Mlada košarkaška reprezentacija prije tjedan dana osvojila je srebro na EP u Njemačkoj, a do tog srebra doveo ih je izbornik Damir Rajković. Akutalan trener Škrljeva, dobio je zadatak da “izgubljenu generaciju” digne iz pepela i pokuša s njima napraviti “nekakav” rezultat, kako Hrvatska ne bi izgubila još jednu generaciju. Sve ono što su momci na čelu sa Rajkovićem napravili u Njemačkoj je povijest, a srebro je doživljeno gotovo isto kao i zlato, s obzirom na sve okolnosto koje su snašle te momke prošle godine, kada su još igrali diviziju B.
Vjera, ustrajnost, dobre pripreme i čista glava bili su preduvjet za dobar rezultat, a upravo to je Rajković usadio tim momcima tijekom priprema, a i samog turnira i dečki su se dizali iz utakmice u utakmicu, što je na kraju donijelo odličan rezultat. Razgovarao sam sa ovim stručnjakom koji je već dugi niz godina u našoj košarci o tome kako je uspio zaboravljene dočke dovesti do srebra, a i dotakli smo se Škrljeva, seniorske reprezentacije, rada sa mladima, problema playmakera u Hrvatskoj i svega po malo.
Izborniče, prije svega čestitke na osvojenom srebru i odličnim igrama. Jeste li se nadali ovako dobrom rezultatu?
Prije svega hvala na čestitkama. Sigurno je da se nismo nadali, jer mi smo s tim dečkima malo više od godinu dana, ali ono što smo znali kada smo krenuli u rad s njima je da moramo postaviti dobre temelje, moramo znati ciljeve, moramo postaviti neke konture kako se u reprezentaciji treba ponašati i igati. Mislim da smo to postigli već prošle godine, a ove godine smo to samo nadogradili, jer jedan kontinuitet sigurno daje smjernice kako treba raditi, a proizvod toga svega je ovaj odličan rezultat koji smo postigli.
Ono što je bilo ključno za ovaj uspjeh je vjera u te momke, koju ste vi imali.
Sigurno. Meni je bilo neprihvatljivo da ih se tako proglašava, ali ta se teza razvila onda kada su kao juniori ispali u tu B diviziju. Posjedovali su sigurno kvalitetu i potencijal i samo ih je trebalo usmjeriti kako se trebaju ponašati. Bili su dosta izgubljeni, svatko na svoju stranu, nisu osjetili onaj momčadski duh i mi smo im dali na vrijednosti, postavili ih tamo gdje treba i to im se na kraju sve vratilo.
Je li do tog finala sve izgledalo tako glatko? Došli ste do finala bez poraza, padale su i neke velike reprezentacije, poput Španjolske, Francuske, domaćina Njemačke…
Mi smo ključnu stvar napravili u samom pripremnom periodu. Tada smo pobjedili sami sebe, igrači su shvatili te postulate koji su postavljeni pred njih. Rezultati možda izgledaju iznenađujuće, no sve je to odraz onog što smo radili u pripremama i ono što mene najviše veseli je da su shvatili da mogu igrati sa bilo kime, da se mogu potuć sa svakim i da nitko nije vanzemaljac. Mi smo imali nekakav cilj da se dokopamo tog drugog mjesta, da dalje imamo nešto lakši put dalje, no kako su oni rasli iz utakmice u utakmicu, postajalo je sasvim svejedno tko je s druge strane i to je ono to im je i donijelo medalju na kraju krajeva.
Da li je Izrael bio toliko bolji? Početkom drugo poluvremena došli ste na minus dva i gotovo kreirali preokret, no više od toga nije išlo.
