Kod Sare vikendom: Ivan Nakić-Vojnović se pravilnom i kontroliranom prehranom preporodio na terenu

U gostima kod Sare bio je Goričin Ivan Nakić-Vojnović.

ŠTO O SVOJIM POČECIMA KVALITETNIJEG HRANJENJA KAŽE IVAN NAKIĆ – VOJNOVIĆ?

U ovotjednom razgovoru o prehrani sugovornik mi je mlada snaga Gorice, kluba sa sjevera Hrvatske koji se, osim u Premijer sportski brusi i u ABA 2 lizi. Neupitna je važnost prehrane, kako nutritivno – tako i količinski, pogotovo ako naglašavamo intenzivne ritmove koji se znaju ušuljati u kutove sportskog života (čitaj: igranja dvije lige odjednom). Upravo sve veća želja za napretkom i dostizanjem svog maksimalnog učinka, potaknula je i Ivana Nakića – Vojnovića na okretanje novog lista, odnosno početka razmišljanja o prehrani kao svojevrsnoj životnoj navici. Kako mu ide te koje su najveće poteškoće s kojima se susreo na samom početku, saznat ćemo u nastavku.

“Glavni pokretač zasigurno je bila želja za napretkom na košarkaškom terenu kojeg već sada primjećujem. Ništa manje važnosti ne pridodajem i općenito boljem osjećaju, spremnosti, zdravijem životu, smanjenju rizika od raznih bolesti itd. Sama činjenica da pored sebe imam bolju polovicu koja se jako dobro razumije i sama je u dosta striktnom prehrambenom režimu pomaže i meni da malo izađem iz svakodnevnice i na takav način sve više pokušam usvojiti neke nove prehrambene navike. Izazova je bilo pregršt, definitivno je najveći bila konzistentnost i ustrajnost, ali svakim danom to pokušavam održati i unaprijediti neka svoja znanja.“


Kako bi onda, shodno tome izgledao jedan tvoj dnevni jelovnik?

“Dan mi započinje s velikom čašom vode koja mi ‘pripremi’ želudac na obrok koji slijedi. Uz to, primijetio sam da su mi koža i lice puno čišći od kada sam krenuo s ovom rutinom. Doručak (bez kojeg ne funkcioniram) uglavnom je vrlo jednostavan s ciljem da tijelu omogućim sve što mu je potrebno. Većinom je to kajgana, ponekad s dodatkom šunke i sira, ali na dane kada mi se jede više ugljikohidrata ujutro doručkujem kruh u raznim kombinacijama. Banana poslije doručka isto je jedan od rituala koji volim prakticirati jer osim nutritivne vrijednosti daje mi i dodatnu energiju prije jutarnjeg treninga. Nakon njega, nezaobilazna je kava s cijeđenom narančom. Ručak je vrlo vjerojatno obrok koji najviše varira. Ručam 2-3 sata prije popodnevnog treninga da želucu omogućim dovoljno vremena za probavu, iako u nedostatku vremena to zna biti i sat ipo prije, ali takve situacije su rijetkost. To bude najčešće juha koju obožavam, jedan izvor proteina (piletina, svinjetina ili teletina), a kao izvor ugljikohidrata najčešće koristim krumpir u raznim kombinacijama i na različite načine pripremljen. Kada to želim promijeniti, riža i tjestenina su alternative, a sve više se trudim uključiti i grašak, mrkvu te kukuruz. S obzirom da u obitelji imamo mogućnost nabave svježih i domaćih
namirnica koje praktički i sami proizvodimo, često su mi na raspolaganju blitva, špinat i razne salate koje obožavam. Večera je obrok na kojem moram poraditi i usmjeriti je ka kvalitetnijoj; ponekad koristim prerađeno meso. Nerijetko ispečem svinjski file ili biftek, a jaja su također nešto što bude na meniju jer su izvrstan izvor proteina pa je super opcija, ako u danu ne ispunim zadanu kvotu. Tijekom dana, uz jutarnju bananu nastojim pojesti još barem dvije voćke.“


Imaju li suplementi posebno mjesto ili sve uspijevaš iscrpiti iz „krutih obroka“?

“Suplemente sam koristio na mahove do prije pola godine, što od proteina, gainera i dodataka vitamina. Trenutno aktivno koristim vitamin C, D, cink, magnezij, protein i kreatin. U procesu sam istraživanja što bi mi još moglo pripomoći pa, ako se nešto ukaže kao dobra opcija, svakako isto nastojim uključiti u svoj dnevni raspored.“

Sve obroke najčešće pripremam sam, ponekad uskoči i tata koji je bio profesionalni košarkaš pa vrlo dobro zna što za uspješan sportski rezultat znači pravilna i uravnotežena prehrana. Znam kuhati i to mi je sve veći užitak. Nekako sam zadovoljniji kada samostalno pripremim neki obrok koji mi bude ukusan, automatski me potakne da nastavim i opet nešto skuham.“


Shodno svemu što si nam ispričao i prije svega samim benefitima koje si ti primijetio – koja je glavna misao vodilja poveznica mladih domaćih košarkaša i prehrane kao teme o kojoj se još uvijek nedovoljno govori u internim krugovima?

“Prehrana ne utječe samo na košarkaški napredak, nego i na život općenito. Jako često kao individue možemo relativno birati što želimo jesti i to nažalost uglavnom bude nešto što je nama ukusno, iako dugoročno gledano nije nužno najbolji izbor. Znam po sebi da je to jedan od scenarija koji sam tijekom protekle dvije godine nerijetko proživljavao i nisam previše mario što i kada unosim u svoj organizam, dok god mi je to bilo ukusno i pružalo mi sitost. Kao i moj prethodnik u ovoj rubrici, Marko također mi je prvi doticaj s tom temom bio u studiju Body and Mind. I danas pamtim rečenicu jednog mog bivšeg suigrača koja mi je urezana u pamćenje: ‘Za doručak sam popio Dukat Fit protein i pojeo Haribo bombone.’ Koliko god mi to tada smiješno zvučalo, u jednu ruku mi je žao što već tada nisam izvukao pouku i u toj dobi od 16/17/18 godina dodatno se educirao. Trebalo je već tada stvoriti zdrave prehrambene navike.“


Možeš li nam kratko prokomentirati stanje nutricionističih angažmana u domaćim klubovima, točnije njihov još uvijek većinski izostanak? Koliko bi to vama značilo?

“Siguran sam da kada govorimo o tome prostora za napredak itekako ima i uvjerenja sam da bi svaki klub morao inzistirati na edukaciji igrača o važnosti prehrane u njihovim karijerama. Mislim da bi svaki klub morao imati suradnju s nutricionistom jer ne samo da će onda igrači imati benefite od toga kako na terenu, tako i van njega, već će i klub samim time postizati bolje rezultate jer su im igrači spremni na sve sportske izazove. Da sam nutricionist i dobijem priliku prezentirati tu temu u košarkaškom klubu krenuo bih od najosnovnijih pojmova, same srži zdrave prehrane i pozitivnih promjena koje ista može pružiti mlađim kategorijama kluba. Pokušao bih na jedan zabavan i edukativan način približiti djeci pozitivne strane truda i rada te ih potaknuti na pravilno razmišljanje o
prehrani, a to je da nije nužno loše pojesti nešto izvan okvira, dapače.

Iako sam i sam tek zagrebao površinu ove teme i još uvijek sam u procesu istraživanja svega što će mi potencijalno unaprijediti izvedbu na terenu, savjet svima je da se ne boje promjena jer će sigurno vidjeti pozitivne rezultate nakon nekog vremena!“

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype