sportski sportski sportski sportski

KOD

Mrav Tomislav Vučković najbolji strijelac U16 turnira u Beogradu:”Trenerski kadar razlog dolaska među Mrave”

Goran Vidaković

Goran Vidaković

Košarkaška Akademija Mrav, osim svojih redovitih obaveza kada su prvenstva u pitanju, redovito sa svojim selekcijama pohađa razno razne turnire, sa kojima svoje polaznike susreće sa drugim klubovima, drugim kulturama i drugim načinima doživljavanja same košarke. Mogu se pohvaliti sa sve boljim rezultatima, ali i sa konstantnim rastom svojih polaznika. Posljednja destinacija gdje su mali Mravi gostovali bio je Beograd, gdje su sudjelovali na jubilarnom 10.turniru u organizaciji košarkaškog kluba IBC. U nekoliko različitih selekcija, na turniru je sudjelovalo čak 49 klubova, iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Hrvatske, Italije i Njemačke. Mravi su sudjelovali u kategoriji U16, a kućama su se, osim sa pobjedama, vratili i sa titulom najboljeg strijelca turnira, koju je ponio njihov član, Tomislav Juraj Vučković, kojeg smo kontaktirali kako bi nam prenio impresije iz Beograda, ali i kako bi saznali nešto više o njemu…

Tomislav Juraj Vučković je, kako kažeš, srednjoškolac miočanin, rođeni Splićanin sa zagrebačkom adresom i košarkaš Akademije Mrav. Što je Tomislava potaknulo da izabereš košarku kao svoj sport?

“Jednog dana sam pošao s ocem na kvartovsko igralište, lopta me povukla pa nisam htio poći doma dok ne pogodim 100 koševa. Nekoliko dana nakon toga, na moju sreću, roditelji su me odveli na prvi košarkaški trening kluba koji je imao treninge u mojoj osnovnoj školi. To je bio KK Adriatic u Splitu. I mislim da je tu bio nekakav početak svega košarkaškog u meni.”

Ako sam dobro shvatio, nisi jedan od onih koji je već na početku školovanja otrčao u dvoranu, bilo je to nešto “kasnije”. Inače, Tomislav je rođen 30.01.2008. godine…

“Počeci su bili pred kraj 2017.godine, kada sam skoro napunio 10 godina. KK Adriatic je u tom trenutku imao jednu dobru i kvalitetnu momčad 2006.godišta i par mjeseci kasnije sam im se i ja pridružio u selekciji.”

S obzirom da si već dosta u košarci, a i pripadaš ovoj mlađoj generaciji sada, kao i većina košarkaška, sigurno imaš nekog uzora…

“Na mom početku u KK Adriatic i sada u KA Mrav imam sreće da sam radio i radim s trenerima koji imaju sposobnost prepoznati i razvijati igrača prema potencijalu koji posjeduje. Moja igra se, dakle, oblikuje prema mojim sposobnostima. Zapravo, od prvog dana sam bio zaokupljen učenjem i radom na sebi. Naravno, pratim sve veće košarkaške lige na svijetu. Na toj mapi ima mnogo izvrsnih košarkaša i kod nekoliko njih bih mogao navesti detalje koji me fasciniraju i motiviraju.”

Akademija Mrav je poznata po odličnom radu sa mladima, sve je više polaznika zainteresirano za dolazak u klub, a među njima si na kraju i ti bio. Što te privuklo da se i ti pridružiš?

“Prateći hrvatske lige, prvenstveno pretkadetsku i kadetsku ligu, čijoj razini sam težio, vidio sam da Akademija ima jedan razvojan i trenažni proces koji se meni svidio. Naravno, trenerski kadar je bio prevaga u donošenju odluke u čijem timu želim biti. O treneru Tesli sam čuo još na počecima prije 4-5 godina i kad tome priključimo vještine i viziju trenera Milkovića, onda dobijemo rezultat kakav jest danas. Siguran sam da sam dobro odlučio.”

Košarkaška akademija Mrav sudjelovala je na turniru u Beogradu. Što si tamo uočio kod drugih ekipa i drugih igrača, a drugačije je nego u našoj košarci?

“Svakako je izazov „izaći iz okvira“ i okušati se s igračima izvan granice RH. Međutim, treneri su nas pripremili, o pobjedniku su odlučivale nijanse i malo sreće. Možda smo i mi druge iznenadili.”

Na turniru si bio proglašen najboljim strijelcem, kakav je to osjećaj?

“Na turnir sam krenuo željan igre i nadmetanja. Nagrada za najboljeg strijelca samo je posljedica uživanja u igri. Jednostavno nisam o tome uopće razmišljao. Naravno, osjećaj je baš lijep. Lijepo je primiti pehar, vratiti se ekipi i s njima to proslaviti. Bez njih ne bi bilo ni trofeja.”

Na turniru si sreo trenera Aleksandra Džikića i igrača Partizana Danila Anđušića, da li su ti prenijeli svoja košarkaška iskustva?

“Ugodan je osjećaj biti u prilici stisnuti ruku takvim veličinama. Raspoloženje na turniru je iznad svega bilo prijateljsko, pa je takva bila i atmosfera s njima. Imponira biti u takvom društvu, a pričali smo o svemu drugom, samo ne o košarci. Nju primjenjujemo na terenu.”

Bio si na okupljanjima reprezentacije U14 i U16. Ove godine je Europsko prvenstvo U16, koja su tvoja očekivanja?

“Poziv u reprezentaciju je jedan od ljepših trenutaka bavljenja sportom. Kad to primite i postanete dio te ekipe, zaboravite na sve teške treninge, izgubljene klupske utakmice, ozljede i dobijete nevjerojatnu motivaciju biti još bolji. Tih 12 dečkiju teže jednom zajedničkom cilju. Predobar osjećaj!  Da, spremamo se za Europsko prvenstvo ovo ljeto. U ekipi vlada dobra energija i svi dajemo maksimum. Za sad smo pošteđeni ozljeda, a vjerujem da će tako i ostati. Što se tiče očekivanja, kad obučem dres i izađem na teren, bitna je zastava ispod koje nastupam. Ostavljamo srce na terenu i nadamo se najboljem.”

Naravno, osim košarke, čekaju te i školske obaveze. Kako usklađuješ taj dio života i sportske obveze?

“Pohađam 2.razred XV. gimnazije i s obzirom da je ta škola bila moj prvi i jedini izbor, uspijevam i to uskladiti, jer me i taj dio pomalo zanima. Sklon sam prirodnim znanostima pa je za sad sve pod kontrolom i još uvijek zabavno.”

Pretpostavljam da osim košarke i škole, imaš i neki hobi…

“Da, obožavam pratiti F1 u slobodno vrijeme. Priznajem, nemam baš vremena za isčitavanje literature pa su jedine knjige koje čitam su školske lektire, ali uvijek se nađe vremena za časopis „Slam“.

Za kraj Tomislave, imaš li neku košarkašku poruku?

“Imam: Uživajte u igri!”

Foto: Facebook Košarkaška Akademija Mrav

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype