U drugom izdanju gostovanja kod Sare Kostović ugostili smo Marina Đuguma, igrača prvoligaša Kvarnera.
Nakon inozemne adrese, selimo na onu domaću, ali opet svim košarkaškim fanovima jako poznatu. Marin Đugum, prošlosezonski MVP Prve muške lige ne libi se priznati kako upravo prehrana ima znatan utjecaj na njegov košarkaški i fizički napredak, a kako to sve zajedno izgleda te u kojim se sve košarkaškim situacijama našao tijekom proteklih mjeseci koji su mu, možemo reći – obilježili karijeru, podijelio je s nama u nastavku.
Pozdrav, Marine. Dobrodošao u „Kod Sare vikendom“! Ti si, složit ćemo se, ostvario jedan od značajnijih napredaka tijekom ljetnog prijelaznog roka, čemu je nekako najvećim dijelom „kumovala“ prošla sezona. Gledali smo te na domaćem pulskom terenu, gdje si – prije svega, izborio plasman u Prvu mušku ligu s KK-om Stoja, a potom si iduće sezone ponio titulu MVP-a Prve lige. Nakon završetka sezone, kao šećer na kraju, došao je i prijelaz u redove KK-a Kvarner koji, možemo reći, potpuno zasluženo slovi kao jedan od najvećih ovosezonskih favorita za osvajanje spomenute lige. Možeš li nam kratko to prokomentirati? Što je za tebe značila prošla sezona i jesi li u konačnici zadovoljan sa svim postignutim? Ja ti, u ime cijelog portala, od srca čestitam na svemu navedenom.
„Prije svega, hvala na pozivu. Iznimno mi je drago što si odabrala baš mene kako bismo zajednički mogli prokomentirati neke od aktualnih događanja. Također, hvala na lijepom predstavljanju i upućenim čestitkama. Stajališta sam da je jako bitno postepeno rasti i usavršavati se, napredovati i kao osoba, ali i kao igrač te kada uvidiš pravu priliku, prepoznati vrijeme za odlazak. Dobio sam i puno prije poziv od Kvarnera, ali tada nije bilo pravo vrijeme i drago mi je što nisam otišao. Odlučio sam da sa svojim klubom i sa svojim prijateljima želim postići željeni klupski napredak, tako da sam jako zadovoljan što je, na kraju, sve ispalo ovako kako je. Dvije godine, za vrijeme pandemije koronavirusa, nisam trenirao košarku jer se naša liga nije igrala. To me nije sputalo da i dalje nastavim sa samostalnim radom. Svaki sam dan bio u teretani i trčao uz pomoć prijatelja Igora Bolkovića i vlasnika ‘Pro Gym-a’ Predraga Došena koji su mi maksimalno izašli u susret i složili program treninga. Sve je to dijelom zaslužno za dobar individualni povratak koji je pridonio dominaciji Stoje. U Đakovu smo definitivno odigrali najljepšu košarku i zasluženo izborili ulazak u Prvu mušku ligu na čelu s trenerom Vladimirom Korošcem. Prošla ljetna sezona predstavljala je svojevrstan izazov za igrački napredak i adekvatan oporavak; čemu svjedoči rutina koja se sastojala od svakodnevnog buđenja u 3:30 sati, radnog vremena u trajanju od 12 do 13 sati dnevno koje bi započelo vrlo rano ujutro te vrlo kompleksnih treninga u teretani. Svaki dan je izgledao isto, a tijelo je došlo u stanje pretreniranosti bez dovoljne količine odmora, ali to je tada bio jedini način da pokušam razviti svoj maksimum. Uz pomoć svih tadašnjih trenera uspio sam uspješno svladati taj izazov, odrađivati kvalitetne treninge i unositi dovoljnu količinu hrane. Naravno, u tom aspektu mi je puno pomogao i rad u kuhinji jer sam bio u mogućnosti kontrolirati kvantitetu i kvalitetu dnevnih obroka.
Mislim da si ti sugovornik koji će se sigurno najvećim dijelom pronaći, ako ne u temi prehrane, onda u onoj koja govori o hrani. Naime, do nedavno si se uz košarku bavio i svojim primarnim zanimanjem – kuhanjem. Chef si sa značajnim iskustvom koji je između dvije ljubavi, odabrao onu sportsku – košarku. Koliko je teško bilo donijeti takvu odluku i koliko ti kuhanje zapravo znači? Postoje li dani kada možda požališ što je odluka otišla u korist košarkaških terena? Kuhaš li i dalje, makar za interna druženja?
„Definitivno je odluka bila jako teška, ali na kraju ne žalim. Ako ništa, barem ću sebi dokazati da sam dao sve od sebe, iskoristiti sve mogućnosti i na neki se način odužiti košarci i svojoj ‘Arena Hospitality Groupi’, čiji su predstavnici vrlo lijepo prihvatili i do kraja razumjeli moju odluku. Veselim se, također upoznavanju novih ljudi, počevši od suigrača pa sve do pojedinaca koji su na bilo koji drugi način povezani uz košarku. U ova dva mjeseca vidim značajne promjene, počevši od sebe – funkcioniranja u svakodnevnici i spremnosti tijela kojem napokon mogu priuštiti adekvatan odmor, dovoljno sna i kvalitetan trening. Što se kuhanja tiče, najviše kuham za sebe, a ponekad i za cimera.
