Biti mladi igrač u Hrvatskoj, ali i ozbiljnije participirati u njoj, danas je vrlo teško. Reći da mladi igrači imaju previše prilika u Premijer ligi ne bi bilo istinito, tek tu i tamo možemo pričati o nekoj ozbiljnijoj minutaži za ponekog igrača. Razlozi tome su različiti. Neke momčadi čak i nemaju mlade igrače u rosterima, da sada ne idemo u detalje, oni koji prate našu košarku to već znaju, dok neki silom prilika, prije svega zbog nestabilnog financijskog stanja, moraju dati priliku mladima, ali daleko je to od onog što bi mi svi htjeli.
Naravno, svaka priča ima dvije strane. Jedna je ova navedena, druga je ona od igračeva. Sve je to, rekao bih, pola pola, negdje na polovici nekakvih postotaka tko je “kriv” za takvo stanje. Možemo pričati i o nekim lošim trenerskim navikama ili odlukama, a možemo i o igračima, koji ili ne rade dovoljno na sebi ili nemaju strpljenja. Pa onda imamo različite scenarije. Od toga da se neki čak i ostavljaju košarke jer nisu pronašli neki svoj put ili cilj, koji nekada bude možda i pomalo nerealan. Neki se zapute u neke druge krajeve, tražeći druge prilike, sa mišlju da će im tamo biti bolje nego u Hrvatskoj. Netko na tom putu ispliva, netko se utopi do kraja. Ipak, možda i ključna stvar u cijeloj priči se svodi na dvije-tri riječi: rad, vjera i strpljenje. Ovo posljednje nekada zna i biti ključno.
Iz današnje perspektive, ovu posljednju rečenicu možda najbolje opisuje slučaj Krševana Klarice iz Zadra. “Snajper” sa Voštarnice, kako ga često zovu navijači, je konačno dočekao svojih “pet minuta” u dresu najdražeg mu kluba. Prve košarkaške korake napravio je u legendarnoj Voštarnici, a onda je prošao sve kategorije u omladinskom pogonu, 2021. godine je potpisao prvi profesionalni ugovor sa Zadrom, uz jednu želju.
“Ovo je ostvarenje dječačkog sna za mene. Nadam se da ću jednog dana biti važan član prve ekipe i da ću pred punim tribinama osvojiti trofeje za ovaj Klub i Grad.”
Nositi dres Zadra nekada je stvarno teško, neki čak idu toliko daleko da to uspoređuju sa onim Hajdukovim. Očekivanja su uvijek najveća, a kritike uvijek prisutne. Uz sve to, kada vas dočeka sudbina da iz juniora uspijete izboriti mjesto u seniorskoj vrsti, morate biti spremni da mrvice. Tako je uvijek bilo, ne samo u Zadru. Zna se jako dobro da je prijelaz iz juniora u seniore, gotovo na svim nivoima, najteže razdoblje u košarkaškoj karijeri. Igrači se tada susreću sa većinom starijim i fizički nadmoćnijim suigračima i taj prijelaz stvarno nije lak za nikoga, ali jednostavno vaša glava mora biti spremna da to sve procesuira i da se okrenete teškom radu. I strpljenju, o kojem sam pisao ranije gore. Klarica je, iz današnje perspektive, sve to negdje imao spremno u svojoj glavi. Vodio je bitke na treninzima sa prvom momčadi, a paralelno nastupao za razvojnu momčad Jazine, gdje je skupljao iskustvo Prve lige, ali i gradio neki svoj imidž te samopouzdanje, koje bi mu jednog dana donijelo pravu priliku u prvoj momčadi.
Bilo je tu svega. Odlazaka i putovanja na utakmice gdje si osuđen samo gledati kako drugi igraju, dok vjerojatno u sebi kipiš od bijesa što ne igraš. Bilo je slučajeva, znam to jako dobro, kada sam i sam kritizirao trenere da ni na 20+ u zadnjim minutama nekada ne daju nekoliko minuta mladim igračima, a bio je u tim slučajevima i sam Klarica. Ipak, on je i iz toga izašao jači. I imao je, opet ponavljam, strpljenja. U takvim trenucima, mladi igrač mora dobiti neku vrstu podrške i iz vanjskog svijeta. Tata Toni Klarica je bivši košarkaš i siguran sam da je imao odlične savjete svome sinu, iako je mogao nakon dvije godine ići linijom manjeg otpora. Pokupiti stvari, “Nećete vi maltretirati mog sina” (obrazac ponašanja današnjice) i dići sidro. Danas tu mnogi roditelji rade veliku grešku. U svojoj djeci vide nekakve bankomate, svaljuju krivicu na trenere, Uprave i donose samostalne odluke, koje većinom, tako ishitrene na kraju budu pogubne. A djeca u tim godinama ipak i dalje slušaju svoje roditelje, nekad kroz naočale, bez prave slike o samom sebi, ali i okolini u kojoj se nalaze. Ovdje to nije bio slučaj…
Isti taj Klarica je danas dočekao svojih “pet minuta” u, za njega, svetom dresu. Bio je itekako svjestan da će rad, vjera i strpljenje jednog dana doći na naplatu. Danas je on izuzetno važan kotačić Jusupove momčadi, koja je izranjavana ozljedama kao nikada do sada. Možda je i tu razlog njegove velike minutaže i prilike, ali vjerujte, da nije bilo u njegovom slučaju one tri magične riječi, mogao bi Zadar imati sto ozlijeđenih, da Klarica nema kvalitetu, ne bi sigurno danas pričali hvalospjeve o njemu. Da, u ovom su se trenutku potrefile neke stvari, ali učinak koji ima u posljednje vrijeme opravdava gotovo sve navedeno.
Tri godine kasnije, od potpisivanja profi ugovora, Klarica uživa veliko povjerenje Danijela Jusupa. Gledajući Premijerku, Klarica je igrač sa najviše odigranih minuta (503), drugi je strijelac ekipe (10,1 prosjek), drugi je tricaš ekipe te četvrti po ukupnoj valorizaciji.
Na devet utakmica ove sezone u domaćem prvenstvu bio je dvoznamenkast, a izdvojiti ćemo utakmice protiv Šibenke (prva 35 minuta, 24 poena, druga 40 minuta, 27 poena), Dubrovnika (40 minuta, 23 poena), a još je zapažene uloge imao u utakmicama protiv Cibone (13 poena), Osijeka (12 poena), Zaboka (15+13 poena) te Alkara (14 poena).
Osim u Premijerki, Klarica je dobio povjerenje i u ABA ligi u posljednje vrijeme, sa zapaženim ulogama u nekim pobjedama. Izgledalo je to otprilike ovako do sada u regionalnom natjecanju: Mega (24 minute, 12 poena), Borac (15 minuta, 12 poena), Mornar (17 minuta, 14 poena), Cibona (30 minuta, 10 poena), Igokea (23 minute, 13 poena), SC Derby (32 minute, 20 poena) te Budućnost (28 minuta, 17 poena).
Sa 21 godinom, Krševan danas ima dva naslova prvaka Hrvatske te jedan naslov pobjednika Kupa Krešimir Ćosić. Uopće nije loše…
Foto: ABA liga / Zvonko Kucelin