sportski sportski sportski sportski

KOD

Marin Marić kod Sare: Od Dalvina do Andorre!

I u ovoj sezoni nastavljamo sa još jednom rubrikom iz prošle, koju vodi Sara Kostović.

Dragi moji,

dobrodošli u drugu sezonu rubrike koja je tek nedavno u svojoj punoj afirmaciji zakoračila na vaše zaslone i kao takva predstavila samostalni ‘svijet’ u kojem su srž interesa one, na prvu, nenametljive teme kada govorimo o trenutnoj igračkoj prezentaciji. Upravo one su dijelom satkale prognozu sportskog uspjeha, a čine ih sve one osobne prekretnice, navike i razmišljanja izabranih pojedinaca omiljene nam košarkaške scene. Pa neka sezona 2023./2024. započne i kod Sare vikendom!

Marine, dobrodošao u prvo izdanje druge sezone rubrike „Kod Sare vikendom“. Iznimno mi je drago što ćeš po prvi puta predstaviti cjelokupno gledište igrača s inozemnom adresom koji je itekakvo iskustvo stekao i na domaćim terenima. Za početak, možeš li nam ukratko ispričati kako je tekao tvoj igrački put koji broji podosta destinacija; od rodnog Splita, preko sveučilišnih terena u SAD-u pa sve do španjolske Andorre u kojoj trenutačno nižeš jako dobre izvedbe? Koliko se „morskom čoviku“ bilo teško naviknut na drugačiji stil života, vremenske uvjete pa i prehranu? Gdje se najbolje jede?

„Pozdrav, Sara. I meni je iznimno drago što sam dio tvog projekta. Košarku sam počeo trenirati s 13 godina u malom splitskom klubu Dalvin. Ocu je bilo usputno ostaviti me na treningu u Lori jer je tamo radio. Nakon toga, nekoliko godina proveo sam u okolnim klubovima, kao što su Adriatic i Dalmatia Lions. Tek sam sa 17 godina, kao mladi junior prešao u KK Split gdje nisam imao značajnu minutažu. Sljedeće sam sezone ostvario značajan napredak, zahvaljujući kojem sam postao standardan u redu Splitovih juniora, kao i KK Solina koji nastupa u A2 ligi. Te godine stiže još jedna nagrada, a to je reprezentativni poziv za U18 selekciju s kojom sam osvojio zlato na Europskom prvenstvu u Litvi. Posljedica toga bila je pozitivna odluka po pitanju odlaska u SAD gdje sam pohađao srednju školu Lumiere, a nakon toga sveučilišta NIU i DePaul. Uz košarku držim i do obrazovanja, a odluka je pala na poslovnu ekonomiju. Nakon zadnje sezone odigrane za DePaul, u dogovoru s agentom, odlučio sam iskušati sreću, probati profesionalnu košarku i potpisati ugovor u Turskoj. Nakon Turske, uslijedile su dvije sezone u Belgiji, pola godine u Litvi pa povratak u Split. Poslije Splita, selim u Izrael pa Grčku, a dobra sezona u Grčkoj dovela me pred potpis dvogodišnjeg ugovora s MoraBanc Andorrom. Prošle smo godine osvojili drugu ligu te ove godine nastupamo u ACB ligi. Andorra je podosta drugačija, na nadmorskoj si visini, a zrak je jako suh i rijedak. Jedno od tvojih pitanja bilo je ono o prehrani pa ćemo ga posebno naglasiti. Hrana je jako dobra i meso se jede u značajnim količinama. Pretežno se svaki dan sastoji od sličnih namirnica. Za doručak volim pojesti zobenu kašu s voćem i jogurtom. Ručak pretežno sadržava piletinu ili neki dobar ‘steak’, dok se za večeru na tanjuru nađe rižoto ili tjestenina s različitim umacima. U tom lancu, na red dođe i ‘day off’ u sklopu kojeg se volim počastiti nečim što mi se u tom trenutku jede.“

Koliko su tvojih osobnih adaptacija zahtijevala različita mjesta stanovanja te kako ih možemo preslikati na pokazanu igru na terenu? Sigurna sam da je u određenim okolnostima bilo lakše, u nekima nešto i teže. Koliko zapravo sav proces prilagodbe može utjecati na izvedbu u ključnim trenucima? Kako i koliko su, uz karijeru, napredovale i tvoje svakodnevne sportske navike?

„Moja adaptacija na svaku promjenu mjesta boravka nekako je vrlo slična. Imam svoj ritam, svojevrsnu rutinu koje se nastojim uvijek držati. Dan se sastoji od dva treninga, šetnje psa i druženja sa suigračima nakon treninga. Iskreno, ako ću analizirati malo detaljnije, nisam baš posebno uživao u Litvi jer je, generalno, prisutno jako loše vrijeme popraćeno vrlo ranim zalaskom sunca. To je ponekad znalo ostaviti dosta bezvoljan ‘trag’, za razliku od Izraela gdje smo uživali u druženju pokraj mora na +20 stupnjeva i to u prosincu. Za moje sportske navike najviše mogu zahvaliti Americi koja zahtjeva vrlo poseban sustav funkcioniranja. Rekao bih da te ‘stave u mlin’ iz kojeg nema lakog izlaska i sve se na kraju dana svodi na – ‘only the strongest survive.“

Shodno svemu rečenom, možeš li nam opisati jedan svoj dan, ali ovaj put osvrćući se na primjer svog jelovnika? Što jedeš kao potencijalnu „košarkašku energetsku sigurnost“ u razdobljima visoke dnevne potrošnje? Znaš li kuhati?

