Kod Sare je gostovao Marko Jurič iz Bosca.
Važnost prehrane u životu i karijeri Marka Juriča.
Još jedan igrač stiže nam iz redova domaćeg kluba, zagrebačkog Bosca koji je i nakon povratka u Premijerku nastavio razvijati kako klupske mladiće, tako i one malo starije kojima će sadašnje navike u narednih nekoliko godina vrlo vjerojatno odrediti putanju nastavka i dosezanja vrhunca karijere. Marko je, također svjestan koliko su zdrave navike bitne u formiranju osobnog obrasca ponašanja koji će uvjetovati daljnji rast i napredak, zato i ne čudi činjenica kako upravo svojoj prehrani pridaje izrazitu važnost.
“Moj jelovnik je uglavnom jednostavan. Imam nekoliko ‘glavnih’ namirnica, izvore sva tri makronutrijenta, koje svakodnevno konzumiram. Ponekad uvrstim i nešto novo kako bih osvježio već ustaljeni izbor. Od ugljikohidrata najčešće jedem krumpir (na sve načine pripremljen), rižu, organsku tjesteninu i voće, dapače jako puno voća i med koji ne preskačem. Od proteina jedem kvalitetno životinjsko meso, najčešće crveno dok piletina bude na rasporedu samo jednom u 2-3 tjedna. Svakih 10 dana do 3 tjedna pojedem jetricu, bez obzira bila pileća sa srcem, svinjska ili teleća. Preferiram masti životinjskog podrijetla, dok jaja jedem 5-6 puta tjedno.“
Suplementi? Koristiš li ih trenutno?
“Ako pričamo o uzimanju suplemenata, moram naglasiti kako sam prije radio veliku grešku, koristeći puno toga bez ranije provjere je li mi to uopće potrebno. Danas suplementiram proteine, kreatin, cink, vitamin D zimi i pijem magnezij prije spavanja.“
Briga i svijest o pravilnoj prehrani uvijek ima pokretač i od nečega kreće…
“Moj prvi korak uslijedio je nakon grupnog razgovora s Igorom Blažinčićem, sadašnjim kondicijskim trenerom Cedevite Junior. Sjećam se kao da je jučer bilo njegove ne baš poželjne reakcije na informaciju koja je opisivala što sam jeo proteklog tjedna. Dok smo u timu KK Rudeša trenirali s Body & Mindom, Igor nam je dao zadatak. Morali smo idućih 5 dana zapisivati što jedemo. Jeo sam sasvim uobičajeno kao i inače kako bih dobio pravu povratnu informaciju. U tadašnjem trenutku, možda se na prvu činila manje dobrom, ali s današnjeg stajališta – itekako se isplatilo.“
Što bi izdvojio kao najveći problem domaće sportske i općenito današnje ljudske prehrane?
“Općenito je najveći problem, gledajući prehranu kao posebnu temu (bilo to među košarkašima ili ne), nerazumijevanje koliko je ona uistinu bitna. Prehrana nije i ne bi trebala biti isključivo pitanje ‘Hoću li se udebljati?’ ili ne. Prehrana je puno više od toga. Prehrana i san temelj su zdravlja, a ako samo jedno od toga pati, osoba ne može funkcionirati kako bi trebala. Ljudi koji se kvalitetno hrane bolje razmišljaju, boljeg su raspoloženja, imaju bolju hormonalnu sliku, bolje kritičko razmišljanje, rjeđe se razbolijevaju i jednostavno rečeno – ljepši su. Ljudska priroda i naš DNA funkcioniraju tako da su nam lijepi ljudi privlačni, a najvažniji razlog zašto je to tako upravo je to što su zdravi.
