KOD

Košarkaška abeceda ozdravljenja (2.dio)

Danas je dan za drugi dio medicine rada…

 

I-Ideja. To nam nedostaje trenutno. Barem do sada nitko nije pokazao što to treba napraviti za naš oporavak. Hvalimo se idejom Premijer lige, Prve lige i Jedinstvene kadetske lige, što recimo uopće nije loše, no to nije gorući problem, gorući problem je loša kvaliteta lige, manjak kvalitetnih igrača i nitko još nije sjeo i konkretizirao što i kako ćemo dalje, u kojem smjeru. Za oporavak klubova, za oporavak općeg stanja košarke u Hrvatskoj, za razvoj igrača i trenera. Ideju za jačanje naših klubova, ideju za pronalazak sponzora, ulagača i općenito ideju kako zainteresirati ljude za košarku, od aktivacije djece pa do gledatelja. Klubovi grcaju u dugovima, nemamo izlaz u Europska natjecanja godinama, slažem se da nam na ruku niti ne idu suluda pravila FIBE, no ni sami među sobom se ne trudimo previše da nešto promijenimo pa ostaje dojam da nedostaje ideje.

J-Jezik. Svi ga imaju. Neki duži, neki kraći. Neki s njim blebeću bezveze, neki ni ne znaju šta bi s njim. A možda bi bilo bolje da ga drže za zubima, a zasuču rukave. Ili da umjesto jezika, uzmu tablu za crtanje akcija. Na time-outu, ne kasnije…

K-Kvaliteta. Neću ispasti previše pametan ako kažem ono što svi znaju: u reprezentaciji moraju igrati najbolji igrači i oni koji igraju u svojim klubovima. Anzulović je pokazao u ovim kvalifikacijama da se nije vodio time i zato što smo tu gdje jesmo. Išao je mimo nekih stvari, nije se držao nekih postulata koji trebaju biti AMEN i to nas je koštalo, a to je nedopustivo. Jasno je da nismo mogli računati na naše najbolje igrače veći dio kvalifikacija, ali činjenica je da je itekako bilo mjesta za neke igrače koji igraju u boljoj formi od onih koji su participirali kroz ove utakmice. Teren vi ne možete zavarati, kako god da se zovete, teren je jedino mjerilo. A neki koji su se našli na njemu, ne igraju niti u svojim klubovima. Nismo iskoristili kvalitetu, koja je ruku na srce upitna, koju imamo, nisu igrali najbolji igrači koje imamo i točka. I to se više ne smije ponoviti, moramo koristiti najbolje što imamo, kako sa one stručne strane, tako i sa igračke. Kvaliteta lige je loša, prije svega, liga skoro pa je devastirana. Onda i ono malo što i imamo kvalitete, prije svega mlade ili igraju malo ili sjedi na klupi, jer uzimamo strance doslovno prve koji se ponude, bez obzira na neku ne pretjeranu kvalitetu. Mi moramo početi crpiti iz svog dvorišta, a ne odgajati, plaćati i pripremati strance za njihove igračke iskorake u karijeri, a njima je naše prvenstvo ionako samo broj u karijeri i prolazna stanica.

L-Lako ćemo. Klasični problem svih naših reprezentacija, kada igramo sa, na papiru, slabijim reprezentacijama. Mislim da sada nakon ove blamaže, ne možemo dozvolit takav pristup pa da igramo i protiv Kamen Ingrada.

M-Male sredine. Jedan od bitnih faktora u cijeloj priči. Uvijek su male sredine bile na neki način zapostavljene, prepuštene same sebi, na koje realno malo tko iz vrha obraća pažnju. Osim kad su članarine, kazne i kotizacije u pitanju. Ili kad se skupština približava. Ne podcjenjujte male sredine, dajte im priliku, ne radite centralizaciju košarke, nije košarka samo Zagreb i Dalmacija. Košarka je i u Čakovcu, Karlovcu, Belišću, Puli, pa i u manjim klubovima velikih gradova, koji nažalost teško plivaju sa velikim ribama…Spustite se i kod njih nekada, pitajte što im treba, pomozite, dajte im na važnosti, treba im to.

N-Novac. Koliko god možda ružno zvučalo, no bez toga nema kruha i tu počinje i završava svaka priča o napretku i iskoraku. Oni koji su zaduženi da dođu do njega moraju dobro zasukati rukave, naći sponzore, stisnuti državu, jer je sramotno da za je..ene avione, službene automobile i kojekakva sranja dajemo milijarde, a za sport mrvice. Bitno da se politički vrh busa u prsa da su nam sportaši glavni promotori zemlje i da su prvi u redu kad se treba uslikat na postolju, stat na pozornicu, pomaknut se pet, šest metara da se vide na slici. Jest da se sa košarkašima nemaju kad slikat, ali bi ipak trebali imati nešto više sluha nego su to do sada pokazivali, a savez je tu da oko toga lobira.

O-Odgovornost. Toga se svi hvataju i time pokušavaju opravdati. „Preuzimam odgovornost za loše rezultate.“ I šta ćemo sad? Šta mi imamo od toga što je Anzulović ili netko iz saveza preuzeo odgovornost? Od preuzimanja odgovornosti nitko, ali nitko, nema ništa. Misli se valjda kad to izjaviš da se sve briše kao gumicom, klasična demagogija. Ako si imalo odgovoran, onda ćeš odstupit sam. Zašto bi ti mediji ili netko drugi trebao dat do znanja da nešto nisi dobro napravio ili da nešto ne valja? “Pa nisam se sam postavio za izbornika” je sasvim kul izjava. Za šaljivi kućni video…No, opet ni nisam za velike radikalne promjene, da se sad svi pokupe i odu, no da ta odgovornost mora prerasti u nešto više i da ovako ne ide, ne ide. Eto, odgovarajte…

P-Prošlost. Ostavimo se prošlosti već više. Prestanimo se izvlačiti na to da su nas sjebali kad smo sišli sa postolja u Ateni, što je bez pogovora bila sramotna odluka, navodno telefonski organizirana od strane Franje Tuđmana, prestanimo zazivati Dražena, prestanimo prodavati priče o drugačijoj košarci tada, prestanimo se napucavat sa time tko je i koliko donio reprezentaciji prije deset godina, prestanimo spominjati zadnje lopte u četvrtfinalima, prestanimo kopati po arhivi bolnih sjećanja i okrenimo se konačno naprijed. Jer od prošlosti se ne živi, danas si tu, sutra te nema, sve prolazi…”E kad smo mi onda, znaš igrali”…

R-Razlika. Hrvatski igrači koji igraju u NBA ligi su, što se nas tiče, na najvišem nivou, reklo bi se najviša letvica. I sad dolazimo to one situacije, koju je malo tko gledao kroz ove kvalifikacije realno. Ostatak igrača koje imamo, točnije koje smo koristili su tri letvice ispod. I to je jedan od gorućih problema, jer je naš četvrti razred košarke puno lošiji od prvog razreda Rumunjske, Nizozemske i Mađarske, a neki toga nisu bili svjesni i nisu bili realni, jer, ponavljam, umišljeni smo i umišljamo si da smo zvijezde, koje će se samo pojaviti na terenu, a protivnik će već na zagrijavanje izaći spuštenih gaća, a mi ćemo ga samo staviti. Kako da ne…Liga nam je loša, a tu se opet možemo vratiti na priču o novcu i financiranju, državi koja ne daje ništa sportu.

 

Sutra se čujemo ponovno…sa S, za početak.

 

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype