Kad čovjek pomisli da ne možemo niže, stigne novo iznenađenje.
Rekao sam neki dan da mi se više stvarno ne da pisat o problemima oko reprezentacije i naše košarke, ali eto, j..ga, jače je od mene. Jučer je u HKS-u održan nekakav sastanak, tema izbornik. Većina nas košarkaških fanatika i zaljubljenika u ovaj prekrasan sport, nadali smo se da će već sa utorkom ujutro Anzulović biti bivši. No, eto ni utorak, ni srijeda nisu donijeli ništa novo, na radost svih nas.
Očekivali smo ajde četvrtak i taj sastanak, ili kako god se to nazvalo, kako bi nam sunce izašlo na oči. I sastanak je stvarno i održan. Nakon njega izlazi Anzulović van i: “Nema nikakvih problema. Ostajem izbornik i dalje.” Zaključak: SVE JE U REDU!
E pa baš nas j…te. Baš nas j…te.
Znao je gospodin Slavko Cvitković, kad je prije nekoliko godina u kamere državne televizije pogriješio u jednoj rečenici i rekao “košarkaški sladokurci” umjesto “sladokusci”, da ćemo mi to biti jednog dana.
Eto, napravili ste od svih nas košarkaške sladokurce. Baš nas j…te.
Ali eto, opet ću ja bit uporan, pa ću reći da se nadam da je taj četvrtak samo donio jednu odluku koja je samo prolongirana i da nitko nije uspio u par dana pronaći adekvatnu zamjenu za Anzulovića i da im treba vremena. Ili jednostavno nitko ne želi preuzeti vruću klupu. Ili kako je danas moderno reći, “nitko ne želi preuzeti odgovornost”.
Albert Einstein je davno izjavio: “Samo su dvije stvari na svijetu beskonačne, svemir i ljudska glupost, samo što za svemir još nismo sigurni.”