Pratitelji na Instagramu su odabrali Petra Ogrizovića za posljednjeg Sarinog gosta.
Velikih 15 tjedana je iza nas i još uvijek ne mogu vjerovati koliko kvalitetnu priču smo ispričali. Vi i ja. Baš svi, a posebno oni koji su joj dali svoj osobni pečat. Sporta i umjetnosti nema, ako nemaju svoju publiku. Tako kažu, a ja im vjerujem. Mi ćemo se zadržati samo kod ove teme sporta, a kako je on puno više od treninga i utakmica, već smo imali priliku naučiti. Svaki tekst mora imati krajnjeg čitatelja, a nitko sretniji od mene što je nas ovoliko. Upravo iz toga razloga, „Kod Sare vikendom“ ne bi mogla biti zaokružena rubrika bez da i vi ne ostavite traga barem na neki način. Iznimno mi je drago što je na vaš poziv Petar pristao progovoriti o svojoj prehrani i zadnji ovosezonski tekst zaokružiti na jedan jako lijep način. Petar Ogrizović, 24-godišnja mlada nada zagrebačke Cedevite koji aktivno igra u sastavu Mladosti itekako zna da je prehrana bitna, kako u igračkom, tako i u smislu oporavka, napretka i vlastite funkcionalnosti. Petre, izvoli!
„Prvi doticaj s promjenom svega onoga što je trebalo mijenjati, a nećemo se lagati – prehrana je bila ta, imao sam u radu s Body and Mind-om kada sam se priključio Cedevitinim treninzima. Tu sam dobio neke od prvih smjernica koje je tada trebalo početi primjenjivati. Moja prehrana bila je zahtjevna tema jer do tog trenutka sam doslovno jeo svašta u bilo koje vrijeme bez imalo osjećaja za neku strukturu koja bi trebala biti prisutna kod svakoga, a pogotovo nekoga tko gradi svoj sportski put. Tada sam imao 92 kg. Oduvijek sam bio brz, skočan i eksplozivan, ali ta kilaža davala mi je osjećaj nadmoći na terenu. Koliko god taj dio priče bio lijep, iza njega je stajao onaj – slab oporavak, česti umor i puno veći rizik od ozljede. To mi je bio glavni poticaj da one dobivene smjernice, napokon i primijenim. Uzeo sam u obzir kvalitetu i unos određenih obroka u ovisnosti o vremenu treninga u tom danu, što je pridonijelo najvećim prekretnicama. Nakon samo nekoliko mjeseci, brojio sam 84 kg na vagi i 7% tjelesne masnoće. To su bili rezultati vidljivi na van, ali kvaliteta sna i izdržljivost na treninzima i utakmicama pričali su za sebe. Da zaokružim, o prehrani se ne priča dovoljno! Čak tamo i gdje je situacija malo drugačija, sumnjam da je se većinski doživljava na način koji zaslužuje.
Na početku sam koristio široku paletu suplemenata, od vitamina do kreatina, ali trenutno pijem samo protein nakon težinskog treninga u teretani i odlično se osjećam. To mi je trenutno i individualno, uz prehranu koju se trudim održavati, sasvim dovoljno. Jedino što se mijenja primjerice na dan utakmice od uobičajenog ‘ritma’ je banana prije i izotonični napitak na poluvremenu.“
Podosta toga zanimljivog smo čuli, ali sada bih te zamolila da nam sve ispričano vizualiziraš u praksi i kažeš nam – kako se Petar inače hrani?
„Tijekom cijele sezone hranim se u restoranu koji surađuje s klubom, tako da nam je prehrana u startu tom činjenicom olakšana. Ujutro samostalno doručkujem s pažnjom da prije jutarnjeg treninga unesem dovoljnu količinu ugljikohidrata, a po završetku idemo na ručak. Trudim se uvijek izabrati ono za što smatram da će me najviše služiti, uzimajući u obzir i trenažnu fazu u godini, ali i neku svoju intuiciju. Prije popodnevnog treninga većinski pojedem neko voće, a za kraj dana ostavljam neki ‘lakši’ obrok, npr. žitarice ili salatu u nekoj od mogućih kombinacija. Mogu izdvojiti fazu priprema, kada je potrošnja nešto veća pa i navečer volim pojesti nešto konkretnije. Volim kuhati kada imam dovoljno vremena, tako da kada znam da je sljedeći slobodan dan, zna se dogoditi da odem u trgovinu, vratim se, pripremim sve i skuham nešto kući. To je taj proces hahaha.“
Kada si već spomenuo fazu priprema i taj dio sezone van kadra aktivne igre, „off-season“ je započeo, a s njim za većinu i više oduška. Koliko si oduška ti priuštiš i kako to onda utječe na daljnji povratak?
„Uvijek mora postojati neki ispušni ventil i toga se držim. Sve pauze su tu da se nakon njih vratimo još više motiviraniji i spremni za nastavak. Ne bude to nikad pretjerivanje ni u kom smislu, već mi nije problem prikloniti se ponekad i obiteljskoj kuhinji koja često sadrži i nešto više masti itd. Prvih 10-ak dana svakako izostavim potezanje ručne kočnice do kraja, ali kada usvojiš neke disciplinirane navike – jako brzo se to vrati na staro jer jednostavno tako naučiš funkcionirati.
Ti neki počeci imaju posebno mjesto jer i ja sam najzadovoljniji bio prije te tri godine kada je sve krenulo. Najveći korak naprijed bilo je zamjenjivanje obilne večere s nekim prihvatljivijim izborima jer znalo mi se dogoditi da ne mogu zaspati i da se doslovno ‘mučim’ s probavom, tako da bih tome pripisao neke najveće zasluge zašto sam i dan danas ostao ustrajan.
Po meni su upravo ove zdravstvene stavke ono što će te zadržati na ‘duge staze’. Ako ikome treba poticaj ili neki oblik motivacije, mislim da će mu ovaj primjer biti i više nego dovoljan. Sa sigurnošću mogu reći da će ta modifikacija prehrane prvo utjecati na svakodnevni osjećaj i doživljaj stvarnosti, to će se reflektirati na zdravlje, a izgled je u toj priči samo šlag na torti.“
Jako lijepo si sve rekao i izvukao neku pouku koja će, sigurna sam, biti svima od velike koristi. Barem onima koji svoj prvi korak i dalje odugovlače ili nisu sigurni kako krenuti, ali vjerujem da si pripremio i pokoju rečenicu za sve oni koji su upravo tebe napisali u onu našu kućicu prijedloga publike na društvenim mrežama…
„Zahvaljujem se svima koji su htjeli čuti moju stranu priče. Rekao sam podosta, a ako je samo i mali dio ostao negdje zapisan – mislim da je ovo gostovanje imalo smisla. Mislite na prehranu dok ne bude prekasno!“