Tko su ljudi gušteri, a tko je Babaroga Hrvatske košarke?!
Ljudi koji misle, tvrde i provode svoje teze i misli da je ABA liga kriva za propast naše košarke su većinom isti oni koji godinama nisu mrdnuli prstom (možda i mišem) u smjeru da ožive našu košarku.
No, zato već godinama jedno te isti vjetar puše iz jedno te istog pravca u jedan totalno krivi pravac. ABA liga ima svojih manjkavosti, to uopće nije sporno, nekada su stvari u njoj stvarno ne gledljive i o tome se treba pričati, no zanimljiva je činjenica da ćemo o njoj pričati svugdje i uvijek, ali o pravim problemima sa kojima se susrećemo ćemo i dalje gurati pod tepih. Iz sezone u sezonu, iz godine u godinu.
O ABA ligi ćete čitati i slušati na svakom koraku, ali o nesposobnim ljudima nećete ili ne smijete, isto je na kraju krajeva.
Kolega Miroslav Nađ je napisao jedan zanimljiv osvrt na “tekuću problematiku”, a činjenicu koju je napisao je nešto između sarkazma i realnog stanja, koje morate shvatiti. Prenosimo ga u cijelosti…
Ponovo se u zadnje vrijeme u košarkaškoj javnosti pojavljuju napisi, pišu se kolumne kroz koje se traže ljudi gušteri i babaroge koji su uništili Hrvatsku košarku. Pa tko su ti ljudi gušteri i ta babaroga koja nam je uništila košarku i još uvijek ju uništavaju i marginalizira u suradnji s neizbježnom Udbom.
Naravno pogađate to je ABA liga (babaroga) predvođena Beogradskim blizancima i njihovim ograncima (ljudi gušteri) u suradnji sa sudačkom organizacijom (Udba).
Što se sve stavlja ne teret toj groznoj zločinačkoj organizaciji koja prema nedavnom tekstu uglednog sportskog glasila? Prema teoriji zavjere u spomenutom tekstu ta babaroga predvođena ljudima gušterima koristi naše klubove u svojoj ligi kako bi im bili služili kao topovsko meso i nikako neće dopustiti da isplivaju već uvijek moraju biti u ladici u koju su smješteni. Naravno sve to ide uz svesrdnu pomoć sudačke organizacije na čijem čelu je očito udbaš Srđan Dožai, čovjek koji sve čini kako bi potkopao hrvatske klubove.
Probajmo demistificirati tu babarogu i demone pa i samu udbu. Naravno da se slažem s činjenicom kako u ligi ima dosta u najmanju ruku upitnih stvari koje narušavaju regularnost. Odgađanje utakmica i kalkulacije oko termina odigravanja. Filijale određenih klubova u istom rangu natjecanja. Dvostruki kriterij kod odgoda utakmica zbog bolesti (slučaj Borac). Upitni kriterij što je u određenim dvoranama dopušteno, dok u drugima nije (slučaj Zadar). Naravno da je od strane sudaca bilo pogrešaka koje su ponekad utjecale na ishod. No nikako se neću složiti s tvrdnjom kako je sve to režirano i kako je to glavni razlog srozavanja košarke u Hrvatskoj. Takve tvrdnje mi spadaju u torije zavjere kakvih bi se postidio ni David Icke osobno.
Njihova liga. Zar nisu i naši klubovi suvlasnici te lige, s jednakom pravom glasa kao i ostali suvlasnici. Njihova liga je samo zato što smo imali nesposobne predstavnike koji nisu bili u stanju izboriti se za bilo što, osim za sebe u ponekom slučaju. Nije Nebojša Čović birao te ljude da predstavljaju naše klubove. On se borio za status svog kluba, vrlo često amoralno gazeći po drugima, ali naši predstavnici su mu to omogućili svojim glasovima, nisu se usprotivili već su ga podržali.
Krajnje je vrijeme da pogledamo u čarobno ogledalo te upitamo: “Ogledalo, ogledalce moje, za stanje Hrvatske košarke kriv tko je?“
Kako ogledalo ne zna lagati, odgovor bi bio vrlo jednostavan: “Gledate u njega“. Naravno gledamo vlastiti odraz u ogledalu, bez da vidimo babarogu, ljude guštere i da iza ugla viri Udba.
Godine “kriminalnog“ rada u klubovima, su ih dovele na prosjački štap i na takav ugled da se eventualni sponzori ne žele nikako dovesti u kontekst s klubovima jer bi dobili samo negativnu reklamu. A to vodstvo klubova nam nisu postavili iz ABA lige ili Beogradskih blizanaca.
Postavit ću ujedno pitanje koja je alternativa? Prvi ću podržati ideju i projekt koji će makar i za svega nekoliko koraka unaprijediti košarku. Odgovor Europska natjecanja nije odgovor, to je samo san, java je puno surovija. Budimo realni, mi u Europska natjecanja nismo u stanju doći, niti nam ih savez može osigurati, u što smo se uvjerili prethodne dvije godine. Zar je alternativa Premijer liga ili Alpe Adria, koje su jedina druga realnost van ABA lige, koja upravo kroz ozloglašene Beogradske klubove ta Europska natjecanja donosi do nas, barem malo. Premijer liga, koju savez nije u stanju prodati niti jednoj TV kući. Tek nedavno je Sportska TV počela prenositi pokoju utakmicu i to u “vrhunskoj kvaliteti”. Kvaliteti koja me vratila u djetinjstvo i utakmice s kraja osamdesetih. Premijer liga koja nema najosnovnije marketinške stvari kao što su web stranica, profili na društvenim mrežama, video isječke i fotografije za društvene mreže. Pa normalno da ju nitko kupiti neće.
Prestanimo gurati problem pod tepih i tražiti krivca u nekom drugome jer nikada na takav način nećemo isplivati niti napraviti korak naprijed. Pogledajmo se u ogledalo svi zajedno u i oko košarke i počnimo već jednom raditi na konkretnim stvarima i projektima, zaboravimo stranačke, nacionalne, klupske ili bilo koje boje jer tonemo sve dublje i dublje i nećemo se izvući sve dok svi sinkronizirano ne počnemo plivati i vući u istom smjeru.
Foto: ABA liga
