Sara Kostović je pripremila novu kolumnu.
Što misliš da je presudna linija koja profesionalca dijeli od rekreativca?
Dva treninga u danu, novi transfer, dobar ugovor, kategorizacija, pisana potvrda, članak u medijima, +30 poena na utakmici, broj pratitelja na Instagramu, status u ekipi?
Složit ćeš se da je sve navedeno upravo nešto na što ćeš naići tijekom svog profesionalnog ‘sazrijevanja’ i definitivno su stavke koje imaju svoju težinu.
Ono što ti ja želim naglasiti njihovim izdvajanjem je upravo to kako smo često ‘bombardirani’ tim krajnjim rezultatima. Nečim što ‘odjekne’ kao posljedica kontinuiranog ulaganja. Transfer se neće ostvariti, ako ne dokažeš da si baš ti taj kojeg ‘žele’. Dva treninga u danu nećeš imati, ako ne igraš na razini koja to zahtjeva. Isto tako, nijedna stavka koja će ti dati svojevrsnu potvrdu statusa neće doći, ako je zaista ne zaslužiš. Dalje se nameće pitanje – kako se onda u sportu zaslužuje ta potvrda? Igrom, okej. Ali, je li samo igrom? Kolika je razlika između samo igre i kvalitetne igre? Kolika je razlika između pojavljivanja na treningu i dobro odrađenog treninga? Kolika je razlika između kategorizacije na papiru i pljeska publike nakon dobrog napada? Sad ostalo na stranu, ali koliko je uistinu bitno ući u pozadinsku priču onoga što ćeš kao pojedinac pokazati i plasirati javnosti? Ti ćeš itekako dobro znati koliko se odricanja krije iza te riječi ‘profesionalnost’.
Što to odricanje čini? Suze, zadnje kapi znoja, ‘život u dvorani’, putovanja, stalne prilagodbe? Apsolutno. To je definitivno onaj prvi krug u koji ćemo ući, ako detaljnije razmislimo o svemu napisanom poviše. Ali, i ti i ja znamo da postoji još nešto. Ono nešto što će ispunjavati onaj drugi, manji krug koji će najvećim dijelom ostati skriven od očiju javnosti, a bit će najveći vjetar u leđa kako bi se zaista uspješno popeo na sve te stepenice koje se nalaze ispred tebe.
Ako želiš, možemo to nazvati dobrom pripremom. Vidim da je ‘dobra priprema’ često eksponirana u javnosti kao glavni okidač za uspješno svladavanje gore navedenih odricanja. Bili bez nje bilo te snage, elana ili nazovi to kako hoćeš za te zadnje kapi znoja, suze; tzv. života u dvorani od kojeg ne možeš pobjeći? Vjerovatno ne. Motivaciju tu ne uzimam u obzir; dođe – prođe, varljiv neki parametar koji itekako ovisi o tome jesi ustao jutros na ‘lijevu’ ili ‘desnu’.
E sad, kad smo sve to lijepo ‘razmrsili’ i na površinu izveli ono što nam je uistinu bitno, pitam te – što tebe čini profesionalnim? Neovisno o drugima, tebe kao pojedinca? Znaš kako kažu kad je igra u pitanju – svatko ima svoju taktiku i skriveni as u rukavu za određenu situaciju. To ti je najvidljivije u onim utakmicama koje čupaš na kraju individualnim akcijama. Ne čini tebe sama individualna akcija profesionalcem niti riješena utakmica u zadnjim sekundama, već tvoja osobna priprema za to stanje u kojem ćeš se naći. Dnevne navike. Prehrana. Možda ćeš nesvjesno podignuti unos ugljikohidrata 2-3 dana prije važne utakmice jer ti, eto ‘tako traži’ i nećeš imati pojma zašto je došlo do toga da te trener pohvali u svlačionici za pokazanu energiju na terenu. Dobar trening, reći će. Nije samo trening, reci im. Možda ćeš sasvim nesvjesno nekoliko dana prije te već spomenute važne utakmice ići spavati na vrijeme. Možda nećeš odgledati film do kraja ili ćeš odbiti ekipu za izlazak. Možda ćeš biti na glasu ‘partibrejkera’, ali pripremanje ‘temelja’ za početak gradnje dobre predstave opravdat će to. Prioriteti. Prioriteti koji će nekada sasvim nesvjesno isplivati na površinu, ali kada sve to prođe shvatit ćeš da će te ponekad situacija u kojoj se nalaziš ‘natjerati’ na pravi smjer djelovanja te će ti pokazati zašto bi baš tim putem trebao ići. Nemoj misliti da će uvijek to ‘nesvjesno’ preuzeti ulogu jer neće. Izazovi sreću, očekuj rezultat i biraj prioritete ti – svjesno.
