Priča o tome kako jesti za izgled nije uvijek isto kao i jesti za izvedbu…
Six pack. Čak i sad kad to napišem, prvo što mi prođe kroz glavu su ‘fit’ i osobe u treningu. Osobe koje žive sport, daju maksimum za trening i znaju zašto to rade. Pretpostavljam i tebi. Ma svima.
Znači li to da te osobe i jedu kako treba? Razmisli pa ćeš vidjeti poslije poklapaju li nam se stavovi.
Sportaši se boje debljanja. Sportaši bi htjeli mišićnu masu. Sportašima je još uvijek jako teško obratiti pozornost na pravilnu prehranu. Sportaši ne mogu maksimizirati napredak bez posložene prehrane.
Mogli bismo ovako nabrajati do sutra, ali jedno je sigurno. Dobar izgled ne mora biti povezan s dobrim zdravljem. Dobra sportska izvedba i razina kvalitete na kojoj igraš ne mora biti povezana sa six packom. Vjeruj mi, apsolutno nikome u publici nije bitno šetaš li na plaži 6 pločica sve dok igraš dobro. Kad ne budeš igrao dobro, opet ih neće biti briga. Zašto? Zato što se od tebe očekuje da igraš. Na onoj razini na kojoj možeš.
„Sara, mislim da bi bilo dobro izgubiti još malo potkožnog masnog tkiva, ma trebam u deficit.“
„Ne možemo u deficit. Trenutno ti povećavamo dnevni unos kako bi poradili na mišićnoj masi jer imaš puno više energije tijekom natjecateljske sezone na malo većoj kilaži.“
„Ma znam, ali nije to izgled koji je za mene najbolji.“
„Ali je igra koja je najbolja.“
Kužiš poantu?
Nadam se da je odgovor pozitivan jer jesti za izgled i za performans često je kontradiktorno. Dok ti sanjaš o tijelu iz snova, igra na terenu te podsjeća da ipak bolje funkcioniraš na onom malo drugačijem nivou povezanim s tjelesnom masom od zamišljenog. Što sada? Postoji nekolicina slučajeva u kojima pojedinac puno bolje reagira s nižim postotkom masnog tkiva, dok kolega iz istog kluba ne može ni zamisliti da spusti kalorijski unos kako bi gubio na kilaži jer mu se to direktno odražava na igru. Apsolutno svatko je drugačiji i dok će nekome biti potpuno u redu, ako žrtvuje ‘pločice’ za bolju funkcionalnost organizma za vrijeme sezone, netko muku muči da unese veću količinu hrane kako bi napokon promijenio nespremnost tijela na primjerice trening snage. Zaista je bitno naučiti slušati te ‘individualne’ signale i uzet ih u obzir, umjesto pratiti nekakav zamišljeni ideal koji možda uopće nije najkorisniji za tebe u određenoj situaciji. Ponavljam uvijek, ne postoji univerzalno pravilo. Baš kao što je i svaka sportska igra neizvjesna, tako bi bilo nezahvalno reći da postoji činjenica koju će svatko moći primijeniti i igrati na maksimumu. Općenito, sportski napredak se sastoji od nekolicine blokova koji moraju biti prethodno ispunjeni kako bismo mogli dodavati nove. Do kada? Znaš kako smo rekli, dat ćeš onoliko koliko želiš dobiti zauzvrat do kada to bude moguće.
Sad ti možda zvuči čudno. Kako to da, ako izgledam kako želim neću igrati na maksimalnom nivou? Zar biti ‘fit’ nije uvjet za imati kategorizaciju sportaša?
Odgovaram ti protupitanjem. Zar nije imati dovoljno energije i odigrati utakmicu na nivou uvjet za napredak zbog kojeg si uostalom i odlučio baviti se poslom kojim se baviš? Zar nije uvjet biti što bolji, a ne što zgodniji? Bit ću konkretnija – čim si određeno vrijeme u deficitu, optimalan progres je spriječen zbog manjka raspoloživog ‘goriva’. Možeš li to sebi priuštiti u baš svako doba godine? Odgovor ostavljam tebi.
Moraš polako početi prepoznavati u kojim okolnostima najbolje funkcioniraš. Isto je kada, primjerice ti kažem kako moraš unijeti određenu gramažu ugljikohidrata večer prije utakmice kako bismo odradili glikemijsko punjenje, ali koji će izvor kompleksnih UH biti ovisi o tvojim individualnim karakteristikama. Možeš to, također usporediti i sa sportašima koji na istoj kilaži imaju potpuno drugačije sportske afirmacije i tako doći do zaključka zašto je ‘jesti za izvedbu’ puno konkretnije ulaganje od ‘jesti za izgled’. Zašto? Zato što ćeš u određenim periodima kada to bude najprihvatljivije lako ‘srediti’ dio koji želiš, ali teško baš da ćeš izvući utakmicu, ako je opterećenje preveliko ili je nedostatak hrane glavni problem.
Iskreno, dosta je teško (pogotovo na početku) posložiti i naviknuti se na takav način razmišljanja, ali definitivno prioriteti moraju biti izabrani. Mislim da je upravo biranje pravih prioriteta u određeno vrijeme preduvjet za odskočnu dasku u neku bolju budućnost. I opet se vraćamo na početak. Na one dnevne navike iz prvih tekstova i pravilno biranje sfera vlastitog djelovanja koji čine kompletnu cjelinu.