Generalno vrijedi da se, ma koliko god se o prehrani pričalo, rezultat neće postići, ako individua sama to ne želi i ne vidi u tome svrhu. Danas kada uđeš u trgovinu posvuda vidiš moderne natpise koji govore o tome kako bi baš njihov proizvod iz određenog razloga trebao biti prvi izbor. Jedno istraživanje i reklama pobiju drugo istraživanje i shodno njemu, reklamu. Kako da ljudi znaju što treba jesti? Mislim da je aktualna opsesija o zdravom hranjenju proizašla upravo iz toga što više nitko ne zna što jesti pa se vode onom ‘…jer ionako ništa nije zdravo’, a istina je da je pravi uzrok zapravo nedostatak kvalitetnih obroka.“
Kako pripremaš i organiziraš obroke? Kuhaš li sam?
“Moja cijela obitelj upoznata je s pravilnom prehranom i uvijek se pripremaju kvalitetni obroci. Iako znam kuhati pa ponekad i ja pripremim ponešto, mama je ‘chef’ u kući. Kada dođe trenutak u kojem ću opet živjeti sam, definitivno ću sam sebi kuhati obroke. Nisam pobornik hranjenja u restoranima jer sam upoznat s načinom pripreme servirane hrane. Na prvi pogled možda izgleda isto i ukusom se ne razlikuje od one pripremljene kući, ali suštinski je to daleko od istine.“
Uvidjeli smo da ti je prehrana iznimno bitna, bi li nam mogao izdvojiti neke od njezinih benefita i osvrnuti se u kolikoj mjeri su sada prisutni u tvom sportskom životu?
“Neki od benefita koje sam primijetio su općenito puno bolja razina energije i bistroća uma. Upale mi više ne traju ni približno kao prije, skoro pa nikada ne osjetim umor koji uzrokuje teže razmišljanje, generalno sam sretniji, nemam’crash’ energije u pola dana itd. Smatram da je najveći ‘game changer’ i pokretač svega navedenog bilo izbacivanje namirnica s ‘praznim’ kalorijama.“
„Kalorije su samo mjerna jedinica, a danas se sve vrti oko njih. Cilj je postao pojesti što manje kalorija kako bismo se smatrali zdravima jer se ne debljamo. Ludost. Tijelo treba kalorije da bi, za početak, moglo izvoditi sve radnje na željenom nivou. Ako su te kalorije prazne, bez dovoljne količine nutrijenata, signal koji nam tijelo daje neće prestati.”
Držiš li se uvijek nekih ustaljenih navika kada je prehrana na dan utakmice u pitanju ili se oslanjaš na iskustvo i individualni osjećaj u tom trenutku? Koliku bi subjektivnu ocjenu dobila tvoja prehrana?
“Prije sam imao ‘rituale’ (u smislu da jedem određeno jelo na dan utakmice da bi se osjećao prvenstveno psihički dobro), ali trenutno nemam jer ne želim biti rob svojim ‘ritualima’. Jedini mi je cilj na dan utakmice unijeti dovoljnu količinu ugljikohidrata, a manje proteina. Nakon utakmice uvijek nadoknadim proteine. Od ugljikohidrata preferiram rižu, ali ako bude tjestenina ili krumpir, nema veze. Od voća najčešće pojedem bananu, žlicu meda i spreman sam na sve izazove. Smatram da uvijek može bolje, zato bih ocijenio svoju prehranu s devetkom.“
I za kraj, s čim bi zaokružio ovaj razgovor i što bi iz prve ruke poručio našim čitateljima?
“Savjet koji bi dao ljudima, općenito što se prehrane tiče je da zanemare 95% stavki koje se uokolo pišu jer nije bitno samo što kaže novo istraživanje, već i tko ga financira. Vratite se razmišljanju shodno dobu u kojem ljudi nisu imali sve što imaju danas. Kada su bili samo oni i priroda. Što su tada jeli? Jesu li tada bili debeli? Sretniji? Zašto se danas hrana dijeli na dobru i lošu, zdravu i nezdravu? Zašto se smatra kako pomfrit nije zdrav, a glavni sastojak mu je krumpir? Zašto smatramo da sladoled nije zdrav? Kada tražiš neko pitanje, samo se vrati prirodi, njenim zakonima i ona će ti sve reći.“