Najviše nas je poremetio taj mekan ulazak u utakmicu i naš prvi faul u 7. minuti utakmice, što nije do tada bila naša karakteristika i naš način igre. Mislim da nas je najviše potrošila utakmica večer prije, kada smo dobili Njemačku u polufinalu. Njima je bilo sve podrđeno i svi su ih kao domaćina vidjeli u finalu, ali mi smo odigrali možda našu najbolju utakmicu i sada kada je sve prošlo mislim da je to bilo zapravo naše finale, pa tu možda mogu tražiti razloge poraza od Izraela. Dečki su se ispraznili i nikako nismo uspjeli vratiti se na pravi kolosjek, a Izrael je igrao od početka čvrsto i jednostavno nismo imali šanse. Moram reći svakako da ovo nije iznenađenje, jer Izrael je i prošle godine bio u finalu protiv Grčke, dosta ulažu u košarku, rade sa mladima i ove godine je sve to došlo na naplatu.
Mate Kalajžić zasluženo je upao o petorku turnira. Kako gledate na njegove igre općenito i na ovom EP?
Mate je pokazao jednu kvalitetu, koju smo mi znali od prošle godine još, jedino je bilo pitanje kada će nam se pridružiti, s obzirom da je bio u A sastavu. Njegove karakteristike i osobine koje ima kao igrač i osoba, odgovornost i igračka kvaliteta došle su do izražaja na terenu i samim svojim igrama je rastao. Drago mi je zbog njega, jer je i svojim igrama u Splitu napredovao i nametnuo se, tako da je uvrštavanje u najbolju petorku apsolutno zasluženo.
Koga bi još osim njega izdvojili sa ovog prvenstva?
Cijela je ekipa odigrala jako dobro i svatko je iskoristio svoje minute. Mislim da je Krešimir Ljubičić zakinut za tu petorku, jer je u direktnom okršaju protiv Stanića iz Njemačke bio bolji i stavio ga u džep, no on je sigurno bio izbor za petorku jer je u momčadi domaćina. Nas je vukao tijekom cijelog prvenstva, a i prošle godine u utakmicama koje su bile eliminacijske bio je među najboljima. Sigurno je i da je Karlo Uljarević iza sebe ostavio jedan vrlo dobar turnir, kao kapetan se ponašao profesionalno i baš kako i priliči kapetanu i zaslužuje sve pohvale, kao i Toni Perković, koji je bio od početka priprema s nama i donosio nam jednu sigurnost na terenu. No, ponovit ću da su svi momci koji su igrali iskoristili minutažu i pridonijeli ovom sjajnom rezultatu.
Trener ste u Škrljevu, jednom malom mjestu, koje se ne razbacuje novcem i nemate u ekipi neke velike zvijezde, pa zbog te situacije dajete priliku mladim igračima i rezultati se vide. Zašto upravo ova generacija nema dovoljno minuta iza sebe u svojim klubovima?
Gledajte, tu se proteže ona teza da se nitko nije rodio na klupi i da nitko neće postati igrač ako sjedi na klupi. Ono što ja govorim stalno je to da ti momci sami moraju izabrati sredine gdje će igrati, gdje će trenirati i sami se izboriti za svoje minute, a ne da im ih netko pokloni. Mislim da je ta minutaža problem nekih trenera, koji očito imaju bojazan od poraza u utakmici, koji imaju imperativ rezultata, gdje treneri onda koriste starije i iskusnije igrače i sebi stvaraju sigurnost. Njima samo treba dati prostor i mogućnosti, istrpiti ih i pustiti ih da igraju. Uzmite primjer Josipa Barnjaka, koji je na EP bio naš šesti igrač, koji je moj igrač iz Škrljeva. Prošao je kompletnu Premijer ligu i pokazao da mogu na njega računati, što je na EP samo potvrdio. Oni svi imaju kvalitetu, što je neupitno i mislim da oni ne mogu baš toliko podbaciti na terenu, samo im se treba dati prilika i vjerovati u njih, tada će i njima biti laške igrati.
Što je po vama danas ključno za razvoj mladih igrača?
Treba ih dobro usmjeriti i dati im dovoljnu količinu rada i treniranja. To je jako bitno, jer danas klubovi zatvaraju sezone na osam ili devet mjeseci, što nije dovoljno za njihov razvoj jer vi imate taj neki takmičarski dio sezone, gdje vi nemate previše prostora za više ponavljaja, usavršavanja i dodatan rad s njima. Kada bi se to produžilo, to taj prostor za dodatan rad i kada bi klubovi to mogli finanacijski popratiti to bilo bilo idealno i da ta relacija klub-trener-igrač tako funkcionira, a i svakako da se trebaju zasukati rukavi i raditi s njima. Ono što je možda još problem je veliki utjecaj menadžera i medija, gdje oni krivo procjene situaciju i brzopleto trče za novcem i tu se pogube sa te košarkaške karte, a mi smo kao država mali i moramo ih čuvati i vrednovati.
Problem playmakera već je ustaljena i možda isfurana priča. Vi ste na ovom EP u ekipi imali dva potencijalna riješenja tog problema, u liku Mate Kalajžića i Karla Uljarevića. Jesu li njih dvojica rješenje tog problema?
Sigurno da jesu. Ne treba im davati to breme ovako rano, jer playmakeri sazrijevaju sa nekih 25-26 godina i oni imaju taj prostor da dođu do te kvalitete i ne treba ih opterećivati već sada s time. Treba ih dobro usmjeriti, dati im priliku i pustiti ih da se razvijaju, da taj svoj talenat izbruse. Ukoliko ih se bude pravilno košarkaški odgajalo i ukoliko oni shvate što trebaju raditi i u kojem smjeru trebaju ići, sigurno je da će nam se to sve vratiti. Pokazali su da se na njih svakako treba računati i obratiti pozornost.
Koji su vaši daljnji planovi što se tiče reprezentacije?
Meni je prošle godine, kada smo se dogovarali oko preuzimanja, bio cilj da se vratimo u tu A diviziju, što smo i napravili, naravno uz odličan rezultat na EP, a za dalje ćemo sjesti i razgovarati. Pokazali smo da imamo struku, mlade kolege, a evo i kolega Šćepanović koji je moj pomoćnik, koji vodi jednu Bundesligašku momčad kao samostalan trener je veliki potencijal, tako da imamo jako puno mladih stručnjaka koji dolaze. Što se tiče mog daljnjeg angažmana, u neko dogledno vrijeme sve bi trebalo biti jasnije.
Škrljevo iza sebe ima jedu odličnu sezonu. Što možemo očekivati ove sezone? Jesu li ciljevi već postavljeni i kakva je situacija u klubu trenutno?
Mi smo napravili neki plan da u slijedeće tri godine se klub stabilizira i da i u slijedećoj sezoni klub pokuša ući u play-off . Cilj je također i da se pokušamo kvalitetom priključiti i našim najboljim klubovima kako bi im mogli parirati, ove godine smo se prijavili i za Alpe Adria Cup da se vidi kao ćemo fukcionirati u tom sistemu igranja dvije utakmice tjedno, mislimo da je to primjeren stupanj natjecanja, nije pre zahtjevan i financijski izdašan. Ništa megalomanski, ali u tom smjeru želimo da klub ide. Što se tiče igrača, sigurno ćemo dati još više prilike mladima, Barnjak će sigurno biti nositelj te ekipe, doveli smo Pršu, još jednog potencijalnog U20 reprezentativca iz Zadra i sigurno će dobiti minutažu kod nas. Idemo u tom jednom smjeru da budemo stabilan prvoligaš i da mladi prepoznaju svoju priliku koju će dobiti kod nas.
Ostavio sam za kraj seniorsku momčad, koja si je malo olakšala put do SP dvijema pobjedama protiv Italije i Rumunjske.
Ono što je sigurno je da Zula radi odličan posao, uvjerio sam se u to u toj jednoj prijateljskoj utakmici koju smo igrali protiv njih u pripremama. To je podignuto na jednu višu razinu i smatram da za A vrstu trebaju igrati samo oni igrači koji to stvarno žele i dati svoj maksimum. Vidim da to i ide u tom smjeru i da su tu pomaci napravljeni, da će se većina igrača odazvati i u devetom mjesecu i da ćemo sa dvije pobjede utrasirati put ka SP.
Zahvaljujem se izborniku na odvojenom vremenu i želim puno sreće u nastavku karijere.