Košarkaške “neznalice” idu po EP, unatoč vašoj novoj dozi pljuvačine

Ne razumijem…

Prije par dana HKS je objavio popis reprezentativaca na koje izbornik Veljko Mršić računa za drugi kvalifikacijski ciklus, koji se igra slijedeći tjedan u Turskoj. Naše momke čekaju utakmice protiv Turske i Švedske, u dva dana.

Hrvatska putuje dolje sa dvije pobjede iz veljače, protiv Švedske i Nizozemske i nalazi se dobroj situaciji, jedna pobjeda u Turskoj bi vrlo vjerojatno potvrdila plasman na EP.

No, ovaj je tekst više baziran na reakcije nakon popisa igrača koji bi trebali sudjelovati na ove dvije utakmice. Rekao bih PONOVNO, s obizrom da sam gotovo pa isti tekst pisao prije nekih osam mjeseci, prije početka tog kvalifikacijskog ciklusa i utakmica u Zagrebu i Nizozemskoj. Vjera!

Mali krug ljudi je vjerovao da će Hrvatska uhvatiti dvije pobjede. Redale su se sumnje u sve. Kakav Mršić, šta je on napravio u karijeri…koji Ukić, prestar je, sve ga boli…odakle ste izvukli tog Drežnjaka, izgorit će u debiju…šta Marčinković radi na tom popisu, ima boljih od njega…kakav Mavra, taj jedva u Zadru igra. Apsolutno nitko nije valjao. Bili su nesposobni. Opet će se sramotit. Pobjedit će nas strašna i neugodna Nizozemska. Red pljuvanja, red pesimizma, red nepoštovanja. To je Hrvatska, to su njeni izbornici.

I onda je Hrvatska krenula sa 2:0 u kvalifikacije. I onda “Napunio Draženov dom kao nekada kada je igrala reprezentacija“. I onda je “Drežnjak bio otkriće”. I onda je “Ukić bio Bog košarke”. I onda je “Mršić baš pokazao nove smjernice i ozbiljnost”. I onda je “Hrvatska izgledala furiozno”. I onda je “Željko Šakić bio nebeski skakač”. Čak je odjednom i “Hrvoje Perić bio dobar”. Sve je bilo sjajno!

Sad opet ništa ne valja. Ne valja Mršić jer “Ne radi ništa dobrog u Zadru”. Ne valja Rok Stipčević jer “Malo ga se zove, malo ne, nema ništa od toga”. Ne valja Roko Prkačin jer je “Mlad je i bezveze ga se gura”. Ne valja Mavra “Jer ne može čuvat stolicu”. Ne valja Ukić opet jer eto, “Ne igra ništa u Cedeviti.” Sve potjerat.

Razumijem da košarkaška javnost nije oduševljena stanjem košarke, da možda ima neke zamjerke na rad Saveza, da joj ide na živce Mario Hezonja, da je ljuta na FIBU i sve pizdarije oko pravila tko smije, a tko ne smije igrati, da je ljuta na NBA ligu i njen raspored…sve to razumijem, ali ne razumijem zašto nema vjere u ono što imamo? Možda stvarno na popisu ima prostora za još neke igrače koji su u dobroj formi, ali toga će uvijek biti, ne mogu svi biti zadovoljeni i zadovoljini. Razumijem da je košarkaška javnost možda i ljuta na Mršića, koji se muči u Zadru, no klub i reprezentacija su dva različita svijeta, a ako ste imalo unutra, toga ste morali biti svjesni od prvog dana kada ste se zainteresirali za ovaj prekrasan sport. No, i dalje opet ne razumijem novu dozu podcjenjivanja i prije nego su momci uopće i otputovali u Tursku? Čime su to zaslužili? Što ne valja i sa 2/0 omjerom? Jesmo možda trebali imati 4/0 iz dvije utakmice?

Rekao sam i tada, da ćemo nakon Nizozemske vikati “Oba su pala”. I vikali smo. Vjerujte i sada. Čujemo se poslije 29.11…

Foto: HKS

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype