Sara je ugostila posljednjeg košarkaša kojeg je sama birala za intervju.
U zadnjem izdanju regularnog dijela rubrike „Kod Sare vikendom“ ugostit ću većini dobro znanog košarkaškog pojedinca koji se može pohvaliti impresivnim brojem uspjeha, postizavši ih u više navrata s različitim klubovima u svojoj, stažom i iskustvom, značajnoj i bogatoj karijeri. Dino Butorac je u drugom dijelu protekle sezone iz KK Zagreba prešao u redove osječkih Vrijednosnica kao značajno pojačanje ekipi sa istoka u borbi za finale Prve muške lige. Igrajući u različitim državama i u nekoliko domaćih klubova, za ovo gostovanje bio je u mogućnosti usporediti utjecaj okoline i domaće-stranu poveznicu koja se zasigurno u barem nekoj mjeri reflektira i na prehranu. Dino, dobrodošao!
Krenimo s onim standardnim, kakav bi bio tvoj doživljaj važnosti prehrane u sportu? Značajnija prisutnost te teme u domaćim košarkaškim krugovima je, na svu sreću, sve veća…
„Definitivno mislim da je sada općenita svijest o pravilnoj prehrani u svijetu sporta, ne samo u košarci znatno više naglašena, nego što je bila recimo kada sam se ja zakoračio u profesionalne vode. Sa svojih 19, 20 godina nisam toliko pridavao pažnju tom pojmu i zapravo usvajanju nekih zakonitosti koje mogu primijeniti u svojoj svakodnevnici. Recimo da je to najvidljivije na primjeru kako sam nakon jutarnjeg treninga znao pojesti samo jednu bananu ili žitarice s mlijekom, što zasigurno nije dovoljno. Kada sam uveo određene promjene, nisu bile vidljive odmah na početku, niti se to treba očekivati. Energetska razina i iskoristivost s vremenom su se značajno poboljšale. Sada mi je žao što nisam neke stavke saznao ranije, ali mislim da tada nije bila tolika pozornost usmjerena u tom smjeru, kao što je bila recimo na samu strukturu i program treninga. Sada je tu prisutno iskustvo koje pomaže procijeniti koja mi hrana u određenom trenutku više odgovara, a koja manje. Tijekom sezone je i veći izazov to sve popratiti, upravo zbog količine treninga, utakmica i putovanja, ali u tom periodu trudim se ostati maksimalno usredotočen kako bih si osigurao željenu izvedbu, ali i pravovremeni oporavak.“
Krenuo je i „off-season“. Kakva bi bila poveznica tog perioda s prehranom iz tvoje perspektive?
„Tijekom sezone, osim što količina namirnica varira ovisno o periodima, znatno je veća od one koju jedem u razdoblju ‘off-seasona’ kada je sve više prisutnije voće i povrće. Volim pojesti manje obroke, ali više puta dnevno i tako najjednostavnije održavam manji količinski unos. U vrijeme sezone iznimno je važan faktor klupska organizacija obroka. Ako je u određenom trenutku upravo takav slučaj, manje vremena provodim u kuhinji. Bez obzira na to, uvijek se trudim obratiti pozornost na kvalitetu i dovoljnu količinu obroka u danu. Doručak obavezno baziram na zobenim pahuljicama sa svim mogućim dodacima. Ručak uvijek bude konkretan obrok, većinski su to mesna jela, a kako se dan bliži kraju, tako se smanjuju i veličine porcija na tanjuru.“
Osim što igraš košarku, aktivno sudjeluješ u radu svoje produkcije koja također niže značajne uspjehe na domaćoj televizijskoj sceni. Kako kombiniraš pripremu obroka s ostalim obvezama? Možeš li se kratko osvrnuti nas kvalitetu obroka u razdobljima kada si bio daleko od obitelji, naspram onih kada su bili uz tebe?
„Veći dio svoje karijere igrao sam van RH, tako da je bilo situacija u kojima bih puno više vremena provodio pripremajući različita jela što, moram biti iskren, nije uvijek lagano, a ni zabavno. Kada sam doma, maksimalno iskorištavam činjenicu manje aktivnosti po tom pitanju. Mama i sestra mi uvelike olakšavaju te rado uskoče kada to zatreba i dalje pazeći da sve bude u skladu s mojim individualnim potrebama. Svaka promjena ima svoje izazove i prepreke jer dolaziš u novu sredinu koja postavlja neki svoj ritam. Protekle sezone smo u Osijeku imali organiziranu prehranu koja je uključivala i više nego korektne obroke. Shodno temi, tranzicija je bila znatno olakšana.
Kad se prisjetim samih početaka, najveći izazov bio je izbacivanje rafiniranog šećera i smanjivanje ‘fast food’ obroka. Kako volim oboje, moram priznati da se s vremena na vrijeme i dalje počastim s jednim tzv. ‘cheat day-om’. Za vrijeme dvije sezone provedene u Švedskoj možda sam osjetio najveću razliku i pomak unaprijed, a to se dalo primijetiti i u kvaliteti mojih nastupa. Uzrok tome bila je upravo po prvi put velika udaljenost od doma koja mi je otvorila vrata i ohrabrila me na uočavanje te posvećivanje nekim stavkama sportskog načina života koje su do tada bile možda malo manje u fokusu, a pri tom najviše mislim na prehranu. Vrlo vjerojatno je to bio period u kojem sam samostalno vidio najveći napredak na terenu.“
Čuvši sve ovo, ne preostaje mi ništa više, negoli pohvaliti volju, trud i ustrajnost jer to su neke od vrlina koje u tvom slučaju definitivno nisu manjkale u izgradnji sportskog karaktera. Sezona je završila, možeš li sada s nekim odmakom pogledati na sve što se odvilo i reći neki svoj zaključak? Bilo prehrambeni, bilo košarkaški.
„Mislim da kada s malim odmakom pogledam na sezonu, prvo što mogu uočiti i izdvojiti je to da nije ostvaren zadani cilj i još uvijek se na spomen te teme pojavi gorak okus u ustima. Dečki koji su bili dijelom kluba cijelu sezonu i aktivno igrali domaću te ABA 2 ligu, nisu imali lagan zadatak. U takvim situacijama je jako izazovno kontinuirano biti fokusiran na prehranu, kao inače. Svakako bih htio iskoristiti priliku i čestitati Dubrovniku te Riboli Kaštela na klupski ostvarenim rezultatima ove sezone.“
I svima vama, mlađima…
„Svakako trebaš imati neki cilj, ako se košarkom planiraš baviti na većoj razini. Puno stavki tome mogu doprinijeti, a tu bih svakako naglasio kako su uz sve treninge i odricanja vezana striktno uz teren, pravilna prehrana i odmor one koje zaslužuju posebnu pozornost.“
