Furnir je uspio kroz razigravanje osigurati ostanak u Premijer ligi i slijedeće sezone.
Košarkaški klub Furnir je pod ravnanjem Jeronima Šarina uspio izboriti premijerligaški status i u slijedećoj sezoni, kroz razigravanje protiv Dinama, pobjedama u obje utakmice i tako na najbolji mogući način završio sezonu. Situacija u kojoj su se našli, sigurno nije zamišljena na početku sezone, koju je na klupi započeo Vladimir Krstić.
Furnir je imao dosta prometno ljeto kada je svlačionica u pitanju i to u oba smjera. Klub su napustili Filip Šimović i Stipe Ćubrić, koji su se otisnuli na Jug, u prvoligaša Dubrovnik. Ćubrić se nakon ozljede koljena i vratio na pripreme Furnira, no njegov oporavak nije tekao prema planu pa se odlučio na igranje u rangu niže. Pouzdani centar Kristijan Šutalo iznenađujuće je također napustio Furnir i potpisao za Hermes Analiticu, a od odlazaka treba spomenuti da je nakon nekoliko kola i Dorian Jelenek zatvorio vrata Furnira i otišao u prvoligaša Zapruđe.
Sve to trebalo je pokrpati pa se krenulo u potragu za pojačanjima. Playmakerska pozicija upotpunjena je Lukom Pandurićem, koji je zadnji angažman prije toga imao u Škrljevu, gdje je prošle sezone odradio prvi dio sezone, a stigao je u Furnir u statusu slobodnog igrača. Sa Cibonom su dogovorene dvije posudbe pa su tako u Dubravu stigli Lukša Buljević i Danko Branković, a iz istog pravca je stigao Mihajlo Jerković, krilni centar, koji nije prošao probu pa je potpisao za Furnir. Posljednja dva pojačanj bila su možda i najzvučnija. Nakon osam godina u klub su se vratili Mislav Brzoja i Matej Buovac, dvojac koji pokriva vanjske pozicije i koji je trebao donijeti mir i iskustvo na terenu. Od prošle sezone u klubu su ostali Ante Smolić, Fran Vujić, Petar Perić, Ivan Tvrtko Majić, uz nekoliko mlađih igrača koji su čekali priliku sa klupe.
Furnir nije najbolje krenuo u sezonu, pogotovo kada se gleda kadar sa kojim je Krstić raspolagao. U prvih pet utakmica, upisana je samo jedna i to domaća pobjeda protiv Vrijednosnica, dok su četiri poraza doživjeli od Alkara, Škrljeva, Sonika i Hermesa. Raspoloženje se malo popravilo slavljem protiv Šibenke, no uslijedila su četiri nova poraza od Zadra, Splita, Cibone i Zaboka, a onda su Krstićevi momci u posljednjem kolu prvog dijela iznenađujuće slavili protiv Gorice na domaćem parketu. Prvi dio sezone završen je sa omjerom 3/8.
Prvi problem sa kojim su se susreli nakon prvog dijela je povratak Danka Brankovića u Cibonu, nakon tromjesečne posudbe. Branković je u prvom dijelu bio na prosjeku od 11 poena i 6 skokova pa je njegov odlazak trebalo nekako nadoknaditi. Već u prvoj utakmici drugog kruga, protiv Alkara se osjetio njegov izostanak i upisan je deveti poraz u sezoni. Slijedeće kolo, Furnir je ponovno slavio protiv Vrijednosnica i dočepao se četvrte pobjede u sezoni i to bez Brzoje, koji je nakon Alkara napustio Dubravu i otisnuo se u Crnu Goru. Rupu u reketu, nastalu odlaskom Brankovića, Furnir je popunio dovođenjem Boscovog centra, Makur Puoua, koji je u prvom dijelu Prve lige bio na double-double učinku od 14 poena i 10 skokova. Nažalost, u međuvremenu klub je napustio i Matej Buovac pa je Krstić bio primoran potražiti pojačanje i na bekovskoj poziciji i svega nekoliko dana po ulasku u 2021.godinu, ugovor je do kraja sezone potpisao Isabell Tramaine, razigravač koji je doveden kako bi ponudio neka nova riješenja u napadu. No, niti on nije uspio znatno poboljšati situaciju. Drugi je dio za Furnir bio katastrofalan, a kulminirao je krajem siječnja, kada je nakon uvjerljivog domaćeg poraza od Zaboka, smijenjen Vladimir Krstić. Na gostovanju u Zadru, momčad su vodili Darko Krunić i Boris Gnjidić, a sa posljednjim danom siječnja, za trenera je imenovan Jeronimo Šarin, koji je trebao spasiti situaciju u kojoj se Furnir našao. Krenuo je Šarin porazom od Cibone te ispadanjem iz polufinala Kupa od Splita, uz jako dobar otpor njegove momčadi na Gripama.
U međuvremenu je ostao i bez Lukše Buljevića, koji se nakon šest mjeseci vratio u Cibonu. Za Šarina su uslijedili porazi od Zadra, Gorice i Škrljeva, a on je svoju prvu pobjedu dočekao u direktnom dvoboju za ostanak protiv Hermesa. Ono što je bilo vidljivo njegovim dolaskom je da je momčad na nekin način prodisala i proigrala, unatoć upisanim porazima. Uslijedile su Furniru tada utakmice trećeg kruga protiv direktnih protivnika, a glavni zadatak je bio izbjegavanje 11.mjesta, koje vodi u doigravanje. I nije najbolje krenulo, upisani su porazi u Sinju od Alkara te domaći od Vrijednosnica, a i na gostovanju kod Šibenke. Utakmica sa Zabokom bila je biti ili nebiti, a na kraju je završila uspješno i Šarin je konačno skinuo malo tereta sa leđa i konačno dobio pravu potvrdu dobrog rada. Već je tu bilo vrlo jasno da će Furnir u dodatne kvalifikacije i da ga Hermes više ne može stići pa se ekipa počela pripremati na ta dva dodatna dvoboja. Poraz u Škrljevu se nije dramatično shvatio, no već slijedeći vikend u Dubravi je pao Sonik, za samo potvrdu dobre forme Šarinove družine. Posljednje tri utakmice donijele se tri teška protivnika, Cibonu, Goricu i Split, gdje je ova momčad teško mogla do iznenađenja, iako joj ona nisu niti trebala.
Uspio je Šarin u svom mandatu, kada je u pitanju taj regularni dio, izvući Furnir iz jedne letargije i negativnog niza te ga doveesti u, na neki način, mirnu zonu i pripremati za dodatna dva dvoboja protiv poraženog finaliste doigravanja Prve lige. To je na kraju bila ekipa Dinamo Zagreb, koja se za doigravnje dodatno i pojačala pa je Šarin sa svojim momcima bio na oprezu, pogotovo što su te utakmice igrane na koš razliku. Na njihovu sreću, uz dosta muke, ostvarene su dvije pobjede, vrijedne ostanka u Premijer ligi i slijedeće sezone. Osim Premijer lige, Furnir je i uhvatio treće polufinale Kupa Krešimir Ćosić u povijesti, gdje su ove sezone ispali od Splita na Gripama, uz prilično dobar otpor u toj jednoj utakmici. Završena je sezona sa ukupnim omerom 7/26, uz dvije pobjede u dodatnom doigravanju.
Posebno je bolan bio drugi krug Premijer lige, u kojem je Furnir upisao samo 1 pobjedu i čak 10 poraza, što mu je zakompliciralo situaciju i dovelo ga do toga se u završnici sezone suoči sa određenom dozom stresa. Ipak, treći, možda i ključni krug, odrađen je dobro i tu se definitivno vidjela ruka Šarina, koji je uspio uhvatiti tri pobjede i razbuditi momčad i vratiti im samopouzdanje.
Šarin je definitivno unaprijedio igru Furnira svojim dolaskom, pogotovo kada se uzme u obzir da je, za razliku od Krstića, bio bez čak četvorice igrača, koji su bili gotovo pa nosioci: Brzoje, Buovca, Brankovića i Buljevića. No, zato je u imao raspoloženog Isabella, koji je pokazao da je veliko pojačanje, pogotovo u napadačkom dijelu igre, gdje je Furnir njime dobio sigurnost i širinu, ali i konstantnost i stalnu napadačku prijetnju. On se kroz 21 odigranu utakmicu uspio prometnuti u glavnog igrača ekipe i bit će zanimljivo vidjeti kako će se rasplesti situacija oko njega i Furnira kada je u pitanju slijedeća sezona. Isabell je bio prvi strijelac sa 19,1 poenom u prosjeku, prvi asistent sa 5,09 asista u prosjeku te je bio najbolji igrač prema konačnoj valorizaciji, a u ukupnoj statistici mu je titula najboljeg strijelca lige pobjegla za svega nekoliko poena.
Osim njega, vrlo dobru sezonu imao je i Luka Pandurić, koji predvodi većinu statističkih podataka u sezoni. Odigrao je Luka najviše minuta od svih igrača (1011), zabio najviše poena (461 ukupno, 13,1 u prosjeku), imao najviše asistencija (116 ukupno, 3,3 u prosjeku), najviše osvojenih lopti (36 ukupno) i najbolji tricaš ekipe (59 postignutih trica) te na kraju drugi igrač ekipe po konačnoj valorizaciji.
Od ostalih igrača dobru sezonu imao je centar Ante Smolić, koji je bio na prosjeku od 8,8 poena i 5,1 skoka i bio ukupno treći najučinkovitiji igrač ekipe, a uz njega dobre brojke imao je i Mihajlo Jerković. On je u 35 odigranih utakmica ubacivao prosječno 9,8 poena i hvatao 5,05 skokova.
NAJBOLJI STRIJELAC: Isabell Tramaine 19,1 po utakmici
NAJBOLJI SKAKAČ: Ante Smolić 5,1 po utakmici
NAJBOLJI ASISTENT: Isabell Tramaine 5,09 po utakmici
NAJVIŠE MINUTA: Luka Pandurić 1011 ukupno / 28,8 po utakmici
MVP: Isabell Tramaine