U redu, a sada me zanima prehrana. Pripremaš li samostalno dnevne obroke ili jedeš klupski organizirano? Kako si vješt u kuhinji, pretpostavljam da ti je puno lakše preuzeti odgovornost, ako potencijalno smatraš da ponešto po tom pitanju može ići na bolje. Od kojih se obroka najčešće sastoji tvoj dan? Kojim namirnicama najviše duguješ pruženi maksimum na terenu?
“Doručak i večeru pripremam samostalno, a uz to imam i još dva obroka u klupskom restoranu. Jedan nakon jutarnjeg treninga, a drugi prije večernjeg. Između ta dva obroka pojedem ‘snack’, a to primjerice bude posni sir sa šumskim voćem, whey proteinom i bademima. Nakon večernjeg treninga najčešće jedem meso ili tunu uz povrće i neki ugljikohidratni prilog, kao što su: riža, tjestenina, palenta ili kus-kus. Pratim dnevni energetski unos i omjer makronutrijenata, a trenutno se držim na 3800 – 4200 unesenih kalorija, od čega su 400 – 500 g ugljikohidrata, 300 – 350 g proteina i 100 – 110 g masti.“
Po čemu se najviše razlikuje život kuhara i život košarkaša? Smatraš li eventualno da ti je u nekim situacijama sada „teže“? Kako i kada se javila ljubav prema kuhanju, odnosno ona prema košarci?
„Najviše se razlikuje po tome što kuhar mogu biti i nakon 40. godine, a košarkaš jako teško. Samo rijetki mogu opstati toliko dugo kao, recimo, naš kapetan. Prema kuhanju ljubav se razvila oko 21. godine, a košarku volim od svoje sedme kada je brat potpisao za KK Zadar. Tako da, košarki pripisujemo malo veći staž.“
Ove ćeš sezone po prvi put zaigrati protiv svog bivšeg i kluba u kojem si proveo značajne godine te u čijem si dresu odigrao prve seniorske minute. Hoće li ta utakmica imati posebnu težinu? Kakav ovosezonski uspjeh predviđaš Stoji, a kakav priželjkuješ Kvarneru?
„Sigurno da neće biti lako jer me poznaju u dušu, ali igramo u Puli tako da ću se osjećati kao kod kuće. Iznimno volim tu dvoranu. Generalno, mislim da će Stoja ponoviti 10. mjesto od prošle godine, mada nisu baš najbolje ušli u sezonu, čemu svjedoči i činjenica da su trenutno jedini u ligi bez upisane pobjede. Kvarneru držim fige da prođe mimo ozljeda, da svi budemo maksimalno moguće spremni prije početka svake utakmice i vjerujem da će biti sve onako kako je planirano.“
Koja bi bila tvoja najveća klupska želja za budućnost? Za čiji dres možemo reći da predstavlja, za sada – nedosanjani san?
„Trenutno je fokus na tome da napredujem iz dana u dan, a poslije ćemo vidjeti što budućnost nosi, ali ako bih morao nekoga izdvojiti – spomenuo bih Zadar, Split i Cibonu.“
Možeš li nam kratko prokomentirati Prvu mušku ligu? Kakva je konkurencija; igrači, dvorane, klubovi? U kome vidiš najveće rivale i imaš li možda neke svoje favorite kojima predviđaš visoku poziciju na ljestvici? Vidiš li sljedeće sezone potencijalno i svoj klub u sastavu Premijer lige?
„Mislim da liga raste iz godine u godinu te da će svake sljedeće biti sve jača i zanimljivija. Smatram osječke Vrijednosnice trenutno najvećim rivalom. Zagreb i Goricu definitivno očekujem u ‘playoff-u’. Naglasak bih stavio tu i na Ribolu Kaštela, iako su mlada ekipa koju čeka vrlo zahtjevna sezona, uzmemo li u obzir da im svi žele vratiti za prošlogodišnje poraze. Bez daljnjeg, vidim Kvarner sljedeće sezone u premijerligaškom društvu jer da nije tako – ne bih im se priključio.“
Kakvog Marina i kakav Kvarner možemo očekivati ove sezone? Pretpostavljam da su neki ciljevi, kako osobni – tako i klupski odavno postavljeni, možeš li nam izdvojiti barem neki?
„Klub i ja dijelimo isti cilj, a to je Premijer liga. Idemo korak po korak, ali osobno mi je u fokusu svladati postavljeni izazov, a to je učiniti 2025. svojom, do sada, najboljom godinom. Marin, kojeg možete očekivati, bit će snažan i nikad gladniji pobjeda, bez velikih oscilacija, s nadom i vjerom u konstantno dobro demonstriranu igru na terenu.“
Mi ti želimo sreću u svemu, a za sami kraj, ostavila sam ti jednu kratku ili-ili pitalicu. Pravilo je da bez puno razmišljanja odabereš onu mogućnost koja te detaljnije opisuje ili više vrijedi u tvom slučaju. Budi brz!
- Domaća ili gostujuća utakmica? „Domaća.“
- Chef-ice ili košarkašice? „Auf, ne znam, to je sve ludo haha. Fitness trenerice, recimo. Provodim puno vremena u teretani.“
- Individualno priznanje ili klupska titula? „Klupska titula. Daj Bože, već ove sezone.“
- Jutarnji ili večernji trening? „Jutarnji.“
- Sofia Vergara ili Jennifer Lopez? „Sofia Vergara.“
