U svojoj 36. godini života naš sugovornik Krešimir Lončar, rođeni Splićanin, igra sezonu u Wurzburgu u Njemačkoj. Nakon što je prošle sezone zaradio nezgodnu ozlijedu ruke, Krešo se polako vraća u natjecateljski ritam i ponovno igranje. Nakon što je igrao u Benettonu, Valenciji, UNICS-u, ALBI i Khimkiju, skrasio se u Njemačkoj u Wurzburgu, u kojem planira novi život, život nakon igračke karijere. Krešo nam je u razgovoru otkrio kako ide oporavak, koliko ga cijene u novom klubu, koji su mu planovi u nastavki karijere i još dosta toga.
Krešo, iako si u pomalo veteranskim godinama, još uvijek igraš na visokoj razini. Potpisao si ljetos novi ugovor sa sadašnjim klubom Wurzburgom.
Prošle godine sam u ožujku slomio zglob lijeve ruke pa sam bio prisiljen pauzirati 6 mjeseci. Nisam želio tako završiti karijeru pa sam odlučio probati još jednu sezonu.
Wurzburg je odmah uskočio sa novom idejom oko ugovora…
Tako je. Klub je ponudio novi ugovor sa opcijom da nastavim raditi u klubu nakon karijere, tako da se nisam trebao dvoumiti.
Prošla sezona je bila dosta dobra za tebe. Statistički je to bilo 11,6 poena i 3,3 skoka po utakmici. Jesi li zadovoljan?
Prošla godina je bila super, igrao sam dosta, ali nažalost ozlijeda me zaustavila. Naravno da sam bio zadovoljan, pošto posjedujem njemačku putovnicu vodim se kao Njemac i bio sam u Top3 “Njemača igrača” po statistici.
Očito je da te zdravlje služi, čim „traješ“ toliko dugo i kvalitetno?
Nažalost ruka se nikako ne vraća na stanje prije ozlijede i mislim da ću biti prisiljen objesiti “kopačke o klin” na kraju ove sezone.
U usporedbi sa Rusijom, Ukrajinom, Italijom i Španjolskom, kakva je liga u Njemačkoj? Pored standardne ALBE i Bayern se izdigao prilično zadnjih nekoliko sezona…
Njemačka liga napreduje svake godine, ima sve više dobrih klubova i financijski je primamljivija za igrače. Rade se dvorane i ulaže u djecu i omladinske pogone.
No, ono najbitnije je…
Kada se ugovor potpiše to se i dobije, ne kao u Grčkoj, Turskoj ili nekim drugim ligama, gdje imate učestale probleme sa kašnjenjem ili uopće neplaćanjem. Ovdje toga nema.
Gdje se po kvaliteti nalazi Wurzburg?
Moj klub je prošle godine imao 19 pobjeda i završili smo na 9. mjestu sa istim bodovima kao osma ekipa. Ove godine smo zasad na 13. mjestu, ali mislim da ćemo se do kraja dignuti i ući u top 10.
Ulažu li Njemci sve više i više u košarku? Naravno, neusporedivo je sa nogometom, no dojam je da košarka postaje sve popularnija kod Švaba.
Istina, ulaganja su sve veća i veća. Mi trebamo za 2-3 godine dobiti novu dvoranu, vrijednu oko 38 milijuna eura, što dovoljno pokazuje gdje je došla košarka ovdje.
Ti ćeš to i dočekati ovdje. Plan ti je da ostaješ tamo…
Ja ostajem ovde živjeti, radim kuću tu, također imam kuću u Splitu pa kombiniram ljeto/zima sa odlascima i dolascima.
Sigurno je da postoji neki poseban razlog koji te vuče da ostaneš dugotrajno u Njemačkoj…
Odlučio sam ostati u Njemačkoj košarci raditi, jer vidim bolju budućnost nego kod nas, možda u nekoj ulozi skauta ili slično, a i studiram ovdje sportski manadžment.
Biti ćeš u prednosti i za naše igrače, kojima je Njemačka oduvijek bila obećana zemlja.
Naravno da ću tražiti mlade igrače na području bivše Juge, jer to je po meni najtalentiranija baza u Europi. Samo treba prepoznati potencijal i pretvoriti te juniore u seniore. To je najteži dio posla. Za sada ću biti scout/sportski menadžer kluba pa ću vidjeti kako će se razvijati moja karijera poslije košarke. Nemam žurbe nigdje, treba samo raditi.
Još ćemo se vratiti tamo na tvoju karijeru. Koji bi uspjeh iz bogate karijere posebno izdvojio? Nagradu za najboljeg krilnog igrača VTB lige koju si dobio?
Najveći uspijeh mi je bio Finale Eurolige sa Benettonom protiv Barcelone iako tu utakmicu nisam igrao, imao sam 18 godina, Što se tiče utakmica gdje sam igrao sigurno Eurocup i Vtb liga sa Khimkijem te Kup Rusije sa Kazanom.
Pretpostavljam da se često sjetiš Zadra i onog tužnog poraza u finalu juniorskog prvenstva Hrvatske od Francuske 2000. godine…
Sjetim se često tog finala u Zadru, jer se svi igrači sa tog finala lagano ostavljaju pa kad pročitam te novosti sjetim se kako je vrijeme brzo proletilo, hahahaha.
I za kraj ću te pitati standardno škaklivo pitanje. Jesi li pratio reprezentaciju u svim ovim mukama kvalifikacija koje smo imali?
Reprezentaciju sam gledao i jednostavno neman što komentirati. Puno pametnijih i košarkaški upućenijih ljudi je dalo svoje viđenje situacije tako da još jedna izjava ili savjet sa moje strane stvarno nemaju smisla.
No, unatoč tome Krešo ima poruku za kraj za mlade igrače koji dolaze:
Jednostavno bi poručio mladim igračima da se zaključaju u dvoranu i rade, ako su dobri igrači isplivat će kad tad. Ako nisu, neka se ostave košarke dok je vrijeme i uhvate se knjige ili nečega drugoga.
I tako je jedan od naših “veterana” zaključio ovaj razgovor i nastavio polako brojati dane do igračke mirovine.