sportski sportski sportski sportski

KOD

Otvoreno pismo Miroslava Nađa HKS-u sa prijedlozima za poboljšanje uvjeta rada sa mladima

Donosimo otvoreno pismo Miroslava Nađa HKS-u.

Jedan od kroničara košarke, kolega Miroslav Nađ, veliki zaljubljenik u košarku, posebice košarkašku statistiku, je kao i uvijek našao vremena za košarku te je složio otvoreno pismo, koje je poslano HKS-u, a mi ćemo ga prenijeti u cijelosti. Pismo je to čiji je cilj poboljšanje uvijeta i rada sa mladima, kao i poticanje konstruktivne rasprave, sa nekoliko ideja i prijedloga.

“Poštovani,

Sukladno vašoj želji i orijentaciji prema mladim igračima i radu s njima imam prijedlog kako unaprijediti i proširiti bazu te podići kvalitetu rada na više razina, jer svi smo svjesni da nam treba puno šira baza „klupskih“ igrača da bi i oni najbolji i najperspektivniji bili kvalitetniji i bolji.

Prije početka aktualne sezone ste određena novčana sredstva nudili klubovima i pokazali da imate određena sredstva na raspolaganju i ulaganje u košarku. Međutim smatram da davanje novca klubovima je bacanje novca jer klubovi uglavnom ta sredstva neće iskoristiti za prosperitet i odgajanje mladih igrača. Klubovi su uglavnom vođeni od strane nesposobnih ljudi politički postavljenih koji ne znaju raspolagati novcem, što pokazuju iz dana u dan. Umjesto bacanja novca na klubove, uložite novac puno direktnije u veći broj mladih igrača.

Kako produktivnije iskoristiti novac? Prva i osnovna stvar mora biti nacionalni plan i program razvoja igrača. Savez kao krovna organizacija mora izraditi plan i program ili ga dati izraditi. Obavezni dio programa moraju biti i konkretni primjeri treninga primjerenih određenoj dobi, odnosno koliko vremena unutar treninga posvetiti određenim elementima košarkaške igre. Na osnovu toga plana bi se znalo što se očekuje od igrača u određenoj dobi, npr. igrači u dobi od 14 godine moraju imati određene vještine kako bi mogli ući u regionalne ili državne selekcije. Na takav način igrači pri dolasku u nacionalne selekcije bi se neusporedivi lakše uigravali i lakše bi ih se taktički pripremalo. Takav plan bi se trebalo spustiti na sve razine klubova.

Veliki udio u odgoju igrača imaju treneri i tu dolazimo do dijela problema. Treneri su nažalost jako slabo plaćeni i samim time upitno koliko su posvećeni i motivirani. Treneri mlađih kategorija u klubovima premijer lige uglavnom imaju plaće od 4000 kn, koliko daju sportske zajednice, eventualno oni koji imaju višu trenersku školu imaju 4700 kn. Kada se to usporedi s prosječnom plaćom u Hrvatskoj koja je iznad 7000 kuna, vrlo je jasno da su treneri iznimno slabo plaćeni. Svjesni ste da taj iznos nije dovoljan za život te da sukladno tome treneri moraju imati još neki izvor prihoda i samim time ne mogu biti posvećeni radu s mladima u potpunosti. Koliko su tek motivirani treneri u niže ligašima gdje su plaćeni 1500 kuna. Puno ima i trenera volontera kojima bi ranije navedeni plan i program rada iznimno puno značio. Tu dolazi i problem edukacije i napredovanja tih trenera. Trenerske klinike i edukacije su trenerima nedostupne iz navedenih financijskih razloga, pa čak i kada su bile organizirane određene besplatne tribine za trenere, npr. ljetos u Opatiji s vrhunskim predavačima, posjeta je vrlo mala. Mala je iz dva osnovna razloga, treneri dobrim dijelom su zaposleni i nisu u mogućnosti doći, a s druge strane put u odnosu na primanja je vrlo skup. Moj drugi prijedlog kako uložiti novac na osnovu rečenog je subvencioniranje plaća trenera kako bi mogli biti profesionalci i u punoj mjeri posvećeni radu s mladima. Naravno ne sve i ne bezuvjetno. Ovaj dio se nadovezuje na prvi dio prijedloga o planu i programu rada. Treneri svojim radom moraju zadovoljiti uvjete, tj. igrači moraju biti obučeni u skladu s nacionalnim planu, kako bi bili subvencionirani. Ujedno bi imali obavezu educirati se u sklopu trenerskih klinika u organizaciji saveza.

