Kad ćemo početi cijeniti svoje kao što cijenimo sumnjive strance?

Strancima je u Hrvatskoj uvijek bilo super. Naravno, kad ih cijenimo više nego svoje. Kupujmo Hrvatsko ništa?

Hrvatski klubovi, ne možda svi, no većina, već godinama imaju više vjere u strance, nego u domaće igrače. I to nije više ni tajna, niti se to skriva. Svatko ima pravo raspolagati sa svojim, a možda i tuđim, novcem kako ga volja. U redu.

U ovoj besparici koja vlada u našim klubovima već godinama, a svjedoci smo evo i ove sezone da su i Cibona i Zadar zbog svojih dugova iz prošlosti bili u blokadi, nekako se uvijek nalazio novac za strance. I uvijek su naši igrači ostali kratkih rukava, praznih računa i puni dugova, ali za svakog stranca je i dolara i eura bilo uvijek. I rijetko koji je otišao na kraju sezone sa pokojom neisplaćenom plaćom, sve su uredno dobili na svoje račune. Ili ruke, sasvim svejedno. Dobar dio njih je taj novac vraćao na teren, no oni koji su zaslužili svaki dolar ili euro kojim im je isplaćen, su rijetki. Možda bi se dalo na prste obje ruke nabrojati pojedince koji su Ciboni, Cedeviti, Zadru ili Splitu donijeli ono što su njihovi gazde od njih očekivali, no svoje su usluge dobrano naplatili i što je najgore, rijetko koji od njih je ostao u “voljenom” klubu i slijedeće godine. Zadar sa najsvježijim primjerom duga Marku Ramljaku od 200 tisuća kuna može biti primjer! Koliko se godina taj dug skupljao, a Marko je eto čekao i čekao…Da li bi Mario Little ili Jacob Pullen čekali? Aha, “rekle bi kolege sa bi bi sija, HAU JES NOU”…

Dođi, vidi, igraj, uzmi pare i doviđenja. Svakog gosta godinu dana dosta. Tako se nekako svi vode, to je ta politika.

Bilo je i slučajeva jako puno da su neki od njih, ovdje govorim o Amerikancima, plesali jednu utakmicu ili dvije pa im se nije svidjela hrana, hladna dvorana, loš parket, trosoban stan, trener, čistačica, plaća 14. u mjesecu jer je on htio 12. u mjesecu, vruća klima u 8. mjesecu, perut u kosi, itd…neki su se zadržavali koji mjesec, pola sezone pa bi ili otišli sami ili bi im se klub zahvalio jer je eto netko u procjeni igrača pogriješio pa mu se on ne uklapa više u viziju. I to je u redu, ljudski je priznati grešku. No, ono što se u većini takvih slučajeva događalo, da su vrlo brzo nađene ekspresne zamjene za “odbjegle sinove”, opet Amerikanci. I opet se nije vjerovalo našim igračima, opet se nije izvukla nikakva pouka sa strancima, opet im se davala prilika. Nova, tisućusedamstodeveta. Kada će naši igrači dobiti toliko prilike i toliko šanse koliko dobivaju stranci? Naša dica…

I u svoj toj priči opet su popušili naši igrači. I to je rijetko koga bilo briga. Kao što je rijetko koga briga što mi već godinama nismo napravili reprezentativnog playa. Ne da ga nismo imali, jer to jednostavno nije istina, nego ga nismo napravili. Nismo ga napravili do kraja, ali su nam zato uredno na tim pozicijama igrali Cobbs, Pullen, Ross, Little, Washington i njih još mali milijun, i sva svita tamnoputih igrača, koja je puno zujala, a meda je dala da stane u jednu šaku. U šaku u koju domaći igrač ne može stavit svoju jednu plaću, ali smo s druge strane uredno svi kukali da nemamo playa, da ne valja Uljarević, da je Junaković prenizak, da Stipčević nije dovoljno dobar u obrani, da Ukić ni nije zapravo play i takve pizdarije da kad čitaš pomisliš tko se to uopće bavi košarkom u Hrvatskoj. Ova su imena samo navedena kao primjer, da ne pomisli netko loše nešto o tim igračima, osobno, imam svoje mišljenje o njima prilično dobro, svaki ima svoje određene kvalitete…No, zato su Ameri bili super.

I to sve nama nije dovoljno, nego nam se mora dogoditi jedan Glen Davis, koji se očito došao malo zajebavat u Zadar prošle sezone i nakon jednog treninga kod Pipana pokupio prnje. Ne znam da li je ta situacija rekla više o njemu, Pipanu ili Zadru kao klubu. PLJUSKA! Da taj Davis nije dovoljan, dogodio se Zadru opet ovo ljeto Tony Wroten. Još uvijek ne mogu povezati tko se potpisao na ugovor, tko je krivotvorio potpis, ugovor ili šta god već i čovjek nije ni vidio Hrvatske, odletio Tony u Poljsku. PLJUSKA! Cibona je, moram priznati mene osobno, prilično iznenadila sa dovođenjem Quincya Millera. S obzirom da čovjek nije zaigrao ozbiljnu košarku neko vrijeme, uopće krenuti u razgovore s njim i najaviti ga kao pojačanje, a kamoli pripremiti novce za njega, koji kao prvo sigurno nisu bili mali, a kao drugo morali su biti spremni, je malo neprofesionalno. S obzirom na ono što je Cibona napravila prošle sezone, a to je osvajanje naslova prvaka Hrvatske, možda malo ozbiljnosti ne bi škodilo. I čovjek, gle čuda, ne prođe na liječnikom i nakon samo dva dana napušta Zagreb. PLJUSKA!

I tako…tri ljetne pljuske, koje sigurno ni ovoga puta neće otvoriti oči onima koji trebaju te oči držati otvorene 24 sata. Novi su Amerikanci, siguran sam, već na putu, uostalom Zadar je već doveo dvojicu. Koji su eto, bar prema dosadašnjim informacijama, zdravi i spremni. Spremni za svoje dobre ugovore i godinu dana igranja, a onda la pa pa Hrvatska.

A vi Hrvati…a vi ionako već godinama slušate onu staru, narodnu i predsjednicima klubova dobro poznatu: “Bit će!”. Kad je plaća u pitanju…Bit će Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo samo na malim ekranima…

Samo kažem.

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype