Vlada RH je odlučila pomoći sportu sa 40 milijuna. Super. No, gospodo kasnite nekoliko godina.
“Bolje spriječiti nego liječiti” u Hrvatskoj ne vrijedi. To je sada sasvim jasno.
Vlada je upravo donijela odluku o mjerama pomoći sportu u Hrvatskoj. Sportu koji je upravo Hrvatsku i njih toliko puta prezentirao u svijetu, da niti jedna novčana mjera ili pomoć, ne bi nadoknadila što su sve sportaši za ovu zemlju napravili. Dostojno i sa srcem. Nikada.
Sportaši su prilično stradali u svoj ovoj situaciji. I kad čujem teorije da pored svih problema koji su nas zadesili, netko misli na sportaše i govori kako ne bi trebali biti na listi prioriteta za pomoć, iskreno muka mi je. Muka mi je jer upravo ta masa ugurati u prvi red na dočeku i kad bude trebalo opalit selfie sa rukometašima, nogometašima, a možda jednom i sa košarkašima.
Većina ih je ostala bez primanja, jer se u nekakvoj praksi danas ugovori potpisuju na godinu dana, ali primanja imate 7-8 mjeseci, dok u mjesecima u kojima nema natjecateljskog dijela, primanja nema. U već prilično teškoj situaciji, kada su nekima primanja minimalna, nekima i ne redovita, zamislite kako je onima koji su ostali bez primanja u višemjesečnom periodu. O raskidima ugovora da i ne pričam, kao i otkazivanju stanova. Većina njih u svojim klubovima ima amaterske ugovore, a profesionalne obaveze.
I mi tu ne pričamo u nikakvim velikim zvijezdama, jer takvih nažalost u Hrvatskoj nema, no ne znači da ih u budućnosti neće biti. No, neće ih biti ukoliko se Vlada bude ovako odnosila prema sportu. Tek sada, kada je osim teških bolesnika i naš sport došao na respirator. I sad se treba spasiti sa 40 milijuna kuna.
Gospodo, svaka vam čast, no mišljenja sam da kasnite sa milijunima kuna. Prilično. Kasnite i sa Zakonom o sportu. Ne samo o ubacivanju nekakvih Zakona o regularnosti, nego sa propisima o financiranju sporta. Onih koji to žele financirati, a ne mogu.