Vidiš sad koliko je tu različitih stavki koje će isprepletene činiti tu ‘dobru pripremu’. Nećemo se zavarati, nije dobra priprema samo provođenje 24h dnevno u dvorani niti mahnito razmišljanje o košarci. Gledanje utakmica i analiziranje. Svakako je potrebno i s tim ćeš napredovati, između ostaloga i u postavljanju mindseta kako se može i kako bi to trebalo izgledati, što će opet biti poticaj da zaista posložiš te prioritete već jednom. Da ne izvlačiš ‘što se da’, već da zaista napraviš sve i izgradiš svoj sistem funkcioniranja. Teško je, znam. ‘Zašto bi ja, ako njih nije briga?’, znam. Sve to znam i te misli uzimam u obzir kada krećem pisati svaki novi tekst, ali za sve one stavke s početka koje će se reflektirati na tvoju karijeru samo si ti odgovoran. Ne volim baš onaj dobro poznati primjer koji svi koriste – ‘utjecaj ekipe’ ili ‘pa nitko mi nije rekao’. Pa zar je zaista potrebno da ti netko u tvojim recimo dvadesetima mora reći da je bitno što jedeš? Da je bitno da si fokusiran u onoj mjeri da već sam znaš raspoznati što je i na koji način potrebno napraviti za tvoju ‘dobru pripremu’? Ne može ti trener pomoći, ako nemaš jasan cilj i viziju kako tu njegovu uputu izvesti i čemu to uistinu služi. I ta ‘sportska inteligencija’ se trenira. Ne može ti nutricionist pomoći, ako ti uporno ponavljaš da si svjestan svega i trudiš se, a u sebi znaš da – budimo realni, sve zabrljaš poprilično svjesno. Treća četvrtina – kolaps. Profesionalnost zahtjeva profesionalni ritam. Profesionalni ritam zahtjeva profesionalne navike. Svjestan ti toga bio ili ne; doći ćeš u situaciju da ćeš te navike morati izgraditi, htio ili ne htio. Vrlo lako će se dogoditi da ćeš u određenim okolnostima biti na začelju, iako si – gle čuda, podjednako talentiran i nisi preskočio nijedan trening. Nije dovoljno. Nažalost, nije. Sportaš se gradi prvenstveno ‘iznutra’ da bi to isto mogao pokazati ‘na van’. E sad, koliko ti želiš to sve zapravo je neka druga priča. Ali, u tim situacijama ne traži krivca okolo. Svi smo mi, na kraju dana krojači svoje sudbine.
I možeš ti sad pričati i o sreći, i o ‘lošim trenucima’ i slično. Sve to stoji; zabiju ti tricu u zadnjoj sekundi, ekipa izgubi, misao kako sve pada u vodu javlja se prirodno. Zar zaista? Zar ti zaista misliš da će izgubljena utakmica umanjiti tvoj osobni performans taj dan? Ili ti samo imponira činjenica da ćete biti gledani kao ‘pobjednici’? Ako ti nužno treba tuđa potvrda, to je već problem. Ako nisi na ‘čisto’ sa sobom zašto svaki dan ponavljaš te ustaljene akcije, opet imamo problem. Ali, ako ti znaš da si dao sve od sebe, vjeruj meni, ta tvoja osobna ‘borba’ i trud nikad neće biti zanemareni. Bez obzira pobijedili vi ili ne. I za kraj, ona koju najviše volim – koliko daš, toliko dobiješ. A, daj sebi.. cijelog sebe.