„Moj dan je u suštini vrlo, vrlo jednostavan, a to se očituje i u pogledu na sam jelovnik. Znam i kuham jako često, a suživot mene i kuhinje seže još u ranu igračku fazu u kojoj me majka nije htjela pustiti u Ameriku dok ne naučim osnove, tako da su one i dalje prisutne, a naravno, s vremenom su se nešto i nadogradile. Tjestenina, riža, piletina, ostalo nemasnije meso, jaja i ostali izvori proteina su, smatram, svakome najjednostavnije i najefikasnije opcije.“

Život košarkaša u inozemstvu i život košarkaša u Hrvatskoj – značajna usporedba koja za sobom vuče i poneke razlike u velikoj većini mjerljivih parametara; od pruženih sportskih uvjeta, mogućnosti za razvoj i napredak, ulaganja u zdravstvenu skrb, zaposleni klupski kadar pa do prehrane, rehabilitacije i kondicijske pripreme. Kako bi glasio tvoj osvrt na tu temu, ako uzmemo u obzir da si osobno prošao kroz sve navedene igračke situacije, kako vani, tako i ovdje?

„Da, igrati vani i u domaćim klubovima znatno se razlikuje. Vani su puno veća očekivanja jer kako god okreneš, stranac si. Ako u kontinuitetu ne obavljaš posao koji se od tebe očekuje i za koji si, na kraju krajeva, plaćen – jako brzo ćeš biti zamijenjen. Doći će netko drugi i ‘idemo dalje’. Naravno – vani su, s druge strane, bolji sportski uvjeti; veća mogućnost za adekvatnu rehabilitaciju, a prisutne su i bolje teretane s više trenera i fizioterapeuta. Uglavnom, ako možete ostati vani, pod tim mislim u Europi, ostanite što duže!“

I sad, vjerujem, pitanje koje nekako svi očekuju. Kakav bi bio pogled „iz vani“ na stanje u domaćoj košarci? Imaš li možda neke svoje favorite te kakav ovosezonski uspjeh predviđaš KK Splitu u kojem si svojevremeno proveo dvije sezone u različitim životnim i igračkim etapama? Imaju li navijači Splita razloga priželjkivati Marina možda i ponovno u ‘žutom dresu’, na domaćem parketu?

„Moj stav o domaćoj košarci je u potpunosti pozitivan. Imamo igrače, trenere i dobre klubove. Aktivno pratim svoje prijatelje iz reprezentacije i dečke koje znam s ‘basketa’ ili s kojima sam svojevremeno dijelio svlačionicu. Naravno da navijam za Split i za to da se trofej vrati na Gripe kada to već osobno u ‘žutom dresu’ nisam uspio ostvariti. Hmm… povratak? Možda, zašto ne?“

Koliko je trenutno od mladih igrača u domaćoj košarci realno očekivati 100%-tnu posvećenost svim igračkim parametrima? Dobivaju li, po tebi, jednako zauzvrat?

„Mladi igrači su gotovo uvijek tema u Hrvatskoj. Prvenstveno mi je drago što ih ima, a potom i što aktivno igraju. Znam njih nekoliko, najviše iz redova Cibone i Splita, a nezamarive pojedince imaju i ostali klubovi. Hoće li dobiti jednako zauzvrat ili možda čak i više, prvenstveno će diktirati ta posvećenost. Uz red, rad i malo sreće koja će biti znatan okidač da nekome ‘zapneš za oko’ i da ti, kao mladom igraču, ponudi ugovor i sigurnu minutažu u nekom većem klubu – sve je moguće.“

Što bi 29-godišnji Marić savjetovao onom 18-godišnjem koji se sprema potpisati prvi profesionalni ugovor?

„Iskreno, stvarno ne znam što bih savjetovao. Mislim da sam podosta uspio razviti i ostvariti neke svoje ciljeve, iako nisam bio najveći talent i najbolji igrač, ali gledam dečke svoje generacije koji, u suprotnom, nisu ispunili svoj puni potencijal. Na svu sreću, držim da sam ja na drugoj strani koja je i nadmašila neka očekivanja.“

Rado bismo čuli, imaš li možda neke konkretne ciljeve za dalje i kakvog Marina možemo očekivati u narednoj sezoni?

„Sezona ide dobro, igramo jako dobro i što je najvažnije, nižemo pobjede. Korak po korak, maksimalan fokus je na tome da što bolje odigram aktivnu sezonu kako bih agentu mogao ostaviti slatke brige za kraj sezone.“

Sada ćemo prijeći na drugi set pitanja koji se sastoji od pet ili-ili varijacija. Od ponuđene dvije, izaberi opciju koja te bolje opisuje ili pak onu kojoj bi dao prednost u osobnom odabiru. Zapamti, neka bude brzo i bez puno razmišljanja. Sretno!

  1. Trica ili zakucavanje? „Zakucavanje, pogotovo ako je ‘poster dunk’.“
  2. Ljubav ili karijera? „Definitivno karijera, ljubavi nema na vidiku.“
  3. Steph Curry ili Kevin Durant? „LeBron James.“
  4. Hrvatice ili Španjolke? „Preferiram Hrvatice, ali nikad ne znaš što život nosi“.
  5. Igra po uvježbanoj akciji ili improvizacija u trenutku? „Dobro je znati oboje, ali prednost dajem nacrtanoj shemi.“

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype