Naša kolumnistica, Sara Kostović, je pripremila novi tekst.
Tko je jedva dočekao spomen hamburgerima u mojim kolumnama?
Moram priznati da su stvarno bili degradirani tijekom ovih zadnjih godinu dana našeg druženja (već??), ali kako ću i tebi i sebi priznati da itekako dobro znam koliko su upravo ti slasni zalogaji tiha patnja svakome od vas, morala sam im posvetiti posebne retke. Nekome će možda ipak čokoladna torta izazvati brže otkucaje srca, ali bilo kako bilo sumirano svatko će imati ono nešto na što je slab i što će često proći pod ono „nezamijećeno“ ili „mogu još malo“ pravilo. Nemam pojma koliko si upućen u sve obrađene teme do sada, ali već nekolicinu puta smo ponovili određene rečenice, a kako te gledam kao revnog ‘studenta’ tekstova koje dobrovoljno čitaš, u ovu kolumnu ulazim s pretpostavkom da znaš o čemu kanim pisati.
Prije konkretne obrade teme, moram te nešto pitati. Reci, (meni, ako budeš u nekoj prilici, a sada sebi – jer oni unutarnji glasovi upućeni samima sebi nose neke bitne zaključke pa makar i, ako tek poslije razmišljaš o pojedinom obroku koji ti nije baš najbolje pasao) koliko puta si se našao u situaciji da si nekome rekao kako zbog toga što si ‘u treningu’ možeš jesti što želiš? Znaš kako bi bilo bolje, ali treninzi opravdavaju sve one izlete u ‘ukusnije’ sfere tanjura. Tako vi to volite reći. Misliš li zaista da bi moja uloga bila potrebna kada bi trening bio valjani razlog za jesti ‘sve po redu’? Pazi, ti znaš već da ti ja nikada, ali nikada neću reći kako nešto moraš. Mislim da ste svi dovoljno svjesni svoje pozicije i koliko je truda i rada uloženo u postizanje određenih ciljeva i isto kao što te nitko neće vući za rukav da odradiš ujutro individualni trening, ako su ti šutiranja slabije realizacije u zadnje vrijeme, tako te ni ja neću vući rukav da iza treninga pojedeš kvalitetan izvor ugljikohidrata i proteina. Ti bi radije u fast food po “peticu s ajvarom“? Slobodno. Tek kada shvatiš da si ti taj (TI) koji će odlučiti šta će i kada jesti, shvatiti ćeš i moć svoje odluke. Ne zanima me sad podatak brineš li se sam o svom jelovniku, ali me itekako zanima koliko ti je stalo do toga. Petica s ajvarom nije problem, problem je tvoj pogled na nju. Mogu ti sastavit jelovnik koji kvalitetom može parirati jelovnicima ponajboljih košarkaša na svijetu, ali što imaš od toga, ako ne planiraš isti provesti? ‘Cheat meal’ od danas pa nadalje izbaci iz riječnika.
Ja ti dajem poticaj za to. Prvenstveno, nema nikakve potrebe da na ijedan obrok gledaš kao ‘svojevrsnu’ prevaru. Koga uopće varaš? Sebe? Mene? Tetu u bijeloj kuti koja šalje jelovnik na mail? Trenera koji od tebe nešto očekuje na utakmici u subotu? Koga? Nikoga, nego sebe. Je li onda problem, ako pojedeš nešto ‘izvan plana’? Nije. Ni najmanje. Dok si god svjestan da je to bila tvoja odluka i dok god znaš na koji put se vraćaš. Što češći takvi izleti, češće izmičeš blokove koje si stavio na prethodno izgrađene temelje. Opet tvoja odluka.
Ne volim čuti kada netko hranu i krivnju stavlja u istu rečenicu. Nema smisla da pojedeš nešto u čemu si uživao i da nakon toga osjećaš krivnju jer apsolutno sve se može uklopiti u tvoj dnevni jelovnik, ali u adekvatnim količinama i pravilno tempiranim vremenskim ograničenjima. Ako već tako hoćeš, “petica s ajvarom” neka bude nakon treninga ili utakmice, nikako prije – može? Ne bi mi baš bilo ugodno da ti dođem na utakmicu, a da u trećoj četvrtini počneš osjećati grčeve i tražiš zamjenu, a uz to sve čitaš ovo šta pišem. Zašto je nutritivno siromašniji obrok bolje pojesti nakon fizičke aktivnosti, a ne prije? Zbog ionako potrebnog punjenja glikogenskih rezervi, tj. obnavljanja istrošenih zaliha energije. Obrokom prije treninga opskrbljuješ sebi ‘gorivo’ za igranje utakmice na maksimalnom nivou, to već znaš.
Sad kad smo ponovili da nije problem obrok, već cjelokupna prehrana i kad smo razlučili kako je hrana ‘gorivo’, a ne stavka koja bi nam trebala izazivati razmišljanja povezana s osjećajem krivnje, možemo zajedno zaključiti poantu cijele priče. Koliko puta ispod tepiha gurneš stavke koje te grade kao sportaša, toliko puta si dalje od finalnog cilja. Koliko puta preskočiš obrok prije treninga, toliko puta ćeš trenirani razmišljajući kako ti kruli želudac, umjesto kako najbolje izvesti određeni napad. Koliko puta ‘brzi obroci’ na tvoju inicijativu budu odabrano rješenje, toliko puta ćeš uskratit sebi maksimalni mogući učinak. Savjet koji ti od srca mogu dati je da sve nutritivno siromašnije obroke koji bez daljnjeg mogu imati mjesto u pravilno izbalansiranoj prehrani, uklopiš u dnevni unos pod vodstvom stručne osobe. Svaka pa i najmanja sitnica ima svog učinka, a koliko uložiš u svoju karijeru – toliko će ti ona vratiti.
Sport je prije svega reverzibilna aktivnost i što si god više na ljestvici svojih ciljeva, manja je fleksibilnost. Svaka akcija ima reakciju,a itekako postoji razlog zašto netko od vas igra Premijer, a netko Drugu ligu. Zapamti to.
