KOD

Košarkaška abeceda ozdravljenja (3.dio)

U posljednjem, trećem dijelu ove moje kolumne, pišem o sustavu kojeg više nitko ne pozna, ne prepoznaje, o trenerima koje ne znamo iskoristiti i prije svega zaštititi…

 

S-Sustav. Sustav svega, ali ovdje ću sada o sustavu natjecanja, kao jedan banalan primjer, pametnom će biti dovoljno. Druga liga Istok ove sezone broji 8 klubova. Liga je počela 10.11.2018., sa pauzom od tri tjedna oko Božića, sa pauzom od dva tjedna u veljači zbog Kupa, nastavila se 23.02.2019. i zadnje kolo se igra 16.03. Četiri mjeseca igranja i doviđenja. B1 liga ove sezone je na Istoku imala 5 klubova. Natjecanje je počelo 6.10.2018., a utakmice su se igrale svaka dva tjedna. Svaka dva tjedna. Jer bi u protivnom liga bila gotova za dva mjeseca, čitavih 8 kola. Uz pregršt odgođenih utakmica, zamjena domaćinstava, liga sa doigravanjem završava početkom travnja. I šta će raditi klubovi sa Istoka od kraja ožujka do ljeta? Kakvu ste im motivaciju priuštili? Apsolutno nikakvu. Da ne pričam da je samo jedan klub bio zagrijan za trokružni sustav natjecanja, samo iz razloga kako bi se sezona produžila te kako vremenska rupa ne bi bila velika. I tako je svake godine, ista priča. Hvala lijepo, doviđenja! Vrvimo talentima, no imamo veliki problem jer nitko nema ideju kako od njih napraviti igrače, prečesto nam se događa da nam talenti nestaju sa mape, u prijelazu iz juniora u seniore i to je nedopustivo. Pod nestaju, mislim i na to da prebrzo odlaze van, a i na to da ih se ne usmjerava na pravi put. Kako ih zadržati? Pa nije uvijek rješenje da roditelji stave dijete na avion i pošalju ga van na prvu ponudu, no to se događa nažalost, a savez tu mora odraditi posao sa jačanjem financija, pa ga uz kvalitetan program rada i razvoja, pokušati i financijski zadržati. Samo, sve to treba smislit…

Š-Šamarčina. Ne šamar, šamarčina. Ovo je bila šamarčina, od koje će nam se obraz crveniti još neko vrijeme. No, ono što mene najviše j..be je što se moj i vaš čitateljski izgleda crveni više od onih kojima bi trebao bit crven kao unutrašnjost lubenice. I to sa košticom u grlu. Šamarčina koja nam je trebala, šamarčina koja bi nam trebala otvorit ladicu od usta i ako smo iole pametni i kvalitetni kako se predstavljamo, početna ideja bi trebala sama izać` iz usta. No, očito je šamarčina koju smo dobili zalijepila usta nekih čelnika. No, moja ne…

T-Treneri. Malo više poštovanja prema trenerima, vjere i slobode u radu, a malo manje smjena i otkaza, podcjenjivanja. I tog trenera treba adekvatno i platit, na neki način zaštiti, osigurati im miran rad, a ne nakon tri poraza potjerati. Treneri moraju jednostavno biti profesionalci i da im jedina dužnost bude da rade s djecom, a ne da budu domari, skupljači lopti, organiziraju prijevoze, opravdavaju sate u školama i slično. Imamo svitu dobrih trenera, od onih koji rade vani, pa do domaćih, mladih koji dolaze. No, mi kao da smo nesposobni to iskoristiti, mi ćemo se prije prepucavati i podcjenjivati rad jednog Gjergje koji je u Belgiji osvojio sve što se moglo osvojiti, Rimac za sada radi dobar posao sa Cedevitom, Golemcu se čudi cijela Slovenija i regija, no uvijek ima onih bisera koji ne vole ovog, ne vole onog, ovaj nije dobar, ovaj ne igra zonu i tako, a sve to jer je očito neki interes u prvom planu. Tu treba presjeći više i stati u njihovu zaštitu i dati im povjerenje. Kako god se on zvao, kvaliteta i uspjeh moraju biti prvi izbor, a ne što piše na osobnoj.

U-Uljebi. Riješavanje uhljeba i onih koji se previše brinu o košarci, točnije koji puno zuje, a malo meda daju, pod hitno. Savez treba radnike, ljude sa idejom, ljude koji će privući sponzore, a ne košuljaše koji „svoje igrače“ raspoređuju po klubovima.

V-Vizija. I to kao da nemamo, što se posebno pokazalo u ovim kvalifikacijama. Zvani su svi živi i ne živi, promijenilo se pet kapetana, kao pomladili smo ekipu, a na kraju su ti mladi imali mrvice. Je li to bila predstava za javnost ili nešto drugo, ne znam točno, ali ostao je dojam da je ovo prvo. I što je najgore, od sve te gomile igrača, mi nismo nikog izbacili kao potencijalno novo rješenje, ili za beka, ili za šutera ili za centra. Što je Anzulović tu vidio stvarno treba dobro promotriti i razmisliti, ali tu nije bilo nikakve vizije, a ona nam je sad prijeko potrebna.

Z-Zajedništvo. Dvije glave ipak znaju više od jedne. Mi u ovoj situaciji u kojoj smo sada trebamo to zajedništvo više nego ikad. Dotakli smo dno iz kojeg jednostavno možemo van samo svi skupa zajedno. Kvalitetnih trenera imamo, kvalitetnih igrača imamo, kvalitetnih stručnjaka imamo i netko bi trebao okupiti cijeli stručni tim, sa samo jednim ciljem-stabiliziranjem naše košarke, kako bi se našao pravi put ozdravljenja. I tu odmah treba stavit po strani sitne osobne interese, kojih ima izgleda previše.

Ž-Želja. Reprezentacija je svetinja. Za reprezentaciju trebaju igrati oni koji to žele, pod uvjetom, jasno, da su zaslužili poziv. Nagovarati nekog, a on se dvoumi, nema preveliku želju, ne da nema smisla, nego je nedopustivo. Hoćeš ili nećeš? Putevi preko mama i tata, moljakanja, tri kruga razgovora i te pizdarije, ZABORAVITE.

 

I tako sam došao do kraja ove moje abecede, iako nisam doktor, više je nego jasno da nam je ozdravljenje potrebno. Kao što je i Bogdanoviću, Šariću, Simonu i Žižiću potrebno svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre. No, jebiga, nije ih imao tko odvest tamo.

Je li naša reprezentacija dobila svog Antu Čačića? Je. Nadam se samo da će i završit kao Čačić.

 

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype