
Gledajući tvoju statistiku, zapazio sam da si na 10.mjestu strijelaca u prvenstvu, prvi si strijelac svoje ekipe, no ono što je meni kao bivšem košarkašu i ljubitelju šuta za tri poena, upalo u oko, je šut za tri poena. Tu si na 36 posto…pa čestitam. Reklo bi se košarkaškim rječnikom „voliš šutnut tricu više nego kruha pojest“, ali uspješno šutnut 🙂 Istina?
Istina , naravno! Šut za tri poena je moje najjače oružje. Najviše volim zabijati brze šuteve za tri poena u posljednjim sekundama napada i ta efikasnost me vjerojatno dovela do toga da budem najbolji strijelac svoje ekipe.
Idemo sad malo na neozbiljnije teme. Kako Josipa krati dane kad ne trenira i kad ne igra košarku? Imaš neki hobi? Osim što si superaktivna na Instagramu recimo… 🙂 🙂 🙂
Dobro ste to primjetili, jako sam aktivna na Instagramu ha-ha! 🙂 U slobodno vrijeme sam stalno sa svojim suigračicama, odlazimo na kave po rivi, na palaćinke u Bajamine, a najviše posjećujemo našu čuvenu menzu „Index“. Uglavnom stalno se družimo.
Mama i tata će sigurno čitat ovo pa ćemo se uozbiljit na koju minutu. Josipa Silov, kako ide fakultet?
Ovim putem pozdravljam svoju mamu koja mi svaki dan šalje poruke jesam sve rješila na faksu haha.. 🙂 Studiram za trenericu košarke na Kif-u i trenutno sam na 2. godini.
E tako, sad je i meni lakše. Kakvo te ljeto čeka? Radno sa seniorskom reprezentacijom?
Čeka me radno ljeto. Na seniorskim sam pripremama do 23.6, a iza toga se posvećujem svom individualnom napretku. Naravno da ću uzet koji tjedan predaha od košarke da se malo resetiram.
Spremio sam ti za kraj nekoliko brzopoteznih pitanja…
-Selfie ili normalna slika?
Selfie!
-Trica ili asistencija?
Pozdrav Ani Tomičić, ali trica!
-Izlazak ili romantična večera?
Velvet je Velvet!
-Štikle ili patike?
Patike!
-Slatkiši. Da ili ne?
Da!
-Brada na muškarcima ili ne?
Da, ali uredna!
-Hajduk ili Dinamo?
Najlakše pitanje ikad. Hajduk!
-Instagram ili Facebook?
Instagram.
-Najgora mana?
Zaboravnost! 🙂
Bez koga ili čega ne bi mogla izdržati jedan dan?
Bez Katarine Puljić 🙂
Sa ovime smo završili ovaj zanimljivi intervju sa ovom mladom košarkašicom, želimo joj puno uspjeha u karijeri i da što prije debitira za seniorsku reprezentaciju.
