O jednoj mladosti…

Kup je jedno specifično natjecanje. Posebno u Hrvatskoj, gdje se sve unaprijed zna, pogotovo zadnjih šest godina. No, ni to nije dovoljan razlog ostalim trenerima da pogledaju na klupu, gdje sjede talentirani mladići željni igranja. Zaslužuju li oni više prilike, pogotovo u ovim uvjetima gdje se pobjednik zna unaprijed?

Split je od srijede do subote bio domaćin ovog natjecanja, popularnog Final-eighta Kupa. Osam ekipa, sve redom Premijer ligaši, odigrali su sedam utakmica. Kup je inače jedno specifično natjecanje, igraš jednu utakmicu u kojoj je sve moguće i gotovo svake sezone, u svakoj zemlji, netko kreira neko iznenađenje. Kod nas je to ove godine bila Gorica, koja je već prvog dana, točnije u četvrtfinalu izbacila Split. Split, koji je načet ozljedama i koji u posljednje vrijeme ne briljira nešto previše. Kada govorimo o iznenađenju, ono je moglo biti samo za one koji nisu gledali utakmicu. Sesarova družina je odigrala jednu tipičnu momčadsku utakmicu i pokazala da je crna mačka za Split, jer ovo je drugi poraz ove sezone, nakon što se Split poskliznuo u prvom dijelu sezone u Premijer ligi.

Ono što je činjenica i neosporno je da je Cedevita za klasu iznad svih u Hrvatskoj trenutno. I to su svi znali i prije početka turnira, prije početka sezone i sad isto opet znaju. U svemu tome, dolaziš na turnir sa tom primisli, kako realno i nemaš puno šansi da osvojiš kup, nego da pokušaš kreirat iznenađenje pa što bude. U biti, realno, igraš, tek toliko da odigraš. U svemu tome, možda ti se otvori prilika, pošto ti rezultat, u ovom realnom stanju kad je Cedevita favorit, nije uopće na prvom mjestu, da daš malo prilike mlađim igračima, jer ponavljam, rezultat ti nije toliko bitan. I da ti je bitan, nisi toliko kvalitetan i nemaš trenutno šanse protiv Cedevite apsolutno nikakve.

Pregledao sam ono što me u ovoj situaciji, koju sam možda samo ja gledao, jako zanimalo. Koliko igrača, mladih igrača je dobilo priliku na ovom, mogu ga tako nazvati, “nebitnom” natjecanju. Poražavajuće.

Analizirao sam igrače do 20 godina, iako oni sa 20 godina i više nisu tako mladi, no pošto je takva situacija kakva je, pozabavio sam se i sa njima.

Roko Prkačin(Cibona)–16 godina-tri utakmice, ukupno 2:28 minuta u igri

Jure Planinić(Zadar)–18 godina-dvije utakmice, ukupno 0 minuta u igri

Jan Palokaj(Bosco)–18 godina-jedna utakmica, ukupno 35 minuta u igri

Tibor Herceg(Bosco)–18 godina-jedna utakmica, ukupno 0 minuta u igri

Lovre Runjić(Split)–18 godina-jedna utakmica, ukupno 0 minuta u igri

Antonio Jularić(Bosco)–19 godina-jedna utakmica, ukupno 2 minute u igri

Mateo Vidović(Bosco)-19 godina-jedna utakmica, ukupno 9 minuta u igri

Darko Bajo(Cedevita)-19 godina-tri utakmice, ukupno 35 minuta u igri

Luka Tomas(Zabok)-19 godina-jedna utakmica, ukupno 18 minuta u igri

Bruno Rebić(Split)-19 godina-jedna utakmica, ukupno 28 minuta u igri

Ivan Vrgoč(Split)-19 godina-jedna utakmica, ukupno 0 minuta u igri

Ante Jukić(Gorica)-19 godina-dvije utakmice, ukupno 45 sekundi u igri

Krešimir Ljubičić(Cibona)-20 godina-tri utakmice, ukupno 35 minuta u igri

Josip Barnjak(Škrljevo)-20 godina-jedna utakmica, ukupno 31 minuta u igri

Karlo Uljarević(Škrljevo)-20 godina-jedna utakmica, ukupno 32 minute

Dario Cvitković(Škrljevo)-20 godina-jedna utakmica, ukupno 0 minuta u igri

Nino Tomić(Bosco)-20 godina-jedna utakmica, ukupno 8 minuta u igru

Ivan Martinko(Zabok)-20 godina-jedna utakmica, ukupno 0 minuta u igri

Šime Loure Lisica(Zabok)-20 godina– jedna utakmica, ukupno 0 minuta u igri

Čisto informativno. Da li su neki igrači trebali igrati više ili manje, ostavljamo tenerima, nećemo se time baviti. No, samim pogledom na ove brojke, ne moraš biti Einstein da shvatiš neke stvari. Pored svega ovoga sa turnira, Anzulović stariji, izbornik, je skresao popis sa 24 na 17 igrača i zanimljiva su oba popisa. I onaj na kojem su igrači koji konkuriraju, a i i onaj na kojem su igrači koji neće konkurirati.

Mi moramo početi davati prilik mladim igračima, moramo…ovaj Kup je bio idealna prilika, no mi uvijek ganjamo neki rezultat. Zbog čega?

Lijepo kažu stihovi Josipe Lisac: