Šesto mjesto se može smatrati dobrim rezultatom za Omiš, no realno, mogla je ova ekipa puno više.
Omiš Čagalj Tours je sezonu završio na 6.mjestu, u zlatnoj sredini, sa omjerom pobjeda i poraza 12/10. Negativan skor koš razlike na kraju nije previše utjecao na opći dojam, no generalno gledano Omiš je mogao i bolje od ovog. No, kao i u slučaju drugih klubova, neke su utakmice odigrali bez nekih najboljih igrača pa kada se sve zbroji i oduzme, ovo je zadovoljavajući rezultat za njih.
Omišani su u sezonu krenuli sa sličnim ambicijama kao i prošle sezone, sredina ljestvice i napad na godnji dom i eventualno doigravanje. Ivan Mimica je predodređen i dalje da bude vođa ove ekipe, kao najstariji i najiskusniji igrač. Iz Splita su na posudbu stigli mladi i talentirani playmaker Roko Gizdavčić i centar Ante Perkušić, u potrazi za minutažom, a od prošle sezone tu su ostali pouzdani Dino Šipić, Mateo Zonjić, Josip Matijević i Denis Srzić i to je trebala biti okosnica ekipe, uz neke mlade domaće igrače. Ivica Bajaj je poveo ekipu u još jednu sezonu na klupi ovog prvoligaša, koji je posebno dobar bio na domaćem terenu, popularnom “Ribnjaku”.
Sezona je otvorena uvjerljivim porazom od Dinama u Zagrebu (92:62), da bi u slijedećem kolu uhvatili pobjedu kod kuće protiv Samobora, nakon što je Mimica ubacio dvije trice i slobodno bacanje u posljednjoj minuti, za preokret i pobjedu. Ubilježili su nakon toga tri poraza, susjedski od Ribole pa jedan posebno neugodan kod kuće od Sesveta te još jedan gostujući, od Cedevite. Spletom okolnosti, u klubu su nakon toga stigla dva nepredviđena pojačanja, Marin Jeličić i Nenad Delić, koji su automatski podigli nivo igre za koju stepenicu. Osjetilo se to odmah u njihovoj prvoj utakmici, kada su pobjedili Zapruđe u svojoj dvorani. Gostovali su nakon toga kod Kvarnera u Rijeci i jednostavno nisu imali riješenja za njihov dvojac Štemberger-Tončinić i uspisan je poraz.
Uslijedila je tada i promjena na klupi pa je ulogu trenera preuzeo iskusni Mladen Vušković i odmah u prvoj utakmici odveo ekipu do pobjede nad Boscom. Omišani su na toj utakmici ubacili čak 14 trica i pobjedili jednu od kvalitetnijih ekipa u ligi, a upravo su Delić i Jeličić bili najbolji pojedinci susreta. Potvrdu dobre forme pokazali su na gostovanju kod Dubrovnika, kojem su ubacili čak 16 trica i uzeli važnu pobjedu, no tu pobjedu nisu uspjeli potvrditi s obzirom da su poraženi u Puli tjedan dana kasnije.
Nova godina je krenula odlično za njih. Pobjednički niz krenuo je domaćim slavljem protiv Jazina, stradalo je i Dinamo nakon toga, a onda su uhvatili i gostujuće slavlje protiv Samobora. Doživjeli su nakon toga dva, može se reći, neplanirana poraza, od Ribole kod kuće te kod davljenika Sesveta u gostima, no onda su iznenadili sve domaćom pobjedom nad, do tada, neporaženom Cedevitom. Pobjednički niz se nastavio i protiv Zapruđa i Pule i onda je stao, nakon potpuno neočekivanog poraza od Kvarnera. Sezonu su završili slavljem prvo kod Bosca, domaćom pobjedom protiv Dubrovnika i porazom u posljednjem kolu kod Jazina.
Ako ćemo biti generali poslije bitke, gledajući sve rezultate, kiksevi koje su napravili su domaći porazi od Kvarnera, Ribole i Sesveta te gostujući kod Pule. Treba reći da su na sve te četiri utakmice bili nekompletni i da tu mogu tražiti razloge poraza. Primjerice Ivan Mimica je odigrao samo 13 utakmica ove sezone, Nenad Delić 17, Mateo Zonjić 13, Dino Šipić 19, Josip Matijević 18, a Marin Jeličić 16. Jedino je Denis Srzić skupio svih 22 utakmice u sezoni. Također, ni Splitovi igrači nisu bili uvijek na raspolaganju, Roko Gizdavčić je sudjelovao u 15 utakmica, Ante Perkušić u još manje, njih 6. Ekipa je to koja je, kada je na okupu, spremna dobiti svaku momčad u ligi, no isto tako pokazalo se da čim netko od glavnih igrača nedostaje, da je Omiš u određenim problemima. No, situacije su to sa kojima se velika većina klubova susrela ove sezone pa ni Omiš nije uspio izbjeći isto. Da nije bilo tih nekoliko poraza, danas bi možda o Omišu pričali kao sudioniku doigravanja…Također treba spomenuti da je Omiš ove sezone bio prilično dominantan kada su skokovi u pitanju, pogotovo dolaskom Delića pa su on, Šipić i Srzić redovito nadskakali većinu protivnika. Na kraju krajeva, Delić je bio drugi skakač lige, Šipić treći, a Srzić četvrti.
Omišani se mogu pohvaliti da su imali najkorisnijeg igrača lige, Nenada Delića, kojem je sve to uspjelo u 17 utakmica. Delić se kući vratio prije svega zbog obiteljskih obaveza, a onda i fakultetskih i bio najjača snaga na terenu. Sa 20,7 poena u prosjeku bio je njihov najbolji strijelac, igrač sa najviše minuta na terenu te najbolji skakač. Na kraju sezone to mu je donijelo transfer u Dinamo Zagreb, za kojeg je već odigrao dvije polufinalne utakmice protiv Jazina, a sada će biti njihova najjača karika u dvoboju protiv Cedevite Junior.
Što će biti sa Mimicom za slijedeću sezonu, hoće li se Delić vratiti u domaće jato, što će biti sa Gizdavčićem i Perkušićem i njihovim posudbama, pitanja su koja stoje pred Omišem za slijedeću sezonu. Sada su na zasluženom odmoru i vjerojatno polako, u daljini, slažu kockice za sezonu 2021./2022.
NAJBOLJI STRIJELAC: Nenad Delić 20,7 po utakmici
NAJVIŠE MINUTA: Nenad Delić 33,5 po utakmici
NAJBOLJI ASISTENT: Denis Srzić 3,7 po utakmici
NAJBOLJI SKAKAČ: Nenad Delić 8,8 po utakmici
MVP: Nenad Delić
