Sara je iznimno preko tjedna ugostila još jednog igrača koji je ove sezone igrao Prvu ligu.
Josip Vidović, jedan od glavnih nositelja ovosezonske uvjerljivo dobre igre KK Ribole Kaštela moj je današnji gost koji će nam se osvrnuti na prethodnu sezonu s kojom njegova profesionalna okolina može biti itekako zadovoljna. Ovaj 23-godišnji „playmaker“ brusio je svoj neupitni talent kroz generacije spomenutog kluba, još od trenutka kada je na poziv prijatelja kao kadet osigurao iznimnu dobrodošlicu u dalmatinski klub, a svoju priliku za startnu poziciju koja je iz utakmice u utakmicu sve više neupitna, uspješno opravdava tijekom zadnjih sedam godina koliko trenira s prvom ekipom. Josip je još kao mlađi, od škole preko fakulteta bio svjestan da taj ritam neće moći izdržati, ako svom organizmu ne omogući dovoljnu količinu kvalitetne energije.
Josipe, odmah za sami početak. Protekla sezona i prehrana? Kako bi ih povezao u toj priči, uzimajući u obzir sigurno iscrpan tempo koji se nekako morao kompenzirati?
„Uvijek nastojim jesti što bolje i kvalitetnije, tako da bar na neki način pokušam nadoknaditi taj nedostatak treninga koji nije problem ekipama u ligi koje se bave isključivo košarkom. Iza nas je dosta dobra sezona u kojoj smo uspjeli zauzeti mjesto iznad ekipa koje su imale ambiciju, bolje uvjete i značajno veće financijske budžete i na kraju izboriti finale. Uz sve ostale probleme koji su sastavni dio sporta, zadnjih mjesec do dva aktivne sezone kada se igra dva puta tjedno (srijeda i subota) i nemaš pravo na poraz, bude jako iscrpljujuće. Žao nam je što nismo imali skoro pa ništa svježine za finale, a pogotovo za dvije utakmice za popunu Premijer lige koje smo odigrali sa KK Zabokom gdje smo svi bili na nedovoljnih 50% svojih mogućnosti. Teško je ujutro raditi, a već za sat vremena nakon isteka radnog vremena igrati protiv neosporno jako kvalitetnih ekipa. Što se tiče same konstrukcije ritma i broja utakmica, mislim da liga ima značajno mjesta za napredak. Samim time, uskladiti posao, trening i uz to sve dobro jesti, zna biti popriličan izazov. Osobno volim kuhati i često kuham samostalno, nikakav oblik „brze hrane“ ne jedem i ne preferiram, tako da je to definitivno temeljna navika koja je potpomogla izdržati navedeni ritam tijekom proteklih mjeseci. Bez daljnjega, držim kako je kvalitetna prehrana vrlo bitna u svakodnevnom životu, a kamoli u sportu. Utječe na kvalitetu života i poboljšava imunološki sustav koji je oslonac u periodima kada se očekuje posebna spremnost i dostupnost na košarkaškim terenima. Jako puno toga naučio sam na fakultetu jer moje zanimanje i samo zahtjeva određeno znanje iz tog područja koje mi definitivno pomaže da u svakom trenutku ostanem ustrajan. Definitivno će tako ostati i dogodine. Iako klub još uvelike ne zna roster kojim startamo sljedeću sezonu, sigurno ćemo se boriti za ulazak u Ligu za prvaka pa poslije uz puno truda i rada, očekujemo što bolji plasman.“
Mislim da će onda sve koji nas čitaju zanimati kako ipak uz sav tvoj spomenuti ritam i kao osoba koja je o prehrani educirana uspijevaš posložiti svoje dnevne obroke? Što smatraš svojom najvećom „tajnom“? Energija je skoro pa uvijek na potrebnom nivou do samog kraja, a kako kažeš nerijetko se dogodi da upravo netom nakon radnog vremena imaš i pokoju značajnu utakmicu, kao što su bile protiv osječkih Vrijednosnica, KK Dubrovnika i sad finalno Zaboka?
„Nemam neke određene ‘rituale’ što se tiče prehrane, a da bih ih mogao posebno izdvojiti. Vremenom i iskustvom znam osjetiti i prepoznati što mi paše od određenih namirnica, kada, u kojoj mjeri i u kojoj fazi u godini. Suplemente ne koristim, već pokušavam sve potrebno nadoknaditi prehranom. Samim time, jedem vrlo raznoliko. Jedino što zapravo mijenjam tijekom godine je sezonsko voće i povrće koje ubacim u jelovnik čim bude u tom trenutku sezonski aktualno. Naravno, prilagođavam i količinu hrane, prvenstveno jer mi ljeti apetit značajno opadne, ali i zbog toga što tada igram 3X3 košarku koja je moja velika ljubav. Tu ne mogu zaboraviti i na pripreme koje su posebni dio samog proces. Velika je potrošnja u pitanju, kao i veliki napori. Trudim se unositi prvenstveno dovoljno ugljikohidrata, potom i proteina, a posebno mi pomaže i sezonsko voće za nadoknadu potrošene vode. Generalno, trudim se prehranu održati na zadovoljavajućem nivou cijelu godinu. Već unatrag nekoliko godina ne jedem umake i grickalice. Neki oblik ‘brze hrane’, na mom jelovniku zna biti prisutan eventualno nakon gostujućih utakmica. Slaba točka mi je definitivno meso pa pokušavam malo razbiti tu monotoniju i ubaciti koji put i ribu hahaha. Na posao uvijek ponesem neki kvalitetniji obrok, voće i orašaste plodove tako da svakako ne dopustim da mi taj nedostatak vremena diktira spremnost na terenu jer uz malo organizacije to ne mora biti tako. Nije mi problem pripremiti ponešto unaprijed i pojesti naknadno jer doći bez ručka na utakmicu, nikada nije opcija.“
Jesi ti trenutno zadovoljan kako izgledaju tvoje navike i stil življenja? Kada si mi sve ispričao, moram priznati da je neupitna snaga volje i shvaćanje da se svaki trud zapravo i isplati, bio on direktno na terenu ili izvan njega. Složit ćeš se, neke temelje moramo izgraditi i u kuhinji…
„Mislim da jesam dosta napredovao u tom segmentu prehrane i njezinoj prilagodbi tijekom zadnjih godina, ali definitivno je najvažnije znati čuti vlastiti organizam i prepoznati njegove ‘signale’. Treba naučiti što ti odgovara kao pojedincu. Baš zbog toga što je teško na početku izostaviti ono što voliš, svakom klubu koji planira ozbiljniji košarkaški napredak, nutricionist po nužnosti mora biti u rangu s fizioterapeutom ili kondicijskim trenerom.“
