Treći gost u novoj rubrici Sare Kostović je Splitov Mate Kalajžić.
I da je posložimo onako kako bi sada trebala izgledati, neće uvijek takva trebati biti. Eh, ta prehrana…ha? Uvijek nekakvo „ali“ na kraju. Promjena prehrane tijekom godine je nešto što zasigurno svi primjenjujete, bilo svjesno ili nesvjesno. Baš kako nisu ni treninzi uvijek isto strukturirani (ni s istom energetskom potrošnjom), tako ni zahtjevi kalorijskog unosa nisu isti tijekom svake faze u godini.
Upravo razliku u količini unosa namirnica s dnevnih tanjura uočio je i Mate Kalajžić, jedan od stožernih igrača kluba iz grada podno Marjana. Kako bi okarakterizirao svoju prehranu, kako je prilagođava ciljevima tijekom godine te što je zaslužno za njegovu dugogodišnje aktualnu igru, glavna su pitanja na koja Mate ima siguran odgovor.
“Mislim da je prva razlika u količini hrane koju unosim, tijekom sezone stvarno poprilično jedem, brojčano gledano bilo bi to 4-5 puta dnevno, dok mi je van sezone broj obroka u danu svega 2-3 puta s tim da su mi ljetni obroci puno ‘lakši’ poput voća. Tu bih jedino mogao izdvojiti ručak kao konkretniji obrok.“
Planirana fizička aktivnost, u ovom slučaju košarkaški treninzi koji prethode igrački zahtjevnim utakmicama zauzimaju svoj postotak u udjelu ukupnog dnevnog kalorijskog unosa. To čini još jednu od uzročno-posljedičnih veza koja je na van vrlo lako uočljiva. Što god više treniraš, više ćeš i jesti. Znači li to da, ako je dnevna potrošnja velika, možeš jesti što god hoćeš pod isprikom da će se to “ionako potrošiti“? Ne. Nahraniti vlastiti organizam ne znači samo ne biti gladan, znači opskrbiti mu sve potrebne nutrijente za neometano funkcioniranje i pripremiti ga za spreman odgovor na sve sportske zahtjeve.
“Za vrijeme iscrpnog rasporeda; kada igram više utakmica tjedno, zaista je nužno jesti redovito. Imamo klupski restoran u Splitu u koji idem kada je vrijeme obroka, ako ga nemam vremena sam pripremiti, ali inače volim kuhati i nije mi problem kada je to potrebno. Znam da ću tamo pojesti dobar obrok, a umor i manjak energije vrlo lako mogu rezultirati posezanjem za brzim varijantama koje nastojim izbjeći. Također, na gostovanjima imamo organizirani obrok tako da nije nužna priprema obroka unaprijed. Trudim se ubaciti još neki međuobrok prije utakmice jer i inače preferiram obilniji ručak oko 11 sati.“
Kako bi izgledao primjer jelovnika u vrijeme kada igraš više utakmica tjedno, a kako onaj izvan sezone?
“Rekao bih da su obroci više-manje jednaki, ali je količina ta koja se mijenja. Za doručak najčešće bude zobena kaša s voćem i orašastim plodovima, za ručak meso ili riba s nekim ugljikohidratom (tjestenina, riža ili krumpir), večera je također slična. Pokušavam jesti što manje crvenog mesa, a što više ribe i bijelog mesa.“
Iako, kvalitetna klupska ponuda bila (ili bi trebala biti) sastavni dio skoro svakog kluba, krajnji izbor je individualan. Zasigurno neće biti limitirajući faktor, ako je svatko za sebe spreman detaljnije istraživati i otkriti svoj jelovnik za najbolje funkcioniranje, ali čak i uz neke generalne smjernice koje svatko može primijeniti na svoju situaciju, okolnosti se često jako brzo mijenjaju, a svaka promjena ustaljenog ritma, zahtjeva neku prilagodbu. Kako trenažnu, tako i prehrambenu. Kako igračku, tako i nutritivnu. Da, trenažni status utječe na količinu hrane koju bi trebao unijeti. I da, ne postoji formula koja je konstantna. Nije isključivo bitno da hrana na tanjuru samo izgleda lijepo, već i da radi za tvoju korist. Kako znati što izabrati i to isto količinski prilagoditi, puno je šira tema od one koja može stati u
tekstove naših tjednih druženja, ali sumarno – rast, u kojem god smislu zamišljen, događa se samo izvan komfor zone.
“Osobno mislim da se na ozbiljnijem košarkaškom nivou zna i priča o prehrani, ali isto tako smatram da bi manji klubovi možda ipak trebali više pažnje predavati upravo tome. Nažalost, financijska je situacija klubova takva da se pred igrače stavlja izazov samostalnog educiranja i obraćanja pažnje na sve stavke, ako uistinu žele napraviti ozbiljan rezultat. Meni osobno nije problem ostati posvećen tijekom cijele godine,a ne samo dok traje aktualna sezona jer je ipak košarka ono od čega živim zadnjih 8 godina, a svakako planiram nastaviti i dalje.“
Tema osobne brige i interesa je dakako pokretačka sila cijele reakcije koja se odvija kao posljedica težnje ka boljem, a ulazak u svijet sporta zna itekako biti zahtjevan mlađim uzrastima koji nemaju sva sredstva i mogućnosti posvetiti joj se maksimalno. Iako se životne navike mijenjaju tijekom rasta, napretka i upoznavanja svojih želja i ciljeva, dobre navike stečene još tijekom prvih koraka postat će kamen temeljac lakšoj prilagodbi u budućnosti.
“Game changer bio je promjena doručka jer upravo zbog školskih obveza uz one trenažne, kao mlađi sam često jeo u pekarama. Nakon završetka škole i s malo više slobodnog vremena u danu, pojesti doručak u miru bio je jedna od značajnijih prekretnica.“
Bili bilo lakše da se o temi prehrane ipak priča malo više, već i mlađim uzrastima? Da klubovi osim treninga ipak malo više pažnje posvete i drugim temama čije bi spominjanje ipak potaknulo mladu sportsku ekipu na traženje rješenja? Mislim da je to pitanje s čijim odgovorom ćemo se svi složiti.
“Naravno da bi svaka prilagodba i promjena bila lakša kada bi netko sjeo s nama i popričao o svemu što nas zanima. Nažalost, prvi put sam sa stručnom osobom razgovarao o temi prehrane kada sam imao 20 godina. Istina, kada smo bili mlađi imali smo predavanja nutricionista u klubu, ali kada si uzrasta koji ne organizira samostalno obroke, već jede u krugu obitelji dosta je teže zadržati fokus. Na vlastitu inicijativu, istražujući i isprobavajući u krajnjem slučaju različite načine prehrane stekao sam određeno znanje koje mi je pomoglo pronaći princip koji mi stvarno odgovara i što mogu održati na dulje staze.“
I ono što smo više puta do sada naglasili, Mate će sažeti u zadnji odlomak:
“Tražite sami rješenja jer sistemski danas postoje samo nekoliko klubova u Hrvatskoj koji će ispunjavati sve sportske zahtjeve u potpunosti. Ako se uistinu želite probiti na veću scenu, nažalost jako puno toga ipak ćete morati samostalno – prvenstveno posložiti prehranu, organizirati potrebne obroke, ali i odrađivati dodatne treninge.“
