Priča o tome kako vlastita percepcija utječe na odnos s hranom…
Najčešće se u kontekstu sporta hrana klasificira kao gorivo s kalorijama. Upravo te kalorije glavni su pokretač razmišljanja što i koliko jesti te kako to jelo uklopiti u način života kako bi svatko od vas iz svoje izvedbe mogao izvući maksimum. To je u redu i to tako mora biti. Nutricionizam kao znanost u tom je kontekstu podređen kako bi pomogao pojedincu na (za njega) najlakši i najpristupačniji mogući način. Svaki sportaš, kada se sprema za neko veliko natjecanje, ne može eliminirati prehranu iz pripremnog procesa. Sve mi to znamo, ali zašto se onda još uvijek na prehranu gleda kao nešto pomalo “isforsirano“?
Stvarno volim svemu pristupiti na najrealniji mogući način ne izostavljajući činjenicu da koliko god znanost bila znanost sa svojim zakonitostima, individualni načini života ostat će upravo ono što svaki sportski djelatnik (pa tako i nutricionist) treba otkriti i tome pristupiti s krajnjim razumijevanjem. I to već znaš. Puno puta se nađemo u situaciji u kojoj nikako ne vidimo odgovor, jedno pitanje vuče drugo.. Ova činjenica vuče pitanje: “Ok, ako je već bitna individualnost – zašto ne mogu jesti što ja želim?“ Jednostavno, znanstvene činjenice su tu da bi se prilagodile. Naravno da ne možeš jesti kako želiš i očekivati da ćeš igrati na nivou koji to ne podržava. I tu sada dolazimo do zaključka – nije sve kalorija.
Gledaj primjer – promatramo sportaša, u našem slučaju košarkaša, koji aktivno konkurira za prvu petorku svaku utakmicu. Bi li ga ti pustio na teren da znaš kako neće moći izdržati, kako će se potencijalno ozlijediti ili nanijeti štetu prvenstveno sebi, a tek onda timu? Naravno da ne bi. To su opet one neke specifikacije koje gledatelju na tribini zasigurno neće proći kroz glavu dok mu njegovi gube s 10 poena razlika. Ekipi iz kluba koja brine za tebe vjerojatno hoće.
I ti i ja znamo koliko je bitno znati raspoznati što i koliko jedeš, ali ne samo u smislu unesene energije koja za onog našeg gore spomenutog košarkaša može biti adekvatna, već i u smislu izvora tih kalorija. Referirat ćemo se ponovno na gore navedenoga – košarkaš koji mora dobiti na mišićnoj masi zbog nastavka konkuriranja u prvoj postavi te poboljšanja psiho-fizičkih komponenti te motoričkih postignuća. Okej. Uzmimo za primjer da mu je za suficit potrebno 3900 kcal dnevno. Hoće li za kvalitetu njegove igre biti isto, ako on tih 3900 kcal unese iz omjera 30:70 nutritivno bogate i siromašne hrane ili 80:20? Mislim da si shvatio što sam ti htjela reći. Brojke jesu mjerilo i glavni parametar za kretanje prema cilju, trebamo ih uzeti u obzir te se na ispravan način odnositi sa saznanjima koje nam daju, ali isto tako nužno je sagledati i širu sliku. Ovo nije nešto s čim bi se svatko od vas morao znati samostalno nositi, ali isto tako bitno je da znaš koliko samo percepcija onoga što i kako moraš čini veliki korak naprijed prema osnovnom razumijevanju. Vjeruj mi da otvorenošću za traženjem najpovoljnijeg mogućeg koraka naprijed isključivo za sebe činiš veliku prekretnicu i za okolinu u kojoj djeluješ, u srži i za klub u kojem igraš.
Shvaćamo kako jedino možemo mijenjati ono na što direktno i utječemo, a u svim pojedinačnim slučajevima mijenjati možemo samo svoje navike i tako reflektirati pozitivan utjecaj i na tuđu percepciju viđenog. Budi primjer.