Nedavno okupljanje kadeta u Vodicama je izvrsna stvar i nešto što će tim mladićima biti od iznimne koristi i dati će im poticaj za nastavak rada na sebi. Međutim taj broj mladića nije dovoljan za širenje baze i stvaranje klupskih igrača. Tu bazu je potrebno proširiti na veći broj igrača, što naravno nije moguće unutar ovakvog okupljanja. Ono naravno treba ostati za one najperspektivnije i najbolje, ali proširiti okupljanja na regije gdje bi se okupila u šira baza i dao bi se i većem broju igrača poticaj za nastavak rada, te im dati do znanja da ih se prati i su također bitni. Svjestan sam da je bilo takvih okupljanja prije pandemije, te da u proteklih dvije godine nije bilo moguće organizirati takva okupljanja. Organizirajte ponovno regionalna okupljanja za razne dobne skupine sklopu kojih bi ujedno radili i kontrolu rada trenera koji se subvencioniraju. Da li bi ujedno trenerima smjernice i zadatke što moraju raditi s igračima kako bi ih unaprijedili ili ispravili nedostatke. Kroz slijedeće okupljanje bi se vidjelo da li je rađeno na nedostacima i na osnovu toga rad i subvencija treneru. U sklopu okupljanja neka budu i edukacije trenera sukladno planu i programu saveza, ne samo subvencioniranih, već i ostalih trenera volontera.

Svima nam je poznato da mladi igrači najviše mogu raditi na sebi i napredovati tehnički i fizički tokom ljetnih mjeseci kada nema natjecanja. Kako bi taj napredak bio kvalitetan mladi igrač bi trebao imati i trenere (košarkaškog i kondicijskog) koji će posvetiti njima, napraviti i uskladiti plan rada na tehnici i fizikalijama, te kroz dvjestotinjak sati tjedno raditi s njima. Tih dvjestotinjak sati znači više-manje uz pripreme treninga cijelo dnevni angažman. Mladi igrači koji su na stipendijskom ugovoru ili ako su punoljetni na minimalnom ugovoru gdje od ugovora financijski ne dobiju praktički ništa, ne mogu si priuštiti dva trenera tokom ljeta. Mogu si priuštiti oni ekstra talenti iza kojih stoji ili obitelj ili menadžeri, ali nama za podizanje košarke pored njih trebaju i oni igrači koji nisu elita, koji će biti solidni klupski igrači. Klubovi znamo u kakvom su stanju i tokom ljeta rijetki plaćaju trenere. Treneri s druge strane često tokom ljeta rade sezonski posao kako bi imali izvor prihoda u tom periodu. Mladi igrači ljeti vrlo često ako nešto rade, rade sami ili eventualno s nekim trenerima u sklopu fitnes centara, koji im daju određene upute za rad, ali im nisu posvećeni niti slože program specifičan za njega s naglaskom na unapređenje fizičkih nedostataka. Vrlo dobro znamo da nisu svi jednaki i da svaki pojedini igrač ima određene stvari u kojima je bolji i one na kojima treba raditi. S košarkaškog aspekta i rada na košarkaškim elementima su u velikoj mjeri prepušteni sebi. Tu dolazim do trećeg dijela prijedloga, a nadovezuje se na raniji prijedlog subvencioniranja trenera. Omogućite mladim igračima rad s trenerima po istom principu kao u ranijem prijedlogu, kako bi ljetni period maksimalno iskoristili za napredak. Opet taj rad i planiranje treba biti usklađeno s ranije navedenim nacionalnim planom i programom za razvoj košarkaša.

Svi ovi prijedlozi su u dobroj volji, a nastali su kroz interakciju s trenerima i igračima o njihovim željama, problemima. Svjestan sam da tu nedostaje još puno detalja, ali to prepuštam vama, jer vi sigurno bolje možete ući u detalje i prilagoditi ideje mogućnostima. Vjerojatno nisu u potpunosti usklađeni s mogućnostima i pravilima, jer nisam niti pravnik niti poznajem ovlasti i mogućnosti saveza. Međutim ako ima stvarne želje i volje siguran sam da se može pronaći način i modus kako realizirati ideje na zadovoljstvo svih strana.

Sportski pozdrav

Miroslav Nađ”

HKS se očitovao odgovorom na ovaj dopis te je razmijenio nekoliko mailova.

Foto: HKS

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Share on